Domaći kiseli krastavci, sušene rajčice, ukiseljeni kupus, šalša, pekmez, ajvar, likeri ... Sve uredno složeno, obilježeno i spremno čeka u hladu smočnice obitelji Miletić na zagrebačkom Vrhovcu. Ako ste pomislili da je ovo uobičajen opis smočnice kreativne domaćice, razuvjerit ćemo vas. Riječ je o smočnici obitelji Miletić, Vesne i Tihomira, a količine pripremljene hrane cijele će zime, do prvog proljetnog povrća, hraniti izbirljiva nepca gostiju u njihovu restoranu.
No, nije to priča o još jednoj kreativnoj ugostiteljskoj obitelji, već o Istranki sa zagrebačkom adresom koja je ljubav prema vrtlarenju donijela sa sobom u metropolu te spojila s korisnim. Većina povrća pripremljena u njezinoj kuhinji stiže iz samo desetak metara udaljena vrta. – Kad mi gost kaže da bi uz ribu blitvu ili salatu od rikule, obujem čizme, uberem nekoliko stručaka, operem i za desetak je minuta na stolu – kaže nam Vesna.
Od svega blaga - pomalo
– Svoje troje djece podigla sam na zdravoj hrani i kod nas se uvijek pazilo na to što je u tanjuru. Hrana je dobrim dijelom dolazila iz Istre, a kako smo ljubitelji samoniklog bilja, uvijek je nešto putovalo prema Zagrebu – objašnjava nam Vesna ljubav prema zemlji i bilju. – Prije četiri godine otvorila se mogućnost da uz ruševnu kuću u susjedstvu restorana raskrčimo šikaru. Primili smo se posla i dobili krasnu površinu koju sam odlučila pretvoriti u vrt. Nakon puno truda ostvarila se i moja želja da imam svoju zbirku sjemena starih sorta povrća. Počela sam od rajčica koje sam skupljala posvuda pa sada sadim volovska srca, jabučare, šljivare i, dakako, cherry rajčice s kojima je i najmanje posla. Posadila sam zaista sve što sam našla kod starijih vrtlara i poljoprivrednika, a izbjegavam sjeme iz vrećica za nekoliko kuna. Tako imam sve vrste salata, od puterice i kristalke do rikule, matovilca i potočarke. Sjajno su mi rodili kelj, blitva, špinat. Mrkva, celer i cikla su u svom kutu, a od paprika sam napravila sjajan ajvar. No, kako su većinu pojeli gosti, valjalo ga je dokupiti – kaže Vesna. Ne nedostaje ni voća, svoje mjesto na Vrhovcu imaju jagode, maline i borovnice.
Zima pod plastikom
Vesna vrlo dobro zna, a ono u što nije sigurna pita, kako jednom kulturom štititi drugu. – Kod nas nema prskanja ni umjetnih gnojiva. Svake zime prije proljeća vrt uredimo i nahranimo ga stajskim gnojem. Biramo konjski koji se brže apsorbira, a moramo voditi računa i o susjedima. Kemikalije kod nas ne postoje pa osjetljive biljke poput rajčica čuvaju neven i bosiljak. Paprena metvica i kadulja imaju obrambenu funkciju među grahoricama i mladim graškom. Kad se nakon kiše u vrtu pojavi prava vojska puževa, moramo ih ručno skupljati kako nam ne bi pojeli urod. No nemam ih srca uništiti jer i oni imaju svoju ulogu u prirodi. Zato ih odnesemo na susjednu livadu koja je iza ograde, neka ondje “pasu” – kaže Vesna. Ove godine njezin će vrt prvi put zimu dočekati pod plastičnim pokrovom. Zbog velike potražnje gostiju za domaćim povrćem odlučila ga je uzgajati i preko zime.
– Zelje, raštika pa čak i matovilac dosta se dobro nose s prvim hladnoćama, no ostale bi stradale da ih ne zaštitimo. Tako da sve začinsko bilje ovih dana ide u plastenik koji podižemo i koji ćemo po potrebi navodnjavati – objašnjava. A da je mali vrti na sjajnoj poziciji uz obilje sunca dovoljan da prehrani goste restorana, uvjerila se zadovoljna ugostiteljica i vrtlarica Vesna Miletić.
