Kada čovjek vidi kakve sve bakanalije pripremaju naši gradski vijećnici mogao bi pomisliti da još živimo u vremenu nekog raskalašenog rimskog cara ili, u boljem slučaju, jednog od niza besprizornih europskih kraljeva koji su se ubijali u hedonizmu. Ne mora se međutim živjeti u prošlosti da bi se živjelo u bjelokosnoj kuli iz koje se ne vide patnje običnog puka. Sudeći po svim ovim narudžbama probranog viskija, sofisticiranog konjaka i predikatnog vina, može se fino uživati na račun svojih podanika i u zagrebačkoj demokraciji. Ali za razliku od rimskih vremena i arhaičnih europskih kraljevstava, našim se “aristokratima“ ništa ne može dogoditi.
Oni se ne trebaju bojati za svoj polubožanski status. Najgore što im se može zadesiti jest drugarska kritika i eventualno gubitak izbora. I dok je prosječan Zagrepčanin, ako ima sreću da ima posao, nakon cjelodnevnog nadničenja sretan ako ima za neko jeftino i nezdravo pecivo, njihovi narodni predstavnici moraju svoju ručak početi najskupljim aperitivom, a onda nakon obilnog ručka sve to zaliti biranim vinom. I sve je to naravno besplatno. Ionako je stezanje remena uvedeno za obične smrtnike dok, kako vidimo, to ne vrijedi za one koji su na vlasti. Teško je očekivati da se političari o javnim novcima brinu kao o svojima, ali ne možemo prihvatiti ni da se ovako razbacuju. Kada se već toliko zalažu za tržište, onda neka uvedu tržišne kriterije i za sebe. Pa kada ide dobro gradu i narodu, neka se i vijećnici časte konjakom, viskijem i šampanjcem. Međutim, kada smo u recesiji, a valjda je i njima jasno da jesmo, bilo bi lijepo da je i oni osjete. Umjesto konjaka i finog bijelog vine, neka piju “brlju” rakiju koja grize grlo jače od petroleja. A nakon što “ručaju” sendvič od parizera neka to zaliju zagorskim kiselišem od kojeg će ih zaboljeti glava i prije nego što ga okuse.