Naslovnica Premium

Samo je plaća od 7000 € stvarna

Izbori za Europski parlament još su jedan stupanj u materijalnom udaljavanju 
onih koji vode Hrvatsku od Hrvatske same
20. travnja 2013. u 14:00 0 komentara 5 prikaza
glasački listić, izbori za europski parlament (1)
Foto: Nel Pavletic/PIXSELL

PON :: 15. travnja

Izbori za Europski parlament pokazali su dvoje – da Europa za građane nije ono što bi političke elite htjele, te da HDZ nije ono što bi htjela ljevica na vlasti i u medijima. Jedina stvarna, opipljiva svrha zbog koje se biraju hrvatski članovi Europskoga parlamenta bila je njihova golema plaća od 7000 eura. Kraj tolike krize u podosta zemalja EU, kraj odnosa moćnih zemalja EU prema Hrvatskoj kao koloniji u kojoj su pokupovale sve što donosi golemu dobit, kraj tolikog sluganstva i nedjelotvornosti hrvatskih političara, kraj tolikoga siromaštva, zapravo je nepristojno, cinično i besramno očekivati da ljudi glasuju za goleme plaće onih koji njihovu neimaštinu čine sve nepodnošljivijom. Ovi su izbori bili nastavak elitizacije hrvatske politike, još jedan stupanj u otuđivanju i materijalnom udaljavanju onih koji vode Hrvatsku od Hrvatske same. Tako nisu mislili Ivo Josipović, Zoran Milanović i drugi dužnosnici kad su građane pozivali na izbore, ali je EU iz toga nagovaranja mitska, nestvarna, nepostojeća, lažna, jer nema Europske unije koja će Hrvatskoj donijeti dobro sama po sebi. Baš zato što vlast Hrvatskoj ne može donijeti dobro obmanjuje narod da će ono doći s Europom. Građanin se još donekle može nadati da će mu na izborima za Sabor ova ili ona vlast donijeti neki boljitak, ali se doista nema čemu nadati kad je riječ o apstraktnoj Europi iz političarskih fraza koja je u konkretnom odnosu prema Hrvatskoj grabežljiva i ucjenjivačka. Stoga ovo i nisu bili izbori nego samo test motivacije koju još, bez obzira na EU, imaju birači za priklanjanje strankama. A na tom testu Milanović je doživio katastrofu. Karamarko ga je porazio i u usporedbi s parlamentarnim izborima, i u usporedbi s anketama koje tu stranku i njezina predsjednika pomiču prema dnu svih ljestvica, i u usporedbi s potpunim moralnim potonućem do kojeg su HDZ doveli Sanader i Jadranka Kosor. Poslije teškoga poraza od Račanove i Budišine koalicije na početku 2000. godine mislilo se da će se HDZ teško oporaviti, možda nikad, ali je trijumfirao već na idućim izborima. Poslije sramotnoga pada Sanaderova i Kosoričina HDZ-a o toj se stranci mislilo kao i dvanaest godina prije, ali joj je, evo, bila potrebna samo godina i pol da ustane iz mrtvih. O čemu je riječ? HDZ uvijek u Hrvatskoj ima potencijalnu većinu, jer se od početka, od 1990., iskazivao kao najbolja zaštita za zemlju, pa je samo potrebno vodstvo koje će biračima vratiti uvjerenje o toj zaštiti. Nije tek tako Tuđmanov HDZ pobjeđivao 10 godina, a zahvaljujući tom naslijeđu pobjeđivao je i kad ga je Sanader detuđmanizirao. Vremena su danas ipak druga, ali načelo je ostalo isto – uvjeri li Karamarkov HDZ birače u gospodarsku zaštitu Hrvatske kakva je bila zaštita u ratnom vremenu, anacionalni SDP koji krčmi zemlju neće mu biti nikakva prepreka.

SUB :: 13. TRAVNJA

Popisi birača očišćeni i skrojeni po modi ljevice

Prljavo čišćenje! Tako bi se mogla nazvati akcija policije kojom se s popisa birača u Hrvatskoj htjelo ukloniti imena osoba koje nisu birači. I poslije te akcije u Vukovaru je gotovo isti broj birača, ima ih 4578 više nego stanovništva, tvrde u vukovarskom HDZ-u pozivajući se na uvid u službene popise. Taj podatak ministar Bauk nije opovrgnuo, a potkrepljuje ga čak i Hrvatska televizija koja je u jučerašnjoj emisiji “Spektar” Petra Štefanića objavila prilog o lažnim stanarima Srbima na adresama Vukovaraca koje oni nikad nisu ni čuli ni vidjeli. Čime se to, dakle, na sva usta Bauk posljednjih tjedana hvalio kad je riječ o sređivanju popisa birača? Pa krojidbom tih popisa za interese SDP-a i srodnih mu stranaka, u ljevičarskoj tradiciji u kojoj se stvarnost uvijek krivotvorila da bi se njome ovladalo.

NED :: 14. TRAVNJA

Sramota je Sanadera predstaviti kao žrtvu

Odvjetnica Jadranka Sloković požalila se na HTV-u kako se suđenje Ivi Sanaderu “odvija pod velikim medijskim pritiskom” te kako se “stvara dojam u javnosti da je stvar završena”. Ništa novo! Mnoga su suđenja tako protjecala, na primjer, suđenje Branimiru Glavašu, Vladimiru Zagorcu, Berislavu Rončeviću... I nije se radilo samo o medijskom pritisku nego i o pritisku sa samoga državnoga vrha, pa je tako Udruga sudaca morala opominjati i Sanadera i Mesića. I nije se radilo samo o suđenjima u Hrvatskoj – nikad tako crna slika hrvatskim generalima optuženima u Haagu nije stvarana kao u vrijeme Sanaderove vlasti. Sramota je što jedna iskusna odvjetnica iz svoga privatnoga interesa kao braniteljica Ive Sanadera želi svoga branjenika predstaviti kao iznimnu žrtvu, što je netočno, jer je bilo i drugih žrtava pritiska, ne samo medijskog. Ako i jest žrtva, onda je žrtva javnoga terora kakav je kao korumpirani despot sam stvarao, a u njemu su stradali mnogi ljudi i na dugi je rok zagadio moral u Hrvatskoj.

UTO:: 16. STUDENOG

Pravopiždžije pokazali da treba otići u domobrane

Evo smo dobili novi pravopis, ali zasad samo kao inačicu za javnu raspravu. Nevjerojatno! Za javnu se raspravu priređuje nešto o čemu javna rasprava traje već “milijun” godina! Zapravo je bilo vrlo malo spornih pravila iz obilja dosadašnjih pravopisa, a sada je cijela postrojba od 14 autora iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje odlučno pravopisnoj desnici rekla – neće biti kako ti hoćeš, te je odlučno pravopisnoj ljevici rekla – neće biti ni kako ti hoćeš, nego će biti kako obje hoćete! Pa je od ljevice uzela sastavljeno pisanje “neću”, ali i desnica može biti zadovoljna jer ni “ne ću” nije nepravilno. Od desnice je pak uzela “zadatci”, ali ako ljevica hoće, dopušteno joj je pisati “zadaci”. Tako su pravopiždžije, slikovito govoreći, pokazali kako prevladati opreku partizani-ustaše koja toliko opterećuje hrvatski javni život – treba junački otići u domobrane.

SRI :: 17. TRAVNJA

Slijedi čerupanje za 
Titove krvave dijamante

Nedavno su u Muzeju istorije Jugoslavije bile izložene Titove umjetnine koje je držao u jednoj od najljepših zgrada u Srbiji, u Užičkoj ulici u Beogradu, otetoj jednom srbijanskom bogatašu koji je poslije II. svjetskoga rata optužen za “suradnju s neprijateljem”. Organizatorima je “Titov umjetnički ukus” bio puno važniji od očitoga dokaza njegove lopovštine i besramnoga korištenja ukradene vile. I sada će vjerojatno mnogima podudarnost diktatorova sjaja i sjaja dijamanata, zlata i srebra nađenog u sefu biti zanimljivija od sumnjiva podrijetla toga bogatstva, koje Titova unuka Svetlana, prijeteći tužbom protiv predsjednika Srbije, smatra djedovim “privatnim vlasništvom”. A u sefu je bilo i 150 predmeta od zlata, brilijanata i dijamanata obitelji Karađorđević koje je zdipio lupež i zločinac Broz, komunistički monarh, antifašistički idol Ive Josipovića i hrvatske ljevice.

ČET :: 18. TRAVNJA

Bit će lijeka i za patološko ponašanje na vlasti

Način na koji Zoran Milanović javno istupa očito je lišen svijesti o posljedicama. Bilo je samo pitanje vremena kad će netko njegov državnički stil smjestiti u patologiju. U odgovoru na premijerove napade na Ružu Tomašić vodstvo HSP-a AS ima i rečenicu: “Za kraj poruka slučajnom premijeru slučajne Vlade RH da u 21. stoljeću medicina jako brzo napreduje te su veliki izgledi da će i za njega biti lijeka.” Kako je i Milanović pripisao Tomašićki patološko ponašanje (“zlo”, “nepogoda”, “ksenofobija”...), neće biti nelogično ako tko zaključi kako su i oni koji zemlju vode i oni koji bi je htjeli voditi – bolesnici.

PET :: 19. TRAVNJA

Tomislav Nikolić pokušava prikriti 
zločine Srbije i svoje vlastite

Srbija je mnogo dalje od Hrvatske otišla u prihvaćanju činjenice da rata više nema. Njezini ratnici bore se samo za svoja prava, dok hrvatski prosvjeduju isključivo ako se što dobro učini za Srbe protiv kojih šire mržnju. Tim i nizom drugih usporedbi Tomislav Nikolić opisao je u intervjuu jednoj srbijanskoj TV anđeosko lice Srbije koju on vodi.

On koji je zakleti Šešeljev četnički vojvoda, kojeg sumnjiče za ubijanje staraca u jednom slavonskom selu u ratu, koji je, kao i najpopularniji političar u Srbiji Vučić, do jučer ucrtavao velikosrpsku granicu Virovitica-Karlovac-Karlobag, u čijoj se zemlji kriju podaci o nestalim Hrvatima i u kojoj se i ne pomišlja na ratnu odštetu. Ako Nikolić i ostavlja rat daleko iza sebe, čini to zato što ne želi prihvatiti njegove posljedice te hoće prikriti zločine Srbije i svoje vlastite.

Digitalna komora
Digitalna komora
Poduzetnici, odsad ključne informacije doznajte klikom miša
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.