Tri sata ujutro. Oči vam se naglo otvaraju dok vas iz sna trgne vaš četverogodišnjak. Tiho stoji uz krevet, osvijetljen prigušenim svjetlom iz hodnika, poput male utvare u pidžami. “Starac u mom ormaru pita može li doći igrati se”, šapće. Kul. Potpuno normalno. Nema razloga za paniku. Zar ne? Ako je dijete ikada izgovorilo nešto što vas je natjeralo da preispitate stvarnost, niste jedini. Djeca imaju gotovo natprirodan talent da izgovore rečenice koje bi i scenariste horora učinile ljubomornima. No, radi li se o stvarnom “šestom čulu” — ili samo o dječjoj mašti? HuffPost je razgovarao s dječjim psiholozima i duhovnim stručnjacima, a roditelji su podijelili i svoje najjezivije stvarne priče koje vas mogu natjerati da noću upalite svjetlo.
“Moja kći (2) se probudila plačući, što je za nju rijetko. Ušla sam da je smirim i kad se konačno primirila, u mrklom mraku tiho je rekla: ‘Mama, tko je ta gospođa?’ Pitala sam je koja gospođa, a ona je odgovorila: ‘Ona koja ponekad dolazi u moju sobu.’ Kupili smo noćnu lampu, ali je više nikada nije spomenula” — Sarah Macklin
“Jedne noći moj sin me probudio i rekao da u hodniku stoji žena s mokrom kosom i haljinom s tamnim mrljama te mu govori da ne ulazi u kuhinju. Bio je prestravljen i stiskao mi ruku sve dok nisam otišla provjeriti. Hodnik je bio prazan, ali njegov strah bio je stvaran. Iste je detalje ponovio i idućeg jutra. Kao terapeutkinja, znam koliko djeca miješaju maštu i stvarnost — ali ovo je bilo previše specifično” — Kaila Hattis
“Naš sin Phoenix jednom je pokazao prema bazenu i pitao: ‘Tko je čovjek u plavoj uniformi?’ Moja supruga nije vidjela nikoga. Opisao je čovjeka koji maše — točno onako kako je izgledao njezin otac, poštar koji je preminuo prije njegova rođenja. Kasnije smo bili na događaju s medijem Johnom Edwardom koji nam je rekao: ‘Nemojte se iznenaditi ako vaš sin vidi mrtve ljude’” — Anthony Mrocka
“Djeca često govore o bakama i djedovima koji su umrli prije njihova rođenja, kao da ih poznaju. Kći jedne klijentice rekla je da baka ‘sjedi na terasi i sluša ptice’, što je baka stvarno voljela raditi. Druga djevojčica rekla je majci: ‘Baka kaže da se ne trebaš osjećati tužno.’ Majka nikome nije rekla da prolazi teško razdoblje — ali jest” — Janet Rae Orth
Nestašni su i neposlušni: Djecu u ovim horoskopski znakovima najteže je odgajati
“Kad sam spavala kod prijateljice, sanjala sam ženu u plavom koja me vuče kroz beskrajni tobogan. Probudila sam se uznemirena. Ujutro me njezina kći pitala: ‘Dama u plavom mi je rekla da si je sanjala.’ Kasnije sam saznala da ta djevojčica često vidi istu ženu u toj sobi” — Val Blair
“Dijete koje sam posjetio stalno je govorilo da vidi muškarca u kući. Roditelji su mislili da izmišlja, dok nisam opisao upravo ono što je dijete viđalo — bez prethodnih informacija. Otac je na kraju priznao da i sam vidi istu figuru. Dijete se nije bojalo duha — bojalo se da mu nitko ne vjeruje” — John Brocas
“Prijateljica mi je rekla da je, kad je imala 6 godina, njihova obiteljska prijateljica Mary dolazila svake druge subote. Jednog petka navečer, majka moje prijateljice vratila se kući uzrujana, ali nije htjela reći zašto. Sljedećeg jutra, moja se prijateljica rano obukla i čekala je kraj vrata kad je netko pokucao. Viknula je: 'Mama, teta Mary je ovdje!' i potrčala otvoriti. Nikoga nije bilo. Mjesec dana kasnije, na sprovodu, moja je prijateljica vidjela Marynu fotografiju na lijesu - Mary je umrla tog petka, dan prije kucanja” - Stephanie Emmanuel
Zašto djeca “vide” ono što odrasli ne vide
Prema psiholozima, dječji mozak jednostavno funkcionira drugačije. “Od rođenja su programirani da prepoznaju oblike i lica posvuda — u zavjesama, sjenama, oblacima — jer tako uče o svijetu i ljudima”, objašnjava adolescentna psihologinja Cam Caswell. Kad dijete maše “ničemu”, ono vježba društvenu interakciju — ne komunicira s duhovima. No, Amanda Lieber, duhovna trenerica i medij, smatra da su djeca prirodno otvorenija prema “duhovnim frekvencijama”. Kako kaže, njihovi su umovi još “neiskvareni” društvenim pravilima, što ih čini osjetljivijima na neobjašnjive pojave.
Bez obzira na objašnjenje, većina ovakvih iskustava događa se između 3. i 7. godine, kada djeca još ne razlikuju u potpunosti maštu od stvarnosti. Oko 8. ili 9. godine, mozak se razvije dovoljno da nauče pratiti što je stvarno, a što zamišljeno — i tada priče o duhovima obično nestanu.
A što je s “imaginarnim prijateljima”?
Više od polovice djece između 3. i 8. godine ima imaginarnog prijatelja. Ti “nevidljivi suputnici” obično su znak zdravog razvoja — pomažu djeci da vježbaju komunikaciju, rješavaju probleme i izražavaju emocije. Caswell objašnjava: “Njihov mozak može stvoriti vrlo stvarna senzorna iskustva — glasove, osjećaj prisutnosti — osobito kad su usamljeni ili emocionalni”. Lieber, s druge strane, vjeruje da su neki od tih “prijatelja” stvarni duhovi — često preminuli rođaci koji djeci šalju poruke ljubavi i utjehe.
Što učiniti kad dijete kaže nešto jezivo
Ako vaše dijete izgovori nešto što vam podigne kosu na glavi, važno je kako reagirate. Djeca pažljivo čitaju vaše emocije — ako se uplašite, i oni će se uplašiti. “Ostanite smireni i istražujte zajedno”, savjetuje Caswell. Recite, primjerice: “Pogledajmo što si vidio. Možda je to svjetlo bacilo sjenu”. Na taj način učite dijete kako razlikovati stvarno od zamišljenog, bez ismijavanja ili straha. Lieber dodaje: “Većina ‘duhovnih posjeta’ popraćena je osjećajem mira, a ne straha. Roditelji i djeca uvijek imaju pravo postaviti granice i jednostavno reći: ‘Van, van, van!’ ako se osjećaju nelagodno”.
Pošast među mladima uzima maha, otkrivene šokantne brojke: 'To ubija, posebice našu djecu'
Otvori KEKS Pay
