Nahodali smo se da nađemo neko mjesto s pristojnim cijenama, obraća se napola u šali, ali skroz prijateljski Zagrepčanin konobaru na ulazu u jedan izgledom prosječan dubrovački restoran na Lapadu.
Riba po 500 kuna
S druge strane muk. Umjesto odgovora konobar nezadovoljno širi ruke, govorom tijela poručuje: ‘A šta bi vi htjeli’, okreće se bez riječi i odlazi.
Umorni gosti, koji su u Dubrovnik to poslijepodne stigli iz Herceg Novog, ipak odlučuju ući. Sjedaju na terasu, isti konobar šutke i bezvoljno donosi jelovnik. Par iz Zagreba zaključuje da je 500 kuna za ribu previše, ali i da ne žele dati ni 110 kuna za porciju rižota. Pogotovo uz takvu uslugu. Ustaju i odlaze. Iza njihovih leđa iz restorana posve razgovijetno ispraća ih glas: Idioti.
U drugom, dosta poznatom dubrovačkom restoranu, sve je po propisu, usluga na razini, nema primjedbi ni na hranu ni na cijene. Nitko, uostalom, i ne računa da će tamo jesti jeftino, ali društvo od 12 osoba ipak je ostalo zatečeno.
Naime, postavu stola po osobi naplaćuju čak 38 kuna! Da ljudi ne plate postavljanje stola, jelo bi se valjda s poda, što li?! Ceh je očekivano iznosio oko 10.000 kuna, crni rižoto po 278 kuna pokazao se papreno skup, ali gosti nisu trepnuli. Upitnici nad glavom ostali su jedino zbog tih 38 kuna pomnoženih s 12. Istine radi, nači čitatelji su nas upozorili da je račun s tim iznosom, dijeljen proteklih dana na Faceu, star nekoliko godina. No, u međuvremenu je, recimo i to, cijena bila skočila s 38 na 42 kune, kako je s jednog američkog bloga 2014. prenio dubrovački dnevnik.hr.
Koliko se postav stola naplaćuje ove sezone provjerit ćemo prvom prilikom. No, iako smo trenutno u Zagrebu, ne sumnjamo kako je izumrla praksa naših jadranskih ugostitelja da sve ima svoju cijenu, pa i fine čaše, platneni stoljnjak i salvete. To višu, što se sezona više bliži svom vrhuncu.
Inače, u cijenu takvog postava obično je 'upakirano' nešto sitno za zagristi, malo kruha, plus neki namaz. Točnije, nešto što rijetki ili nitko ne traži, a praktički svi gosti bez negodovanja plate. Uostalom, tko će se u restoranu natezati zbog desetak ili, poput slučaja koji smo spominjali, nekoliko desetaka kuna po osobi.
Da ne budemo nepravedni, to nije izmišljotina domaćih ugostitelja. Gost će postav stola platiti i u pojedinim restoranima po europskim zemljama. Za poznatog kuhara i ugostitelja, s kojima smo oko toga razgovarali, nema ničeg spornog sve dok je postav stola (ili couvert) vidljiv u cjeniku i dok cijena nije ekstremna.
Neugodno mu zbog cijena
– Istina jest da couvert u pravilu nitko ne naručuje. Ali, to je jednostavno takva praksa. Gosti nisu tu bez izbora, na njima je odluka u koji će restoran ući, sjesti i jesti. Ja sam, recimo, prije koju godinu u Veneciji kavu platio, nećete vjerovati, 28 eura. Platio sam činjenicu da sjedim na glavnom venecijanskom trgu, da me poslužuje konobar u bijelom odijelu sa zlatnom dugmadi i da mi je tu kavu donio na srebrnoj tacni. Malo dalje sam je mogao popiti s nogu, za tri eura, ali taj sam put izabrao užitak koji sam opisao i, da, skupo ga platio – oslikava kako se formiraju ugostiteljske cijene chef Branko Ognjenović.
Toj se formuli, u koju ulazi lokacija, kvaliteta i hrane i posluge i posuđa, očito, pribjegava i na Jadranu. Cijene su masne, domaćini poput ovih s početka našeg teksta već izvan sebe, 'pucaju' a sezona se tek zahuktava. Kako će to izgledati kad u špici u zemlji svakog dana bude više od milijun turista? S obzirom na manjak radne snage, tenzija će vjerojatno biti više nego inače, A prosječnom je Hrvatu, pri tom, preskupo i kad za hamburger mora dati 80 kuna, koliko pecivo s mljevenim mesom stoji u jednom također dubrovačkom fast foodu. No dok su domaćini pristojni, lakše je otrpjeti i skupoću. Kad nisu, dobro je znati da se u nedalekoj Crnoj Gori, kako veli naš par Zagrepčana, fini rižoto može pojesti za osam eura, obilna porcija janjetine za 13 eura, dok plata s morskim plodovima za dvoje stoji 40 eura.
U Turističkoj zajednici Dubrovnika, koja se, razumljivo, niti može niti želi upletati u bilo čiju cjenovnu politiku, žale zbog neugodnosti koju su Zagrepčani doživjeli u restoranu s početka našeg teksta.
– Kad dobijemo pritužbu gosta, s konkretnim podacima, uvijek je proslijedimo nadležnima – gradskoj službi, inspekciji, već kome treba. Istjeramo stvar do kraja da se krivac barem ispriča – odgovaraju iz TZ Dubrovnika.
Kako, pak, kulturan i ljudski odnos sve mijenja, bezobrazni bi dubrovački konobar mogao naučiti od kolege iz Baške na Krku, kojem su u kafić sjele Zagrepčanke mama i četverogodišnja kći.
– Naručila sam joj sokić Yippy, koji je u dm-u oko šest kuna, a na računu 29 kuna! Čak mi je i konobar priznao da mu je pred našim ljudima neugodno zbog takvih cijena – kaže Zagrepčanka, koju je uzrujala cijena, ali se zbog pristojnoga konobara na kavu vratila i sutra.
Imate li sličnih iskustava javite nam se na mail javi@vecernji.net
Zato drugi put kupis 20 dg Tirolske pola kruha litru jamnice i termos kave sjedes na klupu u parku i uzivas u Dubrovniku! Pa kad svi budemo tako radili oni ce nas molti da popijemo nesto u pola cjene!