U radosnom proljetnom ugođaju slavimo veliki nacionalni praznik u Poljskoj, čije podrijetlo datira iz 18. stoljeća. Njime se obilježava uspomena na ustav donesen 3. svibnja 1791. godine, poznat kao Vladin zakon ili Ustav 3. svibnja. Bio je to prvi moderni temeljni pravni akt u Europi, a drugi u svijetu – jedno uistinu epohalno zakonodavno djelo. Usvajanje ovog važnog akta na zasjedanju Velikog Sejma Poljsko-Litavske Unije u Varšavi predstavljalo je prijelomni povijesni trenutak. Nasljedstvo Ustava 3. svibnja, ideja o političkom sustavu koji on sadrži kao i njegova poruka o slobodi i demokraciji predstavljaju važan doprinos europskoj ostavštini. Stoga bi 230. obljetnica donošenja ovog ustava uistinu trebala biti nadahnjujući praznik za cjelokupnu modernu Europu.
Veliki temeljni akti često su rezultat političke ili kulturne krize, plod oštrog promišljanja o svijetlim i tamnim stranama dosadašnjeg tijeka povijesti. Međutim, potrebno je veliko umijeće da se mudro reformira, a ne potpuno uništi, vodeći se utopijskim razmišljanjem, bez veze sa povijesnom stvarnošću. Novi se poredak ne može proizvoljno odrediti na papiru; mora proizlaziti iz istinskih ljudskih iskustava, čežnja i aspiracija.
Primjer uspješnog spoja vizionarstva i realizma je prvi ustav na svijetu, donesen u SAD-u kao odgovor na izazove povijesti. Autori Ustava 3. svibnja 1791. svoje su planove za reformu također povezivali s konkretnom političkom i društvenom situacijom. Ustav se pokazao kao pomno odabrani lijek za krizu koja je zahvatila tadašnju Republiku. Ovaj je temeljni akt trebao osnažiti slobodu građana kao i njihova prava, ali isto tako upravljanje državom te njezinu stabilnost. Državnom organizmu trebao je dati snagu da bude neovisan i da se učinkovito odupre neprijateljskom djelovanju susjednih sila koje su željele dominirati Republikom i, u konačnici, razgrabiti njezin teritorij. Nisu slučajno ruska carica Katarina II. Velika i pruski kralj Fridrik II. Veliki htjeli stvoriti negativnu sliku o Poljacima u očima međunarodne javnosti, predstavivši ih nesposobnima za samoodređenje i učinkovito upravljanje.
Ustav 3. svibnja dokazao je suprotno – da se u srednjoistočnoj Europi, Republici poljskoga Orla i litavske Pahonije, zajedničkom domu mnogih naroda i kultura, rađaju moderna, ali i vizionarska, zdravorazumska i inovativna rješenja. Današnji jubilej usvajanja Ustava 3. svibnja ujedno je i prilika za podsjećanje na cijelu slavnu sistemsku tradiciju davne Republike – tradiciju vladavine zakona, demokraciju i parlamentarizam. To je važan dio našeg identiteta. Vrijedi spomenuti da bogate republikanske tradicije u Poljskoj, nadahnute dostignućima starog Rima i Grčke, potječu iz 14. stoljeća.
Privilegij poljskog plemića neminem captivabimus („nikoga nećemo zatvoriti bez sudske") iz 1430. godine značajno je prethodio engleskom Zakonu o habeas corpusu iz 1679. godine. Ustavna odredba Nihil novi sine communi consensu („Ništa novoga bez konsenzusa svih“), koja je zabranjivala vladaru da uvodi zakone koje parlament nije odobrio, datira iz 1505. godine. Od 1573. godine kralja je na općim izborima biralo cijelo plemstvo, koje je činilo oko 10 posto stanovništva. Varšavska konfederacija iz 1573. i dalje se smatra spomenikom vjerske tolerancije. Sama uspostava Poljsko-Litavske Unije 1569. godine, zajedničke države Poljaka i Litavaca utemeljene na dobrovoljnoj, ravnopravnoj uniji, bila je jedinstveni fenomen u Europi toga doba, a danas se može smatrati prototipom današnje Europske unije.
Ustav 3. svibnja – koji je Republiku iz 18. stoljeća pretvorio u ustavnu monarhiju, koji se zasnivao na pravilu trodiobe vlasti te jamčio građanima zaštitu zakona – bio je stoga logičan razvoj naših tradicija. Također treba naglasiti da je ova značajna, inovativna ustavna reforma rezultat političkog procesa, a ne oružane revolucije i krvave represije nad cijelim društvenim klasama. Vodeće načelo Ustava bila je ideja građanske zajednice: „Živio voljeni Kralj! Živio Sejm! Živio Narod!, Živjele sve države!”. Ovaj nam je povijesni čin nepresušan izvor dubokog ponosa.
Neprijatelji slobode smatrali su da moderni, liberalni Ustav 3. svibnja predstavlja prijetnju njihovim interesima. Apsolutistička carska Rusija, uz potporu Pruske, pokrenula je rat za ustav i učinila sve da uništi njegovo nasljeđe. Ali postignuće Ustava 3. svibnja je preživjelo. U svijest budućih generacija urezalo se sjećanje na revolucionarnu reformu političkog sustava, nalet misli i duha, čiji je cilj bila prijeko potrebna modernizacija, koja se zasnivala na najvišim univerzalnim vrijednostima. Nasljedstvo Ustava 3. svibnja neodvojiv je dio najsjajnije europske baštine. Nije slučajno da je tijekom svečane proslave 50. obljetnice potpisivanja Rimskih ugovora Ustav 3. svibnja naveden kao „jedan od prvih izvora ideje o Europskoj uniji“.
Uvjeren sam da se i danas možemo oslanjati na ideološke pretpostavke i ostavštinu svibanjskog ustava – razmišljajući također o daljnjem obliku europske integracije i eventualnim budućim izmjenama i dopunama europskih ugovora. Sljedeće načelo sadržano u Ustavu 3. svibnja trebalo bi biti neprestano nadahnjujuće: „Sva moć ljudskog društva proizlazi iz volje naroda";. Deficit demokracije, nesavršeno artikuliranje građanske zastupljenosti u upravljanju odlukama Europske unije – samo neki su od naših najvažnijih zajedničkih izazova (zanimljivo je da se napetost između potrebe za demokracijom i meritokracije također nalazi u odredbama svibanjskog ustava).
Slično tomu, ovaj je dokument također tražio načine za pomirenje tradicije sa suvremenošću – uostalom, bio je to spoj ideja Prosvjetiteljstva i njegovanja kršćanskih vrijednosti, prepoznatih kao temelj europskog jedinstva. Treba naglasiti da se Vladin zakon iz 1791. godine vodio načelima koja i do danas smatramo temeljima europske civilizacije i europskog poretka: poštovanje ljudskog dostojanstva, slobode, jednakosti i solidarnosti. To su naznake aksiološke zvijezde vodilje koju nikada ne smijemo izgubiti iz vida.
Zbog toga s Vama dijelim veliki ponos i radost povodom 230. obljetnice usvajanja Ustava 3. svibnja. Veliki je to praznik za Poljake i Litavce, kao i za sve narode srednje i istočne Europe koji su stvorili baštinu nekadašnje Republike; to je ujedno naš zajednički europski praznik. Neka to bude nadahnuće za izgradnju još bolje, integrirane Europe. Neka to bude, kao u starim pjesmama, „svibanjska zora“.
Čestitke Poljacima.