Kad je prije nekoliko mjeseci u Metkoviću Most nezavisnih lista uvjerljivo pobijedio dugogodišnjeg patrona neretvanske političke scene Stipu Gabrića Jamba, ocijenili smo to najpozitivnijim događajem zadnjih lokalnih izbora. U novom gradonačelniku i mladim ljudima koji su ga okružili vidjeli smo nabujalu, visokomotiviranu volju za promjene, svojevrsni pokret otpora bahatom tajkunsko-zakulisnom modelu upravljanja koji je grad Metković doveo na rub financijskog kolapsa. Kad smo objavili prve hvalospjeve o dobrim vijestima iz Metkovića, počeli smo dobivati “informacije”. Upućeni smo da nismo dobro upućeni, da se radi o prikrivenom HDZ-u, o ljudima bez pravog iskustva koji će puknuti pred pravim, ozbiljnim problemima jer, jednostavno, nisu strašni i iskusni mačci poput Jamba, Keruma, Bandića i ostalih poluobrazovanih, seljačko-živopisnih i prije svega rastrošnih likova koji “znaju posao”, tj. posjeduju balkanski fabriciranu vještinu koju je zapravo za pojam upravljanje uvredljivo nazvati vještinom upravljanja. Upravo zbog te skepse koja je vladala prema mladim i odgovornim političarima iz Mosta nezavisnih lista danas nam je jako drago da se pokazalo kako nisu bacali riječi u vjetar, trošili vrijeme i novac te zadovoljno prduckali nakon prečestih i preobilnih brudetijada. To je, naime, prije njih bila uobičajena neretvanska praksa.
Naime, nedavno su praktično svi mainstream mediji objavili manje ili veće pričice o “Čudu u Metkoviću”. Ukratko, ekipa iz Mosta pokazala je da ima kičmu: dug grada od 17,6 milijuna kuna u sedam mjeseci smanjila je za 6,6 milijuna, a uz to je počela redovito servisirati sve obveze Grada. Odlučno je na minimalac smanjila plaće u gradskoj upravi i ustanovama, vijećnici rade za jednu kunu, dogradonačelnici volontiraju, troškovi reprezentacije i putovanja smanjeni su desetak puta... Ekipa iz Mosta dokazala je da nije nemoguće, kao što tvrde gospodari iz Kukuriku koalicije pa i HDZ-a, realizirati bitne uštede dirajući upravo rashodovnu stranu proračuna. Godinama slušamo niz političara na nacionalnoj i lokalnoj razini koji cvile da više nemaju što rezati, brbljaju čak nešto o tome da bi bilo preopasno dodatno štedjeti jer bi to utjecalo na dodatni rast potrošnje. Napokon im je netko pokazao pravi, iskreni, pošteni put.Sada, kada je pokazala da zna kako staviti gradske financije pod kontrolu (a što je najzanemareniji dio vještine upravljanja u Lijepoj našoj), ekipa iz Mosta ulazi u novu, puno osjetljiviju fazu u kojoj treba dobiti najširu podršku medija, privatnih poduzetnika te, posebno, svih državnih institucija.
Nije, naime, poanta raditi kao novi metkovićki gradonačelnik za 3600 kuna i cicijačenjem osigurati fiskalnu stabilnost. Fiskalna stabilnost nije svrha sama sebi. Život ne bi trebao biti puko preživljavanje. Svako odricanje mora imati smisla, ono treba bit put prema nečemu. Ukratko, ekipa iz Mosta sada mora pokazati da je u stanju vizionarski dignuti Metković na novu razinu. Danas je to neuredan, zapušten grad, ali i sredina s očiglednim, iznimnim potencijalima. Može li Most prerasti iz grupice moralnih i odgovornih štedljivaca u stroj koji će radinošću, znanjem, idejama, odgovornošću i svim ostalim menadžerskim vještinama uvjeriti domaće i inozemne investitore da je Metković zaista idealna mikrolokacija za investiranje. Poljoprivreda, prerađivačka industrija, turizam pa i energetika sami po sebi kad dođete u Metković nameću se kao potencijalne velike investicijske priče. Hoće li Most u Metkoviću dobiti dužnu pažnju nadležnih ministarstava i ostalih državnih institucija podrškom njegovih razvojnih projekata? Štednja koju je dosad proveo pokazuje da mu treba pružiti puno povjerenja.
Smisao za komunikaciju ljudi iz Mosta s domaćom i međunarodnom poslovnom zajednicom u sljedećim koracima presudit će njihovu pokušaju dobrog upravljanja. Čak i ako im se oproste svi porezni dugovi, što su pokazali da zaslužuju, robusni rast i razvoj neće doći sami po sebi. Ljude iz Mosta mnogi su već jednom podcijenili. Nastavimo ih podcjenjivati i dalje, samo neka uspiju.
Ptopuno se slazem sa autorom ovog clanka. Treba im svakako dati podrsku i pomoci u kreiranju odrzivog razvoja njihove mikro sredine. Isto tako, to bi trebao biti interes Dubravacko-Neretvanske zupanije kao i same drzave. Bravo decki i cure!