Nakon što smo se krajem prošle godine oprostili od legendarnog kutjevačkog vinara Antuna Adžića, već na početku ove godine hrvatska vinska scena ostala je bez još jednog od svojih najistaknutijih predstavnika. Napustio nas je Zvonimir Tomac, vinar s Plešivice, stručnjak koji je i u vrijeme kad to još nije bilo "pomodno" naglašavao važnost očuvanja starih, autohtonih sorti, koji je upornim radom i vlastitim primjerom uspio dokazati da je plešivički terroir idealan za proizvodnju vrhunskih pjenušaca i koji se, među prvima, uhvatio ukoštac s proizvodnjom biodinamičkih vina.
Jedan od idola
I u svemu čega se uhvatio bio je do kraja beskompromisan pa su danas neke njegove etikete primjer kako vino može nakon desetljeća provedenog u boci dati najbolje od sebe. Tomčevi su pjenušci najtraženiji u restoranima diljem Hrvatske, a sa svojim biodinamičkim vinima vinarija Tomac prošle je godine nastupila na Raw Wineu – najrigoroznijem i najvažnijem festivalu organskih vina na svijetu. Posjetite li internetsku stranicu Vinarije Tomac, odmah će vam biti jasno da i proizvodno i prodajno i marketinški idu ukorak s uglednim svjetskim vinarijama – u čemu se itekako vidi smjena generacija u obitelji koja nije od jučer – ali sve je utkana životna i radna filozofija Zvonimira Tomca.
Da je živ, legendarni plešivički vinar i tog bi jutra vjerojatno najprije svratio do "Kreše" – u mali jaskanski cafe bar u kojem je s kolegama vinogradarima i bliskim prijateljima pretresao aktualne teme prije nego što bi se barem nakratko zaputio tamo gdje je provodio najveći dio svog života – u vinograd. Kod "Kreše" smo ipak zatekli drugog velikana hrvatske vinske scene, Velimira Koraka.
– Spontano smo se danas okupili ovdje jer jutra poput ovih prehladna su za vinograd. Kad god bismo uhvatili vremena za druženje, ovo nam je bilo mjesto okupljanja. Što reći o Zvonimiru a da isto ne bi rekao bilo tko tko ga je poznavao i provodio vrijeme s njim? Kao vinogradaru nedostajat će mi naši ugodni razgovori o tome kako raditi bolje, iskrenije, autentičnije... Tomac je bio jedan od pionira vinogradarstva i vinarstva u Hrvatskoj koji je utirao puteve mnogima koji su nakon njega krenuli u ovaj posao, a sada će njegovo djelo ostati putokaz svima koji vjeruju u pošten rad u vinogradu ili u podrumu – rekao nam je Velimir Korak o svom kolegi i prijatelju s kojim je Plešivicu posljednjih desetljeća transformirao u jednu od najuzbudljivijih vinskih regija u Hrvatskoj. Smrt velikog vinara zatekla je i Sinišu Šoškića, koji je prošle godine Plešivici donio prvu platinu s Decantera, a upravo je Tomac bio jedan od onih koji su mu prvi čestitali.
– Bio je jedan od mojih učitelja i uzora, da ne kažem idola. Na Plešivici imamo uzrečicu "Samo je jedan Tomac!" – to vam dovoljno govori o njegovoj važnosti za ovu regiju. Upoznao sam u životu gomilu važnih vinara, ali takvi posebni ljudi zaista su rijetki. Bio je kompletan čovjek koji je živio za vinarstvo, davao je cijelog sebe, 24 sata na dan bio je vezan za vinograd i vino i uvijek je tražio da sve bude besprijekorno. Ono najjače što je u sebi imao pretočio je u vino i vinograd. Bio je beskompromisan i sve je tome podredio. Pitate me što ću od onoga što me naučio pamtiti cijeli život? To je nevjerojatno puno detalja koji nekom drugom ne bi puno značili, a meni znače život... Samo jedna riječ ili rečenica koju bi izrekao otvorila bi mi put prema puno većim stvarima. U životu čuješ tisuću praznih rečenica i ništa te ne dotakne i onda shvatiš da si cijelo to vrijeme bio slijep, dok te Tomac nije natjerao da progledaš. Koliko mi je značio, možda će ocrtati i ovaj mali detalj iz našeg poznanstva i druženja. Naime, Tomac se na kraju dana volio opustiti uz čašicu Courvoisiera, to je bio njegov mali večernji ritual. U jednom trenutku saznao sam da je Courvoisier znao zamijeniti mojim vinjakom Dvor. Dotad je Dvor već osvojio nagrada i priznanja, ali ovo mi je značilo više od bilo koje nagrade. Danas mogu samo žaliti što s Velimirom Tomcem nisam provodio više vremena – rekao je Šoškić.
Kroz njega gledali sebe
O jednom od začetnika modernog hrvatskog vinarstva i čovjeku golemog znanja i radne etike još će se dugo voditi razgovori, a mlade generacije vinara s Plešivice itekako će ga pamtiti.
– Znate kako to često ide, starije generacije drže se zajedno, a isto tako i mlađe. Kod Tomca je bilo drukčije, uvijek je imao što reći i u društvu mlađih vinara i postavljao je prava pitanja na vrlo obziran način. Što se mene tiče, kad govorimo o pjenušavim vinima, Tomac je bio legenda na puno većem prostoru od Plešivice. Svi smo mi kroz njega gledali sebe, a meni je uvijek bio referentna točka, nešto u što sam se mogao ugledati i truditi se biti bolji u onome što radim – zaključio je Krešimir Ivančić iz Vinarije Griffin.
