Mačke koje slobodno lutaju često dolaze i odlaze bez velike najave. U sredinama gdje je to uobičajeno, vlasnici ne propitkuju uvijek njihove duže izlete, a veterinari ponekad pregledaju životinje koje u ambulantu dovede netko tko nije upisan kao vlasnik. U većini slučajeva sve prođe rutinski. Ponekad se, ipak, sitni detalji počnu slagati u priču. Obrijani komadić krzna, bilješka u kartonu ili već zakazan kontrolni pregled mogu sugerirati da mačku negdje drugdje već netko prati i njeguje. Upravo to se dogodilo u Inglewoodu na Novom Zelandu, kada su veterinarski zapisi otkrili da jedan mačak prima skrb iz dva različita kućanstva, a da pritom ni jedna strana nije imala pojma da dijeli ljubimca, piše Always Pets.
U jednom domu zvao se Simba i bio je mačak Shirley Bishop. Dolazio je i odlazio kao i mnoge vanjske mačke: ponekad bi se zadržao vani dulje nego što bi vlasnica očekivala, a onda bi se vratio kao da se ništa nije dogodilo. Bilo je to pomalo neobično, ali ne i alarmantno. Naime, takvi 'nevidljivi rasporedi' kod slobodnih mačaka nisu rijetkost.
Sve se promijenilo kada se Simba jednog dana vratio kući sa šavovima na vratu i obrijanim dijelom krzna na ramenu. Shirley ga je odvela veterinaru, a ondje su joj potvrdili da je na njezinom mačku napravljen mali zahvat. Zbog pravila privatnosti klinika nije mogla iznositi detalje, ali jedan podatak je ipak upadao u oči: adresa koja je bila navedena u njegovom kartonu nalazila se u ulici prilično udaljenoj od područja na kojem se Simba inače kretao. Nije izgledalo kao slučajno spašavanje ili jednokratna pomoć, više kao da ga netko dobro poznaje i preuzima odgovornost za njega.
A taj 'netko' imao je svoju verziju iste priče. Otprilike devet mjeseci prije nego što je sve izašlo na vidjelo, u dom Mychaele Groombridge počeo je redovito dolaziti prijateljski mačak. Bio je nježan, glasno se javljao, a već nakon nekoliko dana ponašao se kao da pripada toj kući: jurio je kroz sobe, sklupčao se na kauču i djelovao potpuno opušteno. Mychaela mu je dala ime Crazy Horse (Ludi Konj).
U tom su ga domu hranili, puštali u kuću i na kraju odveli veterinaru nakon što ga je ugrizao pas. Za njih je to bio 'susjedski mačak' koji je odabrao upravo njih, a svi znaju da mačke ponekad jednostavno izaberu ljude. Preklapanje se počelo razotkrivati kroz potragu na društvenim mrežama koja je povezala oba kućanstva, no veće iznenađenje uslijedilo je kad se pokazalo da se dvije žene već poznaju, i to preko posla.
Ova priča dokazala je kako mačja privrženost često funkcionira drukčije od naših očekivanja. Mačke često grade odnos prema udobnosti i dostupnosti, a ne prema 'ekskluzivnoj' vjernosti jednom domu. Pouzdana hrana, siguran kutak u zatvorenom i mirna ljudska pažnja ponekad su važniji od toga čiji je ljubimac 'službeno'. Ovaj je mačak očito pronašao sve to na dvije adrese.
Kad su činjenice postale jasne, rješenje je bilo jednostavno. Dva kućanstva dogovorila su 'zajedničko skrbništvo', a mačak je zadržao oba imena. Uveli su bilježnicu u koju upisuju težinu, cijepljenja i opće zdravstveno stanje, a umjesto nagađanja, počeli su komunicirati. Mačak je ostao siguran, dobio dosljednu brigu i nastavio rutinu koju je očito sam izabrao, dok su ljudi izbjegli sukob fokusirajući se na praktične dogovore, a ne na dokazivanje vlasništva.
Otvori KEKS Pay
Je li ovo neka "Grenland" pouka?! Ahahahahaha 🤣🤣🤣