Naslovnica Premium Analize i intervjui

Ne promijenimo li navike, do 2050. u moru će biti više plastike nego ribe

Morski otpad izmiče kontroli, a posebno je alarmantna toksična mikroplastika koju ribe jedu kao plankton i završava i u našoj prehrani
19. lipnja 2017. u 19:50 0 komentara 273 prikaza
Foto: Thinkstock
Pogledajte galeriju 1/2

Ne prestanemo li koristiti jednokratne plastične vrećice i plastičnu ambalažu, do 2050. godine u vodama širom svijeta bit će više plastike nego ribe, a svjetska će ekonomija na njoj godišnje gubiti i 120 milijardi dolara, alarmantno je upozorenje UN-a, koji je ove godine na oceanskom summitu na Baliju posvećenom “plavoj” ekonomiji objavio rat plastici, pozvavši vlade diljem svijeta na politiku smanjenja uporabe plastične ambalaže, više recikliranja, a ljude na promjene navika.

Stroga pravila Hoće li München zabraniti dizelaše? 'To bi za nas bila katastrofa!'

Proizvodnja plastike u svijetu 1950. godine, uz populaciju od oko 2,5 milijardi ljudi, iznosila je 1,5 milijuna tona, a 2016., uz populaciju veću od 7 milijardi, više od 310 milijuna tona, s ozbiljnim posljedicama na okoliš, morske biljke i životinje. Računa se da će se u idućih 20 godina proizvodnja plastike udvostručiti, a do 2050. i učetverostručiti. No plastično zagađenje već sad “surfa” i uz idilične obale Indonezije, Sredozemlja... Neke nakupine već su veličine Madagaskara, dok razmjere onoga što je na dnu, čak i u dubinama na Sjevernom polu, nitko ne zna.

Razmišlja se i o zabrani

– A što je najgore, plastika završava i u našem hranidbenom lancu – upozorio je nedavno Petter Malvik iz UN-ova programa za okoliš. Objašnjava kako će do sredine ovoga stoljeća 99% morskih ptica biti zatrovano plastikom, a već sada ih zbog nje godišnje ugiba više od milijun te deseci milijuna riba i morskih sisavaca.

Iako je posljednjih godina taj problem globalno populariziran, istražuje se i ugrađen je u brojne strategije, praksa pokazuje kako je još uvijek izvan svake kontrole. Unatoč rastućoj potražnji, danas se na Zemlji samo 5% plastike učinkovito reciklira, dio se spaljuje zbog energije koja će pomoći i u izradi nove plastike, šalica, vrećica, kada..., 40% završi na odlagalištima, a trećina u krhkim ekosustavima poput svjetskih oceana. Svaki dan između 4,8 i 12,7 milijuna metričkih tona plastike ulazi u ocean, od čega je 93 posto potrošački otpad, upozoravaju i iz Svjetske organizacije za zaštitu prirode (WWF). Oko 10% takvog otpada dolazi s brodova i off shore platformi, a ostatak su pokupile plima i oseka na plaži, donijele rijeke uz koje se gomila komunalni otpad, ili vjetar... pa trenutačno, nošeno morskim strujama, gotovo 269.000 tona plastičnog otpada pluta oceanima i morima, koji se sastoji od 5000 milijardi sitnih čestica, tvrde u WWF-u. Mosor Prvan, stručni suradnik za pitanja mora iz WWF-a Adria, kaže kako se pod utjecajem sunca i valova plastika pretvara u čestice manje od 5 mm, tzv. mikroplastiku koja zapravo nikad ne nestaje, samo se pod utjecajem sunca, mora i valova raspada na još manje čestice i ulazi u sve pore okoliša.

– Sredozemno more klasificira se kao šesto po veličini područje za akumulaciju plastičnog otpada na planetu, s procjenom između 1000 i 3000 tona plastike i prosječno 115.000 čestica mikroplastike po četvornom kilometru, koja pluta na površini – kaže on. Preko hranidbenog lanca, planktona, sitnih račića i slično, mikroplastika, koju ribe i same zamijene za plijen, ulazi u njihov probavni trakt. Veća riba jede manju i s njome sve više mikroplastike, dok s kovitlanjem struja u morima i oceanima veliki dio plastike čini i opasan kemijski mulj. Ne samo da se iz postojeće plastike otpušta niz kancerogenih sastojaka. Dodatni je problem i činjenica da mikroplastika u moru djeluje kao supermagnet koji na sebe može vezati teške metale, razne viruse i bakterije iz mora – u nekim slučajevima i do 20.000 puta većim koncentracijama nego što su u okolnom moru, objašnjava Prvan.

Ako riba i proguta mikroplastiku, ona će se čišćenjem prije konzumacije maknuti iz njezinih crijeva, dok sve ono kemijsko, koje pokupi hranjenjem i na druge načine u vodi, poput žive, ulazi u njezin organizam, ostaje koncentrirano u njezinu masnom tkivu i konzumacijom dospijeva i u naš organizam. A što je riba starija i dugotrajnije izložena tome, veća je i mogućnost da je u njoj veća koncentracija toksina.

Prema procjenama UN-a, već danas je 30% riba puno plastike koju su progutale iz okoliša. To su istraživanjima potvrdili i Britanci. Komadići plastike pronađeni su kod 83% škampa kao i kod tuna, cipala, dagnji i kamenica ulovljenih uz britansku obalu. Zbog svega toga na razini EU javljaju se inicijative da se pojedini proizvodi koji se upotrebljavaju u kućanstvu zabrane ili pak da kozmetičke tvrtke na svojim proizvodima jasno označe koliko je mikroplastike u njima. Najnovije izvješće WWF-a otkriva kako ni najveličanstvenija morska bića na planetu nisu pošteđena problema s plastikom. Analizom biopsija gotovo 100 morskih sisavaca, ulješura, velikih kitova i bjelogrlih dupina – koji žive u utočištu za morske sisavce Pelagos – najvećem zaštićenom području na Mediteranu, između Italije, Francuske i Sardinije, osnovanom 2002. – utvrđena je visoka kontaminacija kitova ftalatima.

Kitovi najugroženiji

– Kao jedna od komponenti plastike, ftalati se obično nalaze u ambalaži, zavjesama za tuširanje, kabelima, lijekovima, pastama za zube, bojama..., čak i u kozmetici, u laku za nokte ili kosu, gelovima za tuširanje te u parfemima. Prosječna koncentracija DEHP-a (najtoksičnijeg ftalata) pronađenog u suhom tkivu tih kitova je 1060 μg/kg, a visokom se smatra već i koncentracija iznad 300 μg/kg) – objašnjava Prvan, ističući kako se ftalati smatraju toksičnima i za ljude i životinje, s mogućim štetnim učincima na plodnost i razvoj fetusa. Iako se vjeruje da uzrokuju i endokrine poremećaje, a neki od njih su klasificirani kao kancerogeni, globalna proizvodnja ftalata danas iznosi tri milijuna tona godišnje.

– Kontaminacija kitova plastikom izaziva duboku zabrinutost za stanje oceana i trebala bi biti upozorenje za naše vlastito zdravlje – ističe Prvan. Dodaje kako boja, kozmetički proizvodi i plastične vreće imaju nepovratno djelovanje na naša mora, no količina otpada samo raste. I prije nego rublje stavite na sušenje u sušilicu, promislite. Ogromne količine vlakana iz odjeće pranjem i sušenjem završavaju kao mikroplastika i kanalizacijom dospijevaju u rijeke i mora, upozorava on. Nicola Hodgins, voditeljica znanstvenog i istraživačkog ureda za očuvanje kitova i dupina (WDC), za Daily Mail izjavila je kako su tom vrstom zagađenja pogođene 663 morske vrste. Reproduktivne mane zbog toksične mikroplastike, vjeruje se, razlog su drastičnom smanjenju kitova perajara u Sredozemlju zadnjih 20-ak godina.

– Ovisno o sezoni, goleme se količine smeća nađu i u našem dijelu Jadrana, oko Pelješca, Mljeta, Visa..., kad u proljeće strujama krene smeće iz Albanije – ističe Draško Holcer, osnivač Instituta za istraživanje i zaštitu mora Plavi svijet iz Velog Lošinja.

europski parlament KLIMATSKI SPORAZUM Pariški sporazum dobio zeleno svjetlo od Europskog parlamenta

Plastika koja pluta sama po sebi nije problem. No pluta je samo 5-20%, dok ostala tone na dno i akumulira se u jarcima i udubljenjima u dubokim vodama. Unatoč takvim procjenama, slažu se naši stručnjaci, stanje u Jadranu zasad nije alarmantno. No nastave li se sadašnji trendovi, s kojima se zasad ukoštac hvataju samo neke ekološke udruge i osviješteni građani, prognoze nisu optimistične. Svako malo zgranuti smo zapetljavanjem dupina ili morskih kornjača u ostatke ribarskih mreža, gutanjem plastičnog otpada poput plastičnih vrećica koje neki sisavci i ribe zamijene za meduze...

– No Jadransko je more zasad čisto i riba ulovljena u Jadranu još je sigurna – kaže dr. Pero Tutman, predstavnik Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita.

Protekle tri godine splitski je institut sudjelovao u 5,3 milijuna eura vrijednom EU projektu DeFishGear na temu morskog otpada pod vodstvom Nacionalnog instituta za kemiju iz Ljubljane. U njemu su sudjelovali stručnjaci iz Slovenije, Hrvatske, BiH, Italije, Crne Gore, Albanije i Grčke, a pilot-projekt proveden je na četiri odabrane lokacije – u Saplunari na Mljetu, ušću Neretve, Punti u Omišu i Zaglavu na Visu – s ciljem procjena onečišćenja jadransko-jonske regije morskim otpadom, mikroplastikom i njezinim učincima na morske organizme te osiguranja održiva gospodarenja morskim i obalnim područjem. Količina otpada sigurno je puno veća, ali se u istraživanju nije radila procjena koliko ga ima.

Praćenjem plutajućeg otpada u Bračkom kanalu i u vodama sjeverno od Hvara više od 90% pronađenih predmeta bilo je plastično, a u akvatoriju zapadno od Dubrovnika oko 85%, potom gume i tkanine. Nisu zanemarivi ni nalazi opušaka, metalnih čepova te štapića za uši koji su kanalizacijom dospjeli do mora. U suradnji s ribarskim zadrugama Hvar iz Hvara i Adria iz Tribunja, iz koćarskih je pak lovina sa dna prikupljeno gotovo 30 tona morskog otpada, oko 2 tone izgubljenih ribolovnih alata, mreža... Koćarenje je praktično jedini efikasni način za aktivno skupljanje otpada s morskog dna. No ne samo da nisu nađene tvrtke za reciklažu toga neselekcioniranog otpada i on je tek pohranjen na deponije, nije bilo novca ni za dovršetak istraživanja, kaže Tutman.

Jedno od područja istraživanja bila je, naime, i prisutnost mikroplastike u probavnom traktu gospodarskih vrsta riba – trlje (Mullus surmuletus), arbuna (Pagellus erythrinus) i srdele (Sardinia pilchardus). Kod svih vrsta u određenom su postotku pronađene čestice koje bi potencijalno mogle biti mikroplastika, ali je riječ o premalom uzorku, samo 90 jedinki. Kod 30 trlja koje su uzete za uzorak u 21 želucu pronađene su čestice koje sliče na mikroplastiku. Kod 30 arbuna iz uzorka u njih 15 pronađene su slične čestice te kod 11 od 30 srdela, kaže Tutman. Je li u pitanju mikroplastika ili ne, trebalo se utvrditi kemijskom analizom u laboratoriju partnera u Ljubljani, s obzirom na to da u Splitu nemaju laboratorija ni uređaja za analizu plastike. No budući da je zaprimljeno jako puno uzoraka, a po završetku projekta u Ljubljani su ostali i bez nekoliko ljudi angažiranih samo zbog projekta, ti rezultati nisu gotovi niti se zna hoće li ikad biti.

– Činjenica je da je nešto nađeno, a u kojoj količini je to mikroplastika ili nešto drugo, nije još dokazano – kaže Tutman, ističući kako su s istim i sličnim partnerima u DeFishGearu nedavno prijavili nekoliko sličnih projekata za fondove EU, kako bi se nastavilo istraživanje, no nisu prošli. Sve je stalo na velikom dokumentu vladama i ministarstvima sedam uključenih zemalja u projekt i preporukama o daljem gospodarenju morskim otpadom, koji se u nas sustavno ne prikuplja ni evidentira, a međunarodna i nacionalna legislativa u praksi se ne primjenjuje zadovoljavajuće.

Iako je to samo kap u moru, Francuska je lani prva u svijetu zabranila plastične šalice, tanjure i ostali jednokratni pribor za jelo, koji do 2020. moraju zamijeniti biorazgradivi materijali. 

Kit ALARMANTNO Obdukcija kitova otkrila jednu zabrinjavajuću činjenicu! Zagrebački pročistač Dan planeta Zemlje Ekologija se slavi na Zagrebačkom pročistaču! cacic Čačić o gospodarstvu Razvojne poluge su turizam, energetika, ekologija, željeznica

Jadran u vrhu po plastičnom otpadu na dnu mora

Umjesto 5%, moglo bi se reciklirati najmanje 20% plastičnog otpada. Novi i kreativni modeli temeljeni na višekratnoj uporabi plastične ambalaže u svijetu bi mogli donijeti nove ekonomske prilike u vrijednosti od 9 milijardi dolara godišnje, dio je izvješća The New Plastics Economy, predstavljenog lani u Davosu. Da bi i zemlje tzv. jadransko-jonske regije trebale proaktivnije djelovati govori i činjenica da su Francuzi 2000. Jadran svrstali u vrh europske liste po količini i zastupljenosti plastičnog otpada na dnu mora, nakon sjeveroistočnog dijela Sredozemlja i Keltskog mora.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.