Završila škola, a zaposleni roditelji se pitaju: 'Gdje da ga ostavim cijelo ljeto, što ću s njim?'

Jesu li današnji roditelji toliko sebični?

Danas ti ne znaš kud bi s djetetom a sutra dijete neće znati kud bi s tobom. Ironično ali istinito. Ipak, čudi me ta silna neaktivnost katoličkih sredina koje bi mogle ne samo pomoći društvu (kroz brigu o djeci i starima) nego i uspostaviti zdravu društvenu kičmu sustava koji se u komunizmu izgubio. Onako kako to čine po Njemačkoj, Austriji itd.

O Boze mili?! Koja drama! Da si dobra sa svekrvom cuvala bi ti djecu, da di dobra s mamom cuvalw bi ti vise od pet dana. Razmazili ste deriscad i sad nece kod bake ni 5 min?! I sad bi porezni obveznici trebali placati cuvanje razmazenke cijelo ljeto. I to u skolama koje ni klimu nemaju😂. E htjele smo emancipaciju. Evo nam sad bumeranga. Imamo jedno dijete i ne znamo kud bi s njim😂🤭

Moja mama je radila u bolnici u smjenama, tata obrtnik, po cijele dane nije ga bilo doma, nisu se pitali što će s nama, nije bilo ni fiksnih telefona na koje nas je mama mogla provjeriti jesmo li žive. I da bila je zabrinuta ali nije od toga radila dramu. Po cijele dane ferija družili smo se klinci na ulici, mama je priredila kaj budemo jeli dok ne dođe, ključić oko vrata i to je to. Bio je problem jedino kad smo kluč zgubili pa nismo mogli u kuću ali smo imali susujede kojem si uvijek mogao pokucati i zamoliti pomoć. Napravili roditelji od djece invalide na tisuću načina. Vozikaju ih u školu, iz škole, nedaj Bože da koraka naprave sami. Susjedi se otuđili jedni od drugih ne znaju u zgradi tko im je iza prvih vrata, strašno. I da imam svoje dijete i nisam imala bake i djede.

S razlogom je nekada jprimarna funkcija jednog roditelja bila prehranjivanje, drugog odgajanje djece i civilizacija je napredovala. Normalno sekundarnom funkcijom su se roditelji izmjenjivali. Danas nenormalno se gura pod normalno, a nekadašnje normalno se etiketira seksizmom, a sve u cilju smanjenja cijene rada. Feministice zapravo rade u službi naših robovlasnika.

Na roditeljskom sastanku u prvom razredu pita jedna mama:"Od koliko ujutro se mogu dovesti djeca u boravak?",učiteljica kaže :"Od 7."."A do kada traje boravak?",pita opet ova." Do 16:30 je učenje i pisanje zadaća,a onda ostaju na čuvanju do 17.",veli učiteljica.A mama će:"Pa jel ne bi moglo nikako da netko ostane barem do 18?!"Užas! U moje vrijeme je bilo ključ oko vrata i tjeraj,a sada samo što ne traže da djeca prespavaju u školi,a za vrtiće da ne pričam.

I iz ovoga se vidi koliko je podcijenjen posao učitelja. Obrazuju,odgajaju i čuvaju djecu, a plaće mizerne.

neka jedan roditelj ide u drugu smjenu, umjesto na kavu :D

...ne znaju kud će s djecom? zamisli?Najbolje da ih rodite i date državi da ih čuva...pa valjda i vi imate godišnji pa idu s vama? baka,nona,tetka,prijateljica,majke ti mile....strahota

Očekujem da Jelena Veljača nađe rješenje!

Prijatelji su mi oboje radili da bi mogli napraviti bazen u vrtu. Najangaziraniji su bili kada im je kcerka bila u pubertetu tako da je mala otisla sa 16 od kuce, pocela se drogirati. Sada nakon 5 godina opet stanuje kod njih, nije zavrsila srednju... ...ali sada imaju bazen sa krovom. Nije sve u soldama ljudi.

Ne kuzim, kaj su danasnji roditelji kreteni ili klinci zaostali??? Pa jb tko nekad bio s nama?

Užas. Kamo s djecom? Kao da su stvari u pitanju....stvarno, žao mi je te djece...

Kaže jedna da nije do sada razmišljala o tome. U tome i je bit problema, što nitko o ničemu ne razmišlja dok ga to nešto ne klepi po glavi. Oduvijek je to bilo tako. Rodbina, baka, djed, susjedi (ako dijete nije razmaženo i susjedi će ga pripaziti) ili plaćaj.

Isto gdje su bili i ostatak šk. godine....

Dobra stara vremena na selu....ferije su počele i kupal si se po cijeli dan. Sva klinčarija od predškolskog do mature se skupa kupala. Niti ćaća nit mama su te dolazili kontrolirat. Ovo danas je patološka briga za djecu

Tako i oni ne budu znali kamo s vama kad ostarite... Vratit će vam se kao bumerang...

Koji teški problemi muče današnje roditelje. Treba nešto poduzeti, možda izmisliti rat pa da djeca mogu preko ljeta u vojsku... ili ekonomsku krizu da rade u rudnicima... ili vratiti tuberkulozu da ljetuju u bolnicama... Treba nešto napraviti, ovi životni uvjeti u zemljama prvog svijeta su nepodnošljivi!

U Njemačkoj postoje i firme koje imaju organiziran dječji boravak sa stručnim osobama za radnike koji u toj firmi rade. Kad ćemo početi učiti od iskusnijih (da ne kažem pametnijih)?

Mi smo se igrali vani po cijeli dan, s kljucem oko vrata. Nismo bili pod staklenim zvonom i bili smo odgovorni prema sebi i drugima. Tko je mogao, isao je dva tri tjedna kod bake. Kad je bila kisa, igraliali smo se na stubistu zgrade. Preko pauze roditelji bi se zaletili doma provjeriti nas. Bar dvaput dnevno bi nazvali roditelje na posao cisto da znaju da smo zivi i zdravi. Uglavnom, u medjuvremenu, nisu imali pojma di smo ali smo znali zdravorazumski sto se smije a sto ne. Znali smo svaku vocku u susjedstu i sve susjede pa bi nam dozvolili i da koje stablo poberemo. Postara bi tocno uputili na kojem katu zivi koji susjed da mu dostavi paket. Spremale smo puding i palacinke jedna kod druge, vani smo igrali kukala, vatala, grupa trazi grupu, lastik, oduzimanje polja, ide majka s kolodvora, zandara i lopova, kusina, odbojke, granicara, kamena s ramena, vozile skejt, rosule, bicikle... bez kaciga i stitnika. Padali smo, bili puni flastera i modrica i sami to rjesavali. Dan nam je bio prekratak za sva uzbudjenja. Starija braca i sestre su drzali oko na nama u dvoristu i branili nas ako bi izbila tuca. Bojali smo se nastavnika, roditelja, triske i kaisa. Nikad nas nisu razvozili na balet, klavir, gimnastiku i engleski. Isli smo kolektivno.. u drustvu. Ljeti su nam stopala bila crna od asfalta, bili smo svi mrsavi zbog trcanja, gladni kad bi dosli doma, . I vi koji sad ne znate sto cete s djecom, imali ste slicno djetinstvo. Sto vam se dogodilo? Zasto ste to zaboravili?