U posljednjih nekoliko godina vinobojka se sve češće može primijetiti na različitim područjima Hrvatske, osobito u Dalmaciji i širem zaleđu. Prepoznatljiva je po crvenkastim stabljikama i grozdovima tamnoljubičastih, gotovo crnih bobica zbog kojih na prvi pogled može djelovati poput ukrasne biljke. Upravo je njezin atraktivan izgled jedan od razloga zbog kojih ju pojedinci sade u svojim vrtovima, često bez svijesti o tome koliko može biti opasna.
Riječ je o invazivnoj vrsti koja se brzo širi, a u tome joj uvelike pomažu ptice. One mogu jesti bobice bez posljedica, dok sjemenke potom raznose na velike udaljenosti. Tako se vinobojka pojavljuje na novim lokacijama, od rubova šuma i cesta do zapuštenih parcela, vrtova i poljoprivrednih površina.
Koliko oprez s ovom biljkom treba biti ozbiljan, najbolje pokazuje iskustvo jednog Zadranina koji je preživio teško trovanje nakon što je, ne znajući o kojoj je biljci riječ, pojeo malu količinu njezina korijena. Nakon otprilike šest sati pojavili su se mučnina, povraćanje, jaki trbušni grčevi i izrazita slabost.
„Prošao sam sve tegobe koje se opisuju u literaturi. Da sam pojeo malo više, vjerojatno ne bih bio ovdje. Zato poručujem: nemojte riskirati. Ova biljka nije ukras – ona ubija“, rekao je za Slobodnu Dalmaciju.
Svi dijelovi vinobojke sadrže toksične spojeve, no posebno su opasni korijen i sjemenke. Ni bobice nisu bezazlene, čak ni kada su potpuno zrele. Upravo zbog njih biljka može predstavljati dodatnu opasnost za malu djecu koja ih mogu zamijeniti za jestivo voće.
Zanimljivo je da je vinobojka autohtona u Sjevernoj Americi, gdje se mladi izdanci tradicionalno koriste u pripremi jela poznatog kao poke salata. No riječ je o biljci čiji se jestivi dijelovi moraju višestruko prokuhavati kako bi se smanjila njihova toksičnost. To nikako ne znači da je biljka sigurna za samostalno eksperimentiranje, posebno kada je riječ o dijelovima koji nisu pripremljeni na odgovarajući način.
Problem nije samo u otrovnosti. Vinobojka se vrlo uspješno prilagođava različitim uvjetima i brzo osvaja nova staništa. Dobro podnosi sušu i visoke temperature, a može niknuti na mjestima na kojima druge biljke teško opstaju. Uz ceste, na zapuštenim parcelama, rubovima šuma i u maslinicima zato je možemo primijetiti sve češće.
Posebno je važno ne dopustiti da se njezine bobice i sjemenke dalje šire. Ako se vinobojka pojavi u vrtu ili na privatnom zemljištu, stručnjaci preporučuju uklanjanje biljke prije stvaranja i sazrijevanja sjemena, uz odgovarajuću zaštitu. Nije ju preporučljivo saditi kao ukrasnu biljku, upravo zbog njezina invazivnog potencijala.
Oprez je potreban i zbog moguće zamjene s drugim biljkama. Vinobojka svojim grozdovima tamnih bobica može podsjetiti na bazgu, no riječ je o potpuno različitim biljkama. Zato ne treba brati ni kušati nepoznate bobice, bez obzira na to koliko izgledale poznato ili primamljivo.
Najvažnije pravilo zato je jednostavno: ne jesti nijedan dio vinobojke i ne dopustiti djeci da beru njezine bobice. Ako se biljka nalazi u vrtu, potrebno ju je ukloniti na siguran način, a kod sumnje na trovanje potrebno je odmah potražiti stručnu medicinsku pomoć.
Otvori KEKS Pay
