Gotovo svi poznajemo taj osjećaj. Učitelj vas iznenada prozove pred cijelim razredom, spotaknete se pred mnoštvom ljudi ili netko u društvu spomene nešto zbog čega biste najradije propali u zemlju i u samo nekoliko trenutaka osjetite kako vam lice postaje vruće. Obrazi pocrvene, a činjenica da smo svjesni vlastitog crvenila često cijelu situaciju učini još gorom. Zašto naše tijelo na neugodu reagira upravo crvenilom lica? Crvenjenje je jedna od najneobičnijih ljudskih reakcija, piše The Swaddle.
Charles Darwin još ga je 1872. godine opisao kao jednu od najneobičnijih i najljudskijih ekspresija, a znanstvenici ni danas nisu do kraja razjasnili zašto se ono razvilo. Profesor Ray Crozier, član Britanskog psihološkog društva koji se bavio fenomenom crvenjenja, opisao ga je kao sveprisutnu, ali još uvijek nedovoljno shvaćenu pojavu. Posebno je zanimljivo što je riječ o reakciji koju je iznimno teško svjesno kontrolirati. Čovjek može odglumiti osmijeh, smijeh ili namršteno lice, ali teško može jednostavno odlučiti da će pocrvenjeti.
Ono što znamo jest da je crvenjenje povezano s radom simpatičkog živčanog sustava, istog dijela autonomnog živčanog sustava koji sudjeluje u poznatoj reakciji 'bori se ili bježi'. Kada se nađemo u neugodnoj ili stresnoj društvenoj situaciji, tijelo se aktivira, a među fiziološkim promjenama dolazi i do promjene protoka krvi. Krvne žile u području lica mogu se proširiti, zbog čega kroz njih prolazi više krvi, a rezultat su crveni obrazi i karakterističan osjećaj topline.
Psihijatrica i psihoterapeutkinja dr. Tanya Azarani objasnila je za The New York Times da se crvenjenje može pojaviti uz osjećaje srama i pretjerane samosvijesti, ali i ljutnje. Problem nastaje kada primijetimo da crvenimo. Tada možemo postati još nervozniji zbog mogućnosti da će drugi primijetiti naše crvene obraze, što dodatno pojačava uzbuđenje organizma i crvenilo. Istraživanja su čak pokazala da samo uvjerenje osobe da će pocrvenjeti može djelovati poput svojevrsnog samoispunjavajućeg proročanstva. Zbog toga pokušaj da pod svaku cijenu sakrijemo reakciju ponekad može imati upravo suprotan učinak.
Ne mora se dogoditi ništa posebno neugodno da bismo osjetili kako nam lice gori. Ponekad je dovoljno da odjednom postanemo svjesni da nas svi gledaju. U jednom zanimljivom eksperimentu sudionici su morali glasno pjevati dok je druga osoba promatrala jednu stranu njihova lica. Istraživači su zabilježili povećanje protoka krvi upravo na obrazu koji je bio promatran.
Crvenjenje se, međutim, može pojaviti i zbog srama čak i kada nismo izravno u središtu pozornosti. Dovoljno je spomenuti događaj ili temu zbog koje se osjećamo neugodno. Slična reakcija može se javiti i kada se u društvu osjećamo manje vrijednima, nesigurnima ili pretjerano svjesnima toga kako nas drugi procjenjuju. Koliko god nam crvenilo u neugodnom trenutku smetalo, ono bi moglo imati i svoju korisnu stranu. Neka istraživanja sugeriraju da ljudi osobu koja pocrveni nakon pogreške ili neugodnog postupka mogu doživjeti iskrenijom i pouzdanijom. Razlog bi mogao biti upravo u tome što crvenjenje ne možemo jednostavno uključiti i isključiti po želji. Na neki način ono drugima nenamjerno pokazuje da smo svjesni onoga što se dogodilo i da nam je zbog toga neugodno.
Bihevioralna znanstvenica Marije aan het Rot slikovito ga je opisala kao svojevrsni 'ugrađeni poligraf'. Prema toj ideji, crvenilo može drugima signalizirati da je emocionalna reakcija stvarna, dok u određenim društvenim situacijama može funkcionirati gotovo poput neverbalne isprike. Zbog toga je paradoks crvenjenja prilično zanimljiv: upravo ono što bismo u neugodnom trenutku najradije sakrili drugima može poslati poruku da smo iskreni, svjesni vlastite pogreške i vrijedni povjerenja.
Otkrivene šokantne tajne smrti: Ovo je 25 činjenica koje niste znali o umiranju i zagrobnom životu
Za neke ljude crvenjenje ipak nije tek povremena neugodnost. Postoji i eritrofobija, odnosno izražen strah od crvenjenja, koji može ozbiljno utjecati na društveni i poslovni život osobe. Strah da će pocrvenjeti pred drugima može dovesti do izbjegavanja javnih nastupa, sastanaka, upoznavanja novih ljudi i drugih situacija u kojima bi osoba mogla postati središte pozornosti. Time se lako stvara začarani krug: čovjek strahuje da će pocrvenjeti, zbog straha postaje još uznemireniji, a upravo uznemirenost povećava vjerojatnost da će se crvenilo pojaviti. U takvim slučajevima pomoć može uključivati psihološke pristupe poput kognitivno-bihevioralne terapije, osobito kada strah počne ograničavati svakodnevni život.
Dr. Gina Grimshaw sa Sveučilišta Victoria u Wellingtonu zato na crvenjenje gleda iz nešto drugačije perspektive. Iako većina ljudi koja lako pocrveni želi da se to prestane događati, upravo je činjenica da ga je teško kontrolirati ono što ovu reakciju čini tako zanimljivom. Crveni obrazi možda nam u tom trenutku nisu nimalo dragi, ali istodobno otkrivaju nešto vrlo ljudsko, a to je da smo svjesni sebe, drugih ljudi i toga kako nas oni doživljavaju. A nakon gotovo stoljeća i pol znanstvenog zanimanja za fenomen koji je fascinirao i Darwina, upravo to ostaje jedno od najzanimljivijih mogućih objašnjenja zašto ljudi uopće crvene.
Otvori KEKS Pay
