Gotovo sam tri desetljeća u Večernjem listu i sve te godine panično bježim od najmanje mogućnosti iskušenja da na bilo koji način ove stranice pretvorim u poligon privatnih interesnih izljeva ili obračuna. Previše poštujem Večernjakovo postojanje, svoje kolege i naše čitatelje da bih privilegij objavljivanja sveo na uzurpaciju prostora. Ali ovaj ću put otići protiv ovog načela, privatizirat ću prostor otvoreno, nedvosmisleno, s predumišljajem i neću osjetiti ni zrno kajanja niti ću ikada ispitivati svoju savjest jesam li postupio ispravno. Jednostavno me nije briga. Ionako postoje trenuci u životu kada odstupiti od vlastitih pravila u principu znači iznimku koja ih potvrđuje i učvršćuje. Napravit ću to samo stoga da podijelim s vama spoznaju koja me ovih dana ošinula. Znadete one situacije kada dugo nosite u sebi ogromnu dilemu i onda se ona u trenutku razmota i prostre ispred vas i sve odjednom sjedne na svoje mjesto i izgleda savršeno logično. Svi smo čuli za tvrdnju kako jedna pseća godina vrijedi sedam ljudskih.
Otvori KEKS Pay
