Iz kojeg god pravca da krenete, a imate ih jako puno, planinarenje po Ivanščici (ili Ivančici, oba se imena koriste) vrlo je uzbudljivo i dinamično. Najviša planina Hrvatskog zagorja duga je oko 30 i široka do 9 kilometara. Pruža se u smjeru istok-zapad. S najvišim vrhom na 1060 metara viša je od Sljemena, koji je na 1033 metra.
U srednjem vijeku Ivanščica se zvala Očura, a svoje sadašnje ime dobila je, kao i mjesto Ivanec, po katoličkom redu ivanovcima, koji su na sjevernom podnožju planine imali svoje posjede i utvrđene samostane. Na njezinim vrhovima u srednjem vijeku plemićke obitelji gradile su utvrđene gradove. Prestankom turskih prijetnji, krajem 18. stoljeća napuštaju ih i odlaze živjeti u podnožje planine. Napuštene utvrde, gusta šuma, izvori i potoci Ivanščicu danas čine primamljivim izletničkim mjestom. No njezin pitomi izgled ne smije vas zavarati jer u planini ima velikih strmina, pa i golih stijena. Zato se dobro pripremite za osvajanje ove zagorske ljepotice.
Naša avantura započela je iz Beleca. Od crkve u naselju treba voziti u smjeru zaselka Juranščina. Nakon otprilike dva kilometra završava asfaltna cesta te dolazite na uređeno parkiralište, na kojemu možete parkirati automobil. Vožnju automobilom možete nastaviti i do planinarske kuće Belecgrad udaljene petstotinjak metara. Odatle uspon kreće lijevo na šumsku cestu i vodi do Belecgrada. Ruševine toga staroga grada isplati se pogledati. S njegovih ostataka pruža se predivan pogled na šumom bogat kraj. Ostaci utvrde nalaze se na zaravanku s triju strana strmog brda. Utvrda je dugačka približno 60, a široka 21 m. U sjevernom dijelu utvrde nalaze se ostaci dvokatnog objekta za stanovanje. Između njega i južnog obrambenog zida nalaze se ostaci gospodarskih građevina. Belecgrad prvi se put spominje 1334. godine, a napušten je za vladavine Rattkaya ili Matačića Belečka početkom 18. stoljeća.
Nakon fotografiranja nastavljamo uspon prema vrhu Babinu zubu. Dobro markirana planinarska staza vodi nas kroz šumovite predjele koji se izmjenjuju s nešto zahtjevnijim stjenovitim usponima. Staza između stijena na trenutke je uska i skliska. Uz maglu koja nas prati cijelim putem traži od nas dodatan oprez. S vrha Babina zuba (678 m) za lijepog vremena puca pogled na Zagorje i Medvednicu.
Nastavljamo dalje prema još jednom vrhu, zvanom Belige, koji je na 974 metra. Još nekoliko fotografija i spuštamo se pod vrh Ivanščice, odakle nas makadamski put s jednom dužom prikratom vodi sve do vrha. Staza je cijelim putem dobro označena pa je snalaženje lagano. Na vrhu Ivanščice, osim planinarskog doma Pasarićeva kuća, nalaze se i dva vidikovca. S manjeg, zvanog Stričevo, pruža se pogled prema Ivancu, Varaždinu i Međimurju. Na najvišoj koti sagrađen je vidikovac Piramida visok 10 metara, s kojeg puca otvoren pogled. Vidikovac je bez premca po vidiku zbog središnjeg položaja u Zagorju.
Ovaj se put nismo dugo zadržali. Zima je onamo već došla. Mobiteli pokazuju temperaturu blizu ništice. A i stabla oko nas bijele se od inja. Brzo jedemo obrok i spuštamo se prema planinarskom domu Belecgradu, u kojem se odlučujemo na još jedan kraći odmor prije povratka u Belec.
Tehnički podaci kažu da su nam za dionicu Belec – Belecgrad – Babin zub – Belige – Ivanščica – Belec, dugu oko 13 kilometara, trebala otprilike tri i pol sata.
