U hotel Esplanade nekad se dolazilo avionom. Hidroavion Dornier iskrcao bi goste na crikveničkoj rivi, a nakon desetak koraka već bi sjedili na terasi hotela. Razglednice s početka tridesetih prošlog stoljeća svjedoče o kupačima koji se na plaži hotela Esplanade veselo kupaju kraj aviona. Više od 90 godina kasnije, na istoj terasi istoga hotela tanjuri su (itekakvi) spremni, ali aviona i kupača (zasad) nema.
Hotelska večera od pet sljedova
Ambiciozan jelovnik za večeru, ali i za – doručak. Sljedovi kojima nema kraja, vinska lista koju bi i oni s fotografskim pamćenjem teško mogli ponoviti i – ponajveća rakijarnica u Hrvatskoj. Čak 101 domaća rakija...
– Esplanade je dovoljno velik, a opet dovoljno mali boutique hotel da svakoga gosta znamo imenom – govori prva žena hotela Alin Harambašić.
– U hotelu sam počela raditi prije 26 godina na recepciji, a danas sam, eto, direktorica – kaže smiješeći se.
Doručak, kojih je ovdje nekoliko vrsta, može izgledati ovako: jaja Benedict, Gravlax losos na švedskom kruhu, delikatesni sirevi, grčki jogurt, peciva i kruh sa sjemenkama, maslac, kava, čaj, sok od naranče sve do vode za detoksikaciju. Tu je i chia puding i još deseci različitih jela među kojima i koktel Bloody Mary te ono što je odlika profinjenih hotela – pjenušac. Za doručak. Tu se toči Pavlomirov San Marino, inače jedan od rijetkih pjenušaca od žlahtine.
– Hotelski gosti na tri stranice mogu birati što će u restoranu jesti. Željeli smo napraviti iskorak, hotel je obnovljen prije četiri godine, te našim gostima ponuditi gourmet doživljaj, iskorak od klasične varijante doručka na koji su navikli. Na kraju dana čeka ih fine dinning, kojem je cilj biti uz bok našim najboljim à la carte restoranima – dodaje gospođa Harambašić.
Esplanade je u ovom dijelu Kvarnera najbolji restoran. Iako se radi o hotelu, kao i u slučaju zagrebačke Esplanade, gost ovdje može (s)jesti a da i nema karticu hotelske sobe.
– Vrata restorana otvorena su svima – kaže Karlo Čulo iz Jadran Crikvenica hotela i kampova te priča: – Esplanade je naš dragulj, hotel koji radi praktički cijele godine i koji mora biti na najvišem mogućem nivou. Od kave u hotelskoj sobi koju u rano jutro priprema gost, hrane u restoranu sve do torte Frankopan iz naše vlastite slastičarnice.
Večeru, koja je u pet sljedova, gost bira sam. To može izgledati ovako. Primo piato – brancin u agrumima mariniran emulzijom agruma sa skutom i sušenim rajčicama, zatim svilenkasta juha od celera i tartufa te, kao treći tanjur, toplo predjelo rimski njoki posluženi s raguom grdobine, tikvicama i komoračem. Glavno jelo je file kovača, a desert crikvenička torta Frankopan.
– Recept je iz 17. stoljeća, star više od tri stotine godina, a u tortu idu orasi, bademi, grožđice, mandarine, vučeno lisnato i krema – pričaju na terasi pokraj mora.
Pogledamo li mesni meni, tu se može krenuti s pečenom govedinom, nakon juhe nastavljaju se domaći fagottini, zatim guščja prsa obrađena sous vide metodom u umaku od prošeka i brusnica te kao desert crème brûlée s kokosovim mlijekom. A tu su još bifteci, ramsteci, kozice, steakovi sabljarke, tune... Ponuda za hotelski restoran itekako profinjena. Nema što nema.
Šef kuhinje Esplanade je Zoran Piljagić koji je kuharsku karijeru gradio na jahtama. Kuhao je za niz slavnih osoba, brojne arapske šeike te plovio od Monaca, Malte, Mikonosa...
– Lokalno. Sve mora biti lokalno. Bile to šparoge, vrganji, kesteni ili riba lokalnih ribara.
Što glavni kuhar s vlastita menija najradije jede za večeru?
– Šanpjera. File kovača u umaku od ružmarina, malvazije, sušenih rajčica i s kremom od šparoga. Mogao bih to večerati svaku večer (smijeh) – govori Piljagić.
Tjestenina im je forte, rade je sami u kuhinji restorana.
– Andreja, Vilijan, Predrag, Ivana i ja, tko stigne od društva iz kuhinje. Radimo raviole, torteline, tagliatelle, rimske njoke, istarske krafe...
Što se najdulje kuha?
– Guščja prsa pečemo četiri sata na 56 stupnjeva. Umak demi glace krčka se i 14 sati. I namirnice sporo kuhamo, sous vide metodom.
Rakijarnica sa 101 bocom
Vino je ovdje posebna priča, a tek rakija – filozofija. U velikim se čašama toči od lokalnih Pavlomira, Toljanića, Vinodola, preko istarskih Rožanića (Roxanich), Damjanića, Aure, Kozlovića, zatim Šembera, Bolfana, Galića s kontinenta sve do dalmatinskih Tomića, Stine, Korlata, a u malim čašicama – rakije. Domaće.
– U hotelskoj rakijarnici je 101 etiketa, u kojoj su uz rakije, liker i ginovi – ponosno kaže Igor Benčan, zadužen za sva “tekuća” hotelska pitanja. Prvi čovjek za hranu i piće.
Ima li tko hrabar da je kušao svih 101 vrstu?
– Zasad takvog nismo imali. Gost se, barem oni entuzijastični, zaustave nakon pet-šest čašica. U rakijarnici imamo više od 15 vrsta lokalnih kvarnerskih žestica. Žele gosti probati domaće, kvarnersku smokovaču, travaricu Učkaricu, medovaču, komovicu, gorki biljni liker Fiuman ili voćni Fiumanku... kontinentalne biske, vilijamovke, šljivovice, jabukovače, rakije od šipka, istarski pelinkovac ili nagrađivani craft džin Nostromo Rossi, Karbun i Old Pilots.
Cijene rakija?
– Od 20 kuna... – kaže Benčan pa ističe: – Boca pjenušca Kim Kauran, oplemenjenog listićima 23,5 karatnog zlata, stoji 290 kuna.
Kad smo kod cijena, u ovo, predsezonsko doba, noćenje po osobi stoji od 400 kuna. Polupansion 500 kuna. No, kad bi gost izbrojio što je sve pojeo za doručak, a zatim i na petosljednom meniju za večeru, ispada da se ovdje više isplati, umjesto à la carte večere, uzeti sobu i polupansion. Za sličan iznos računa može se i prespavati. Što je pametno ako gost dublje zaviri u rakijarnicu. Hotel je, kako to i doliči, uređen domaćim interijerom. Potpis je dizajnera iz Rijeke, namještaj je iz susjedog Hreljina, rasvjeta iz Zaboka... Od metropole je udaljen nešto manje od dva sata vožnje. Boutique hotel i rakija su sjajna priča, ali hrana restorana Esplanade je vrhunska. Društvo iz kuhinje kraj mora – zna što radi.
Ovaj balon napuhan je već 30 godina i nije se ispuhao: "Nadam se da će izdržati do mog 50. rođendana"
