Bavarski premijer Söder naložio je postavljanje križeva u svim državnim ustanovama. Pokušaj je to zaustavljanja negativnog trenda za Kršćansko-socijalnu uniju (CSU) koja opasno gubi birače od protuuseljeničkog AfD-a.
Ako je vjerovati našoj ljevici koja svako javno iskazivanje kršćanskog identiteta smatra nazadnim i jednim od glavnih uzroka našeg propadanja, ovakav potez ne bi trebao samo zaustaviti priljev useljenika u Bavarsku, nego i potpuno obrnuti migracijske trendove.
Pred našom je domovinom posebna turistička sezona. Kolone vozila s njemačkim registarskim oznakama ući će u Hrvatsku, ali iz nje neće izaći. Desetci ili čak stotine tisuća bavarskih građana koji nakon naporne godine zarađivanja eura dolaze k nama zaraditi melanom ili pokazati novog Mercedesa bivšim suseljanima ovog će puta trajno ostati u Lijepoj našoj. Zamijenit će katolibansku Bavarsku koja ih maltretira križevima u državnim ustanovama naprednom sekularnom Hrvatskom. Svi mi koji ne živimo u ljevičarskim bajkama znamo da od tog scenarija ipak neće biti ništa.
Niti su križevi znak nazadnosti, niti će se Bavarska zbog njih promijeniti na gore. Iskazivanje većinskog identiteta, ako nije praćeno diskriminacijom drukčijih, nije ništa loše. Dapače, važan je kohezivni faktor koji društvo drži na okupu i stvara pretpostavke za cijeli niz javnih usluga utemeljenih na solidarnosti. Ako ljudi ne osjećaju povezanost jedni s drugima i ne dijele zajedničke vrijednosti i ciljeve, bit će puno manje spremni pomoći, odricati se i angažirati u zajednici. Da tomu nije tako, ne bi se ni EU trudila izgraditi europski identitet niti bi hodajući govorni automati, znani kao eurokrati, u svakoj drugoj rečenici spominjali famozne “europske vrijednosti”.
A od tih “europskih vrijednosti”, sve ono što nije u službi političkog trenutka i ne predstavlja batinu za discipliniranje neposlušnih – dakle, ono trajno što Europljani doista prihvaćaju i žive – vezano je uz kršćanstvo. Vladavina prava, trodioba vlasti, odvojenost vjerskih zajednica od države, sloboda govora i mišljenja te niz individualnih prava razvili su se – ne pukom slučajnošću – baš tamo gdje je križ stvarao civilizaciju. Liberalna demokracija stvorena je i daje svoj maksimum u kršćanskom okruženju. Groteskni su stoga pokušaji nekih njezinih velikih zagovornika da stave znak jednakosti između svih kultura. Doslovno ni u jednoj drugoj, osim u kršćanskoj, oni danas ne bi bili to što jesu niti bi slavili vrijednosti koje slave. Ovaj simbolički povratak Bavarske križu ni na koji način neće ugroziti građanske slobode ili prosperitet ljudi u toj njemačkoj saveznoj državi. Ni domicilnog stanovništva, ni migranata. Mnogi će, doduše, prigovoriti da se ovdje radi tek o političkom triku. I apsolutno su u pravu.
No moramo si postaviti pitanje kako to da se Söder odlučio baš za ovaj trik kako bi zaustavio rast AfD-a. Odgovor je jednostavan – unatoč ekonomskom prosperitetu, Bavarci su zabrinuti za svoju kulturu koja se neminovno mijenja uslijed velikog priljeva migranata iz trećih zemalja. I nisu jedini. Zato inženjeri neke nove Europe u Europskoj komisiji predlažu da se novac iz kohezijskih fondova ubuduće vezuje uz poštivanje “europskih vrijednosti”, među kojima je i prihvat migranata. Bruxelles računa da će bogati uvijek gledati ponajprije svoj financijski interes, a jeftina radna snaga na njega blagotvorno djeluje, dok će sirotinju, uključujući Hrvate, novim pravilima pokušati prisiliti da prodaju vjeru za večeru.
Nema smisla pokusavati objasnavati ljevicarskim fasistima ono sto je logicno. Njihova mrznja prema krizu i katolickoj crkvi nadilazi razumne obzore. Ali, biti ce zanimljivo i dalje slusati o “sekularnosti” razvijene Europe u kojoj je ta sekularnost postoji samo u Francuskoj. Ali i tamo pocinju puhati drugi vjetrovi. Ono Rada Boric, Markovina, Ostojic, Bauk, Grbin su u stvari najbolja reklama zasto ne biti ljevicar...