Prije majčinstva, kada sam mogla raditi jednostavne stvari poput odlaska u trgovinu bez da vučem i ruksak s grickalicama, često sam putovala; s mužem, prijateljicama, mamom, a ponekad i sama. Volim praznike i mislim da sam mnogo bolja i smirenija osoba kad sam na putu (sigurno to nema veze s ispijanjem koktela na suncu...), pa iako sam znala da će mi život nakon rođenja djeteta biti drugačiji, nisam imala namjeru potpuno odustati od svojih putovanja. Ipak, kad sam postala mama, počela sam osjećati tjeskobu što ću otići bez sina; ne zato što nisam željela putovati, već zato što sam se osjećala krivom što to želim ili što trebam odmor. I brinula sam što bi sve moglo poći po zlu dok me nema, ispričala je Charlie Bond za Metro.
Napokon se, kaže, odvažila otići na put kad joj je sin imao nešto više od godinu dana, a ona s dvije prijateljice otišla na produženi vikend i malo zimskog sunca na Tenerife. "Mnoge su slavne mame progovorile o tome kako ih je bilo sram što su otišle na odmor bez svoje djece, a i ja sam to nažalost doživjela. Kad sam ljudima pričala o svojim planovima putovanja, komentari su se kretali od "nije li on malo premalen da ga ostaviš?" do "ne bi li radije išla na obiteljski odmor?" Imala sam osjećaj da je moje uživanje bilo sebično i da sam loša mama jer sam se zabavljala idejom da malo pauziram tu obvezu", rekla je.
Ipak, prema kliničkoj psihologinji dr. Charlotte Russell, iako obiteljski praznici imaju mnoge prednosti (avantura, znatiželja i jačanje veza npr.), oni obično za mame nisu opuštajući. "Naravno, za mame koje putuju sa svojom djecom to obično znači da su usredotočene na djetetove potrebe, što može biti naporno', rekla je Russell koja se bavi mentalnim zdravljem odraslih i osnivačica je The Travel Psychologist.
„Putovati bez djece znači biti u mogućnosti u potpunosti se usredotočiti na vlastite potrebe, bilo da se radi o odmoru, istraživanju vlastite znatiželje ili uživanju u aktivnostima koje smatramo smislenima. Ta iskustva mogu pružiti predah od usredotočenosti na potrebe naše djece, što nam u konačnici može omogućiti da budemo prisutniji i dostupniji za njih kada se vratimo kući", objasnila je, a i Bond ističe da se, kad se s tog prvog izleta vratila kući, osjećala se osvježeno i pomalo poput svoje stare sebe, prije bebe. "Odlučila sam tada da neću dopustiti da mi drugi govore kako ću provoditi vrijeme, s djetetom ili bez njega, i odlučila sam i sljedeći odmor rezervirati bez sina", kaže.
"Svaka je obitelj drugačija i ima različite okolnosti i potrebe pa svatko treba sam odlučiti što je za njega najbolje. Ako su vam putovanja nešto uz što vežete svoj identitet i što vam pruža osjećaj svrhe, za vas bi bio veliki gubitak da ostanete bez tog užitka", kaže psihologinja. "S druge strane, putovanje možda nekoj drugoj mami nije toliko važno već će radije vrijeme za sebe iskoristiti za tjedni sat joge, dan u toplicama ili noćnom izlasku s prijateljima, što je sasvim u redu jer smo svi različiti.Bitno je samo da imate to vrijeme u kojem bez djeteta radite nešto što volite i što vas ispunjava, što nikako nije za osudu, dapače, svaka bi mama tako trebala".
Mama zagovara dojenje u javnosti bez stida, a muškarci pišu: 'Kada ću ja doći na red?'
