U opsežnom istraživanju koje su uoči ulaska Hrvatske u EU proveli Večernji list i Millenium promocija građani Hrvatske između sto ponuđenih hrvatskih velikana izabrali su trideset kojima se najviše ponose.
Objavljivat ćemo njihove portrete kako bismo ih bolje upoznali, cijenili i sačuvali uspomenu na njih.
Hrvatske velikane predstavlja dr. sc. Božo Skoko, stručnjak za hrvatski identitet i imidž s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
Juraj Dobrila (Veli Ježenj, 1812. – Trst, 1882.) Istarski biskup, prosvjetitelj i dobročinitelj. Iako je bio siromašno seljačko dijete, zahvaljujući inteligenciji i marljivosti, pohađao je gimnaziju u Goriziji i Karlovcu a studirao je teologiju u bečkom Augustineumu, gdje je bio kolega i prijatelj J. J. Strossmayera.
U Beču je i doktorirao 1842. Nakon toga je bio u Trstu kapelan, profesor, župnik i kanonik. Od 1857. je porečko-pulski a od 1875. tršćansko-koparski biskup. Borio se za ravnopravnost hrvatskog jezika s talijanskim te je osnivao škole i dijelio đačke stipendije. Tiskao je molitvenik "Oče, budi volja tvoja", koji je bio iznimno važan za pučku prosvjetu. Pokrenuo je hrvatske novine u Istri – "Naša sloga 1870.".
Zauzimao se za podizanje narodne inteligencije, gospodarsku prosvijećenost i mudro gospodarenje, kako bi se istarski seljak oslobodio zavisnosti. Kao istarski biskup bio je član Pokrajinskog sabora u Poreču, a od 1861. do 1867. i njegov zastupnik u Carskom vijeću. U istarskom Saboru je 1863. podupirao prijedlog da se zapisnici i odluke Sabora ne objavljuju samo na talijanskom već i na slavenskom jeziku, apelirajući na talijansku većinu da ne uskraćuje prava Hrvatima i Slovencima, jer će oni odgovoriti na njihove nepravde na način koji se neće svidjeti Talijanima.
Zbog svojih hrvatskih i slavenskih osjećaja, Dobrila je trajno bio izvrgnut napadima talijanskih liberala. Na Vatikanskom koncilu 1870. isticao se kao Strossmayerov pristaša a ostala je u rukopisu nedovršena njegova "Povijest o posljednjem općem crkvenom saboru vatikanskom". Imetak je ostavio u dobrotvorne svrhe. Njegov lik nalazi se na novčanici od 10 kuna, a sveučilište u Puli nosi njegovo ime.
