U krcavanje nove posade na palubu Titanik-Vlade uspješno je završeno.
Unatoč tome što su kapetan lađe, Andrej Plenković, i mali od palube, Ivan Vrdoljak, htjeli cijelu stvar obaviti u tajnosti, bez fanfara i pompe, pa su čak i obmanjivali da Titanik, u stvari, nikad neće isploviti, čak da Titanik ne postoji, za njegovo isplovljavanje se pročulo, pa se okupila masa svijeta na ispraćaju. Bilo je tu i suza i smijeha, a čula se čak i poneka psovka. Sve je na kraju pomalo počelo sličiti na cirkus, ali je, ipak, isplovljavanje obavljeno po planu i u zadanom roku. A kako i ne bi, kad je cijela stvar planirana dugo i pomno, negdje tamo od sredine veljače, kada je Vesna Pusić otišla na razgovor s premijerom, ponudivši mu za novu posadu svoju momčad u zamjenu za, kako kažu, podršku za visoku poziciju u UN-u. Pri ispraćaju Titanika na pučinu, međutim, ona nije bila na palubi, već je, u društvu izvjesne žene u crnom i nekoliko uzrujanih pratitelja, stajala na obali uplakana do suza, ali se još ne zna je li zbog tuge rastanka ili zbog toga što joj naš kapetan na odlasku nije ispunio obećanje?
To što se sad svi nešto prave iznenađeni da nisu znali za Titanik, iako su svi sve znali i mnoge su ručice radile na njegovu stavljanju u pogon, stvar je moralnog i političkog držanja koje je netko zgodno nazvao “konkubinatom”, a koje se, čini se, bespovratno uselilo u naše živote. Puno je znakova da smo pri zdravoj pameti mjesecima živjeli dvostrukim životima i u samoporicanju. Tako je primjerice jasno da je nedavno Plenkovićevo imenovanje Jasminke Buljan-Culej za voditeljicu kurikularne reforme, ali ne i cijelog tima, bilo samo odigravanje duplog pasa s Vrdoljakom i haenesovcima. Ideja njezina imenovanja bila je razdražiti malo progresivce kako bi HNS mogao podignuti bunu i organizirati napad na navodni Plenkovićev konzervativni zaokret. Bio im je to savršen moralni alibi i politička priprema za desant na palubu Plenkovićeva broda. I desnima i lijevima je, tako, prodana obmana, a direktnu cijenu platit će gđa Buljan-Culej, koja je imenovana samo da bi poslužila obmani, i ministar Barišić, kojemu upravo stiže dopis sa sveučilišta u Grazu. Da će za obmanjivanje protivnika poslužiti ideološki štap znalo se još pri izbacivanju Hasanbegovića iz HDZ-a, jer je trebalo prikazati da se HNS žrtvuje ulaskom u koaliciju s HDZ-om kako bi Hrvatsku spasio od radikalne desnice.
Plenković i Vrdoljak žustro su igrali na moralna uvjerenja lijevih i desnih, jer naš Titanik ionako neće kao pogonsko gorivo trošiti moral, već plin. Plenković je oslobađanjem od Hasanbegovića napravio simbolički rez kojim HDZ želi odvojiti od vlastite prošlosti desnog populističkog pokreta i ustrojiti ga kao stranku desnog centra po mjeri europučana. To je put kojim su već ranije kretali Sanader i Kosor, a ako pogledamo ljude kojima se Plenković okružio, uz nezaobilaznog Šeksa, koji je i glavni meštar tog “okreta prema centru”, vidjet ćemo sve bivše Sanaderove i Kosoričine ljude, snage koje su poražene na unutarstranačkim izborima kada je stranku preuzimao Plenkovićev prethodnik Karamarko. Naš Titanik nije bez pukotina. Ako zanemarimo one strukturne i gledamo samo političke, kao na svakom brodu, i ovdje imamo slijepih putnika skrivenih u potpalublju. Još se nagađa koliko ih može biti, a oni još ne izlaze na svjetlo dana i čekaju priliku, ali kažu da je i pet dovoljan broj za kvalitetnu pobunu. Alergični su na crvenu boju, a već samo koaliranje s HNS-om učinilo je da sami jako pocrvene. Stoga će svaki idući Plenkovićev manevar ulijevo, a oni su nužni kako bi se brod držao zacrtanoga smjera, dovesti do ljuljanja broda. Neki kažu i da cijeli HDZ pomalo sliči na ledenu santu, gdje je onaj vidljivi Plenkovićev dio samo njezina gornja desetina.
Izračun pokazuje da će Titanik udariti o tu santu na jesen, što će dovesti do izbora. Izvjesno je da Plenković neće htjeti ići u bilo kakav savez s novom desnom strankom “Neovisni za Hrvatsku”. Njegova strategija za budućnost je koaliranje s lijevima, čak i sa SDP-om. Jedina situacija u kojoj bi HDZ koalirao s desnima bila bi kad bi na to bio prisiljen njihovom snagom. Dinamika na desnici određivat će, dakle, politički smjer Hrvatske. Ta nova politička geografija poslat će snažan signal nezadovoljnim biračima HDZ-a da optiraju za “Neovisne” kako bi HDZ gurnuli udesno, u koaliciju s njima. Rast “Neovisnih” u anketama pak gurat će Plenkovića ulijevo, kako bi osigurao što više birača ljevice. Takav neprirodan raskorak dovest će do zabijanja sante u utrobu broda, odakle će iskočiti desni “spavači”. I to će vjerojatno biti kraj našeg Titanika.
Sve o preslagivanju Vlade čitajte OVDJE.
Gdje plovi- prema santi leda zvanoj Agrokor!