Više od 16.000 kilometara na dva kotača duž cijele Amerike, po kultnoj Route 66 od Chicaga do Los Angelesa i natrag, kroz tri vremenske zone, 16 američkih država i 18 nacionalnih parkova. To je bio iskonski bajkerski izazov, u ritmu američkog rocka i countryja, kao u pjesmi Johnnyja Štulića: "Amerika nije rad i znoj, postoje Hollywood i Frankie boy, Disneyland, bejzbol i rock'n'roll..."
Deset članova Pleter Chapter Croatie, hrvatskog ogranka najbrojnijeg moto-kluba na svijetu, Harley Owners Group (HOG), koji na svim kontinentima broji više od milijun članova, s unajmljenim moćnim Electra Glide strojevima na putovanje života uputili su se 22. lipnja, no pripreme i planovi počeli su dvije godine ranije, još 2013. Detaljne planove izradio je predsjednik Pletera Miljenko Mužević (62), građevinar-konstruktor koji je tome projektu pristupio kao gradnji nebodera. Miljac je prekaljeni bajker pa je prije američkog izazova već prokrstario cijelu Europu: od Rima i Sicilije do Irske, Portugala, Gibraltara, Letonije...
Promijenili 45 hotela
– Ideja o osvajanju Amerike motorom proteže se mojim mislima od dana kada sam prvi put zajašio Harley, od 2002. Vrijeme da san postane stvarnost sazrelo je s 15. godišnjicom djelovanja HOG-a u Hrvatskoj – govori Mužević.
Za potrebe puta izradio je opsežnu brošuru na 67 stranica u koju su upisane sve rute, svi gradovi, sve što vrijedi vidjeti na pojedinoj dionici, svi hoteli... Putovanje su podijelili na četiri velike cjeline: Route 66, veliki nacionalni parkovi, boravak u Sturgisu na jubilarnom 75. po redu motoreliju, najmasovnijem u svijetu, obilazak američkih velegradova na ruti (Chicago, St. Louis, Las Vegas, Los Angeles, San Francisco) te završetak u središtu Harley-Davidsona u Milwaukeeju gdje se nalaze tvornica i muzej – ukupno na 39 ruta. Za svaku rutu odredili su tzv. Road Captaine koji su svoje smjerove proučili do zadnjeg detalja – dopuštene brzine kroz pojedine države, vremenske zone i uvjete... Sve rezervacije, a promijenili su 45 hotela u 55 dana, obavili su iz Zagreba, kao i najam motora. Troškovi nisu zanemarivi jer samo najam motocikala koštao ih je 5000 dolara za svaki.
Glavna točka prema kojoj su crtali kompletno putovanje bio je Sturgis, kultno odredište u Južnoj Dakoti, koje se početkom kolovoza pretvori u centar svijeta za stotine tisuća bajkera. Tu su smještaj morali rezervirati dvije godine unaprijed jer Sturgis je "selo moje malo" sa šest tisuća stanovnika, a ove godine, na proslavi 75 godina bajkerskog relija, preplavilo ga je 1,300.000 ljudi. Na prvom okupljanju 1938. godine bilo je sedam motora.
– Imali smo sreće da su nas na cesti uhvatila samo tri kišna dana. Jedinu pravu oluju, tuču s jakim naletima vjetra, doživjeli smo baš prve večeri u Sturgisu.
Mitski "bajkerski raj" ugledali su tek 43. dana "jahanja" konjskih snaga. Po preuzimanju motora u Chicagu i nakon što su dolazak ovjekovječili slikanjem kod Meštrovićevih Indijanaca, start je bio na povijesnom raskrižju E. Jackson Dr. i S.Lake Shore Dr. gdje službeno počinje Route 66. To je prva asfaltirana cesta sagrađena tridesetih godina 20. stoljeća, u doba velike gospodarske krize, čiji je cilj bio povezati istok i zapad Amerike. Prva etapa bila je do St. Louisa, 513 km, što je otprilike bila i prosječna dužina svake rute u danima na cesti.
– Dionice smo podijelili tako da se vozimo što više i razgledamo sve što vrijedi vidjeti u okolici. Uživali smo u umjerenom tempu, a u većini država i tako se ne smije voziti brže od 80 milja (128 km/h).
Dnevni raspored uključivao je buđenje u 7 ujutro, vožnju sa stajanjima na unaprijed određenim točkama, a dolazak na odredište bio je oko osam sati navečer pa odmah u noćni život, do sitnih sati. I zorom opet "u sedlo". Prvu večer dočekala ih je i nepogoda u St. Louisu.
– Mississippi se izlio, poplavio ulice, nije se moglo do luke i brodova. Propala je rezervirana večera uz blues s panoramskom vožnjom jednim od parobroda – prisjeća se Mužević.
Prema zapadnoj obali nastavili su ponovno s povijesnog mjesta – ispod luka koji simbolički označava prolazak s "uljuđenog" istoka na Divlji zapad. Nastavili su kroz Missouri, Oklahomu, Kanzas, pa u Teksas, gdje je u gradiću Adrianu točno polovica Route 66 – 1139 milja od Chicaga i u metar toliko do Los Angelesa. S motora su sišli i da bi helikopterom razgledali Grand Canyon, obišli su Zabriskie Point, pa u Arizoni Baringerov krater, najsačuvaniji meteoritski krater na Zemlji (dubine 170 m) u kojem su astronauti vježbali za kretanje po Mjesecu.
– U Dolini smrti, u Kaliforniji, na "podmorskoj" visini od minus 67 metara, zapljusnula nas je vrućina od +47 stupnjeva u hladu, Na tom je mjestu izmjeren i temperaturni rekord od 56,7 stupnja 1913. koji vrijedi i danas – kaže Mužević.
Na kraju Route 66, u Santa Monici, prošli su i kroz prvi McDonald's u svijetu. Posjetili su i čuvenu vinariju Grgich Hills, a grmjeli su motorima i kroz predgrađe Los Angelesa, San Bernardino gdje se nedavno dogodio krvavi teroristički masakr.
S uzbuđenjem su dospjeli do Sturgisa koji je okupiralo 1,300.000 (!) bajkera. Hrvatski "motogang" bio je poseban u tom mnoštvu...
– Imali smo svi jednake motore, pet istovjetnih unajmljenih Electri, a to je u Americi nemoguće vidjeti – objašnjava Mužević.
Dogodine na sjever
Nisu zaobišli ni kaubojski gradić Deadwood gdje je ubijen Wild Bill Hickok, kod Sturgisa su bili i u legendarnom Full Throttle Saloonu, najvećem bajkerskom baru na svijetu. Ispalo je da bili jedni od posljednjih gostiju – mjesec dana kasnije izgorio je u požaru.
Za kraj, na povratku prema Chicagu, ostavili su Harleyev dom Milwaukee, grad njemačkih iseljenika u Wisconsinu, gdje su zagrmjeli prvi Harleyi 1903. godine.
Mužević za pleterovce već priprema novi pothvat za 2016. godinu – North Cap, najsjeverniju točku Skandinavije. Novih 8000 km čistog uzbuđenja. *
Ovo je izgleda samo Hrvatima izazov. Barem na zapadu amerike taj 66 ne znači baš nešto posebno. Al ko voli nek izvoli!