Ivana Ninčević Lesandrić u Saboru je iznijela svoje iskustvo s kiretaže. Završila je na Hitnoj zbog spontanog pobačaja u trećem mjesecu trudnoće, a umjesto da joj je opravdano puno povjerenje koje je u bolnicu imala, dočekali su je uvjeti "na razini 15. stoljeća".
Ministar Kujundžić izrazio je žaljenje zbog gubitka djeteta i rekao da se "u hrvatskim bolnicama ne radi tako". No, javile su se i druge ogorčene žene koje su prošle ovaj pakao, upravo u hrvatskim bolnicama. U komentarima ispod članaka Večernjeg lista i na forumima otvoreno su progovorile o svojim iskustvima:
– I meni su htjeli na živo kiretažu pa kad je trebalo početi sestra je žalovito rekla doktoru ako bi bio tako dobar da mi da anesteziju jer sam kolegica! A sto je sa ženama koje to nisu? Strašno!
– Događalo se i događa se dalje!!! Imate spontani, izgubite plod, krvarite, dolazite u dva u noći i liječnik vas kiretira bez narkoze, čak i bez lokalne i onda još urla na vas da ste sami provocirali! Kud imate šok radi pobačaja, a onda ste još i žrtva maltretiranja. Nisu svi liječnici loši, ali ima ih sve više!
– Ja samo ne mogu vjerovati da ljudi misle da je to laž. Pa, evo, i ja sam to dva puta prošla. To nije ograničeno na jednu bolnicu ili grad, nego je po cijeloj Hrvatskoj! A takve muke i fizička i psihička bol ne mogu se ni opisati!
– I ja sam imala spontani u četvrtom mjesecu trudnoće i cijeli su plod kidali pincetama. Kad je bilo gotovo, pola posude bili su komadići mesa, sve je bilo bez anestezije. Kad sam pitala hoće li raditi sve na živo, doktorica mi je rekla: "Mora biti na živo jer bih mogla nešto drugo povući pincetom".
– Meni su u bolnici u Zaboku na živo čistili. Liječnik me ostavio sat vremena da ležim u krevetu na milost i nemilost. Mučili su me i s uputnicom, a došla sam na hitnu u trećem mjesecu trudnoće. Pacali me bez ikakvih tableta tjedan dana, a onda dali 'biotike' i od tad non-stop imam ciste na jajnicima.
– Prošla sam i sama ovakvo mučenje koje nijedna žena ne bi smjela proći. Ovo je jezivo i moliš se da umreš. Toliko o humanosti, pronatalitetu i brizi društva za one koje donose život. Bolji tretman imaju kućni ljubimci bogatijih vlasnika. Nije dovoljna bol zbog gubitka djeteta, nego moraš trpjeti i bol koju mozak ne može shvatiti, a nakon emocionalnog izljeva plača i ostalog, jedva vam daju normabel da se smirite jer navodno nemaju. Dno dna.
– Nema tu nikakvih laži od žena, ja sam isto to proživjela, a još povrh svega, doktor je imao cigaretu u ustima s koje je visio komad pepela! Poslije mi je sestra pokazala masnice po rukama koje sam joj napravila držeći se u bolovima za nju! Vjerujte, sretan je doktor što mu je završila smjena prije nego što je došao moj suprug do mene u posjet, a u bolnici mu nisu htjeli dati adresu doktora. Drugi dan sam od sestre doznala da sam nosila curicu!
Žene su i na forumu Roda.hr podijelile svoja iskustva:
– Javljam se zbog jednog jako neugodnog iskustva kiretaže koju su mi obavili prošli tjedan na Sv. Duhu. Bila sam trudna 10 tjedana i prošli utorak sam prokrvarila. Na hitnoj na Sv. Duhu pogledao me na ultrazvuku doktor kod kojeg sam inače i ustanovio da se plod prestao razvijati u 7. tjednu te da nema srčanih otkucaja. Naručio me za dva dana da dođem na kiretažu. U četvrtak ujutro sam se javila na odjel gdje su me zaprimili i smjestili u sobu na čekanje.
Kako sam prvi put imala spontani i nisam znala kako će to izgledati, moja ginekologica u Domu zdravlja, a što sam čula i od poznatih koji su prošli isto, rekla mi je da se kiretaža radi pod lokalnom i da ništa neću osjetiti da se ne brinem. Po mene dolazi oko 12 h sestra, dolazim u ambulantu, a doktor koji je taj dan bio u ambulanti me pita što je sa mnom, zašto sam ja tu. Ujutro sam zaprimljena na odjel s povijest bolesti u kojoj sve piše, on mi treba obaviti kiretažu, a nije ni povijest bolesti pročitao. Slijedi ono najgore. Ja sam mislila da će mi valjda u ambulanti prije samog postupka dati lokalnu, pričekati da počne djelovati i onda obaviti postupak.
Kad ono ja ležim na stolu i doktor me već počne raskapati, a sestra mi istodobno daje injekciju apaurina od koje me ošamutilo u glavi i dovelo u blagu polunesvijest. Sve ostalo sam potpuno osjetila. Plakala sam i grčila se od bolova tijekom postupka koji je trajao jedno 15 minuta. Bolovi su prestali pola sata nakon što su me doveli u sobu.
Druga korisnica kaže:
– Bio je 17. tjedan i na pregledu je moj ginekolog vidio da nema otkucaja i poslao me u Petrovu na kiretažu. Pretpostavili su da je beba umrla u cca 13-tom tjednu (ništa alarmantno nisam primijetila) pa su odlučili da bi bilo bolje ići na kiretažu. No, u Petrovu sam došla u ponedjeljak ''iza podne'' i prema njihovoj proceduri (da poludim) nisu me mogli primiti nego tek u srijedu!
A do srijede sam poludjela! U srijedu ujutro sam bila na kiretaži, naravno da su rekli da ''neće boljeti'', a boljelo je jako! Od injekcija su mi dali dok sam bila na stolu samo neki apaurin i nešto protiv bolova. Kako sam imala u Petrovoj neke poznate, ostavili su me na spavanju i u četvrtak tek popodne pustili kući. Nije prošlo dva sata da sam stigla kući, srušila sam se od bolova i muž me vratio u Petrovu. Doktorima tamo ispočetka nije bilo jasno što se sa mnom zbiva jer nisam krvarila, a prema njima kiretaža je izvedena O.K.
No, ultrazvuk je pokazao svakakve ostatke u maternici. Kako doktor koji mi je radio kiretažu nije u tom trenu bilo u bolnici, ostavili su me na odjelu za umjetnu oplodnju s bocama infuzije i par injekcija antibiotika uz izgovor ''nekad maternica sama izbaci sadržaj''.
Ustvari je sve to bilo samo čekanje jutra i doktora koji je ''trebao popraviti iza sebe''. Ujutro su se rastrčali za doktorom koji je uz velike isprike odlučio ponoviti kiretažu u odjelnoj ambulanti! Opet uz apaurin i protiv bolova na stolu... Opet spavanje u bolnici i srećom, prije odlaska kući doktor mi je napravio ultrazvuk koji je ovaj puta pokazao da je stvarno sve čisto.
Treća korisnica je napisala:
– Prošla sam isto, ali u Zadru. Krvarila sam strašno, prevezli me s otoka, dopremili u bolnicu i lokalna nije stigla djelovati jer su me morali hitno očistiti. Skoro sam iskrvarila. Užasno.
Još jedna korisnica podijelila je svoje iskustvo:
– Mogu misliti kako ti je bilo jer sam nedavno prošla isti postupak preko veze s nekakvom čudnom, polulokalnom anestezijom u Petrovoj. Derala sam se, čuli su me valjda do Kvatrića, iako mi je doktor kasnije rekao da je moja psiha dosta toga zblokala jer sam bila sva u grču i u šoku zbog svega. Ja sam nakon svoje kiretaže rekla da nema šanse da prođem još jednu ikada u životu, mislim da ću prije umrijeti. Nisam htjela ni jesti ni piti da ne moram ići u WC, mislim to je bilo nešto grozno.
Druge priče potaknule su korisnicu da opiše svoje stravično iskustvo:
– Prije nekoliko tjedana doznala sam radosnu vijest da sam trudna po drugi put i da će moja jednogodišnja kćerkica dobiti bracu ili seku,ali ni slutila nisam da će moja i suprugova sreća biti kratkog vijeka. S obzirom na to da je prva trudnoća savršeno prošla, iako je porod zahvaljujući doktorima bio užasan, nadala sam se da će ovaj put iskustvo biti ugodnije. Međutim snašle su me drukčije muke.
Nakon obavljenog ultrazvuka kod svog ginekologa uslijedio je šok jer je naša bebica iz nepoznatog razloga umrla i potrebna je kiretaža. U tom šoku i tuzi jedina utjeha bila mi je što se taj zahvat obavlja uz anesteziju bez osjećaja bolova, barem su doktori tako tvrdili, ali stvarnost je bila drukčija. Nakon obavljenih pretraga naručena sam u Petrovu za dva dana zahvaljujući vezi jer zahvat nije hitan.
Da ne duljim, došla sam na ugovoreni termin u 8 ujutro i čekala doktora do 10. Kad sam konačno ušla u ordinaciju, jedina misao mi je bila kako je zahvat kratkotrajan i bezbolan. Ni slutila nisam da ću biti tek jedna u nizu mnogih priča o liječničkoj nebrizi i nedostatku osjećajnosti u teškom trenutku. Došla sam na stol, sestra mi je šibnula koktel apaurina i fortrala od koje mi se na trenutak zavrtjelo, a doktor umjesto da pričeka da anestezija počne djelovati, odmah je započeo zahvat.
Ne moram ni reći da sam osjetila apsolutno sve, od struganja maternice do užasnih bolova koji idu uz to, uz tihe bolne jecaje suza koje su potekle od stravične boli. Otpuštena sam na kućnu njegu samo s uputom da se javim za sedam dana. Objašnjenje bolova bilo je da sam osjetila samo onu blažu bol, a da totalna anestezija nije moguća u slučaju da bude komplikacija jer oni nemaju u ordinaciji aparate da me hitno probude. Eto, bila sam još jedna u nizu žrtvovanih...
Iskustvima tu, nažalost, nije kraj:
– Evo još jedne koja je osjetila sve užase kiretaže bez anestezije. A što da kažem, uz psihičku bol zbog gubitka bebice, tu je i ta odvratna fizička bol. Trzala sam se tako da je instrument ispao iz mene, a sestra i doktorica poludjele. Boljelo me još dugo iza toga, srce i duša i stomak... Joj užas, kad se sjetim boli i danas..
Prošle godine Zagrepčanka Marija Dadić podijelila je javno priču o svojem iskustvu, a napisala je otvoreno pismo Vladi i ministru Kujundžiću. Pokrenuta je i peticija za obavezno korištenje anestezije kod ovakvih medicinskih postupaka:
Poštovana Vlado Republike Hrvatske, prvenstveno ministre Kujundžiću.
Nedavno sam imala spontani pobačaj i došla na čišćenje u hitnu ambulantu Petrove bolnice. Zbog vaših odredbi radili su mi kiretažu bez ikakve anestezije. Sad vi meni recite smatrate li to ljudskim i humanim? Bi li ikad pristali da vaša žena, sestra, kćer proživi takvu bol da joj se radi kiretaža na živo? Naravno bez obzira na pretrpljeni psihički šok zbog gubitka djeteta, ja sam se istinski trudila surađivati na zahvatu jer je to za moje dobro. Ali, naravno to previše boli da bi žena mogla biti mirna kao "bubica" dok joj na živo otvaraju grlić maternice i čiste sadržaj (sreća vaša muško ste pa nikad niste saznali koja je to bol). 2 sata nakon odradene kiretaže pustili su me doma, ali nakon 2 dana ponovno se javljaju bolovi, krvarenje i ugrušci i ja se naravno vratim na hitnu. Naravno kiretaža nije bila učinjena kako treba i pošto je doktorica vidjela u kojem sam psihičkom i fizičkom stanju zaprimljena sam u bolnici kako bi bila ponovno kiretirana ovaj put u sali uz opću anesteziju. Sad vas ministre molim pojasnite mi zašto ja plaćam svaki mjesec dopunsko zdravstveno osiguranje koje vidim želite i poskupiti. Na temelju čega? Na temelju toga što čak i kod zubara za puno bezbolniji zahvat dobijem lokalnu anesteziju a u hitnoj za jednu kiretažu ne dobijem ništa više nego ketonal i normabel? Molim vas ministre, sjetite se da jednoga dana na mome mjestu može biti netko od vaše obitelji. Uključite ljudskost i odobrite korištenje anestezije u hitnoj ambulanti Petrove bolnice. Ono što sam ja proživjela ne želim da itko ikada proživi.
Prenosimo objavu i jedne korisnice Twittera koja je u detalje opisala horor koji je prošla, 10 godina poslije kiretaže kad je u bolnicu došla s trudovima:
Deset godina nakon kiretaže dolazim s trudovima i laganim krvarenjem u 38 tjednu trudnoće na mjesto zločina u 21 sat. Zaprimaju me i optužuju da izmišljam i da to nisu trudovi, specijalizantica me optužuje da sam IZMISLILA krvarenje. Skidam se gola i dobivam zelenu grubu plahtu.
— Yoko 🤦 (@francesmute) October 12, 2018
Tu plahtu moram staviti među noge (ima oko 2m*1m) i obući njihovu ZIMSKU spavaćicu, a grijanje radi na valjda 30. Sjedim na klupi sama i čekam da me dr primi i cijelo vrijeme slušam šta govori ženi prije mene jer je samo paravan između nas.
— Yoko 🤦 (@francesmute) October 12, 2018
Sreća u nesreći krvarenje se nastavlja pa dr vidi da ne lažem. Ok, zadržati će me, ali mi i dalje ne vjeruje da imam trudove iako sam otvorena 4cm i boli me. Pregled je izrazito grub, a spekulum leden unatoč grijanju. Smještaju me u predrađaonu.
— Yoko 🤦 (@francesmute) October 12, 2018
Doktorica me NE OBILAZI i ne zove nikog stručnijeg da pogleda prvortokinju koja krvari i zadnjih par tjedana ide na učestale kontrole zbog komplikacija u zadnjem tromjesječju. Nakon 2h zovem dragog da dođe jer ne mogu sama. Puštaju ga u predrađaonu jer nema nikoga osim mene.
— Yoko 🤦 (@francesmute) October 12, 2018
Sestra me pogleda svako toliko i jedina je topla i ljubazna i ponudi se donijeti mi vode. U 3 ujutro novi pregled. Nema dodatnog otvaranja, krvarenje je i dalje lagano, mene i dalje gleda samo specjalizantica. U 4 ujutro mi odluči probušiti vodenjak i idalje ne zove nikoga.
— Yoko 🤦 (@francesmute) October 12, 2018
Sestra me pogleda svako toliko i jedina je topla i ljubazna i ponudi se donijeti mi vode. U 3 ujutro novi pregled. Nema dodatnog otvaranja, krvarenje je i dalje lagano, mene i dalje gleda samo specjalizantica. U 4 ujutro mi odluči probušiti vodenjak i idalje ne zove nikoga.
— Yoko 🤦 (@francesmute) October 12, 2018
Cijelo to vrijeme je bezobrazna i hladna i NE VJERUJE MI. U 8 ujutro je oko mog stola bilo 5 doktora koji su svih potjerali van. Došli su jer ih je zvala najprekrasnija osoba, moja babica Željka. Ona je shvatila da Leutu padaju otkucaji srca u trudovima i da srce prestaje raditi.
— Yoko 🤦 (@francesmute) October 12, 2018
Ona je to shvatila, a ne specjalizantica. 2x mu vade ph (ogromna igla koja kroz mene ide njemu u glavu i vadi se krv) i drugi nalaz je katastrofa i pripremaju salu za carski. Skidaju me s epiduralne i stavljaju drip na maksimum, a cijelo vrijeme psuju specjalizanticu.
— Yoko 🤦 (@francesmute) October 12, 2018
Doktor dolazi do mene i objašnjava mi da imam manje od 10min za roditi ili da idem na hitan carski. Ja ne osjećam trudove već satima. Babica dolazi kraj mene, mazi me i objašnjava mi kada da tiskam. U svoj toj boli za vrijeme tiskanja mi jedan od doktora naskakuje na trbuh.
— Yoko 🤦 (@francesmute) October 12, 2018
Vade van zelenog Leuta koji je sam po sebi kakao u porođajnom kanalu. Dobro je, plače. Babica ga stavlja na mene i plače samnom jer evo imamo dijete kojem srce kuca. Taj miks panike, straha i olakšanja je neopisiv.
— Yoko 🤦 (@francesmute) October 12, 2018
Doktor mi čestitka, babica ih sve rastjera, fotka malu obitelj i pušta nas kratko na miru. Leut mora na pretrage, a ja na šivanje. Kako je Leut bio mali zbog zastoja u rastu za vrijeme poroda su me me maksimalno razrezali. Dva reza šarama, njegovo srce ne bi ponijelo otpor.
— Yoko 🤦 (@francesmute) October 12, 2018
Sad slijedi šivanje. Sat vremena šivanja, lokalna anstezija i adrenalin propuštaju nakon 30min, doktor mi na moje moljenje da mi da još jednu anesteziju odgovara da "malo potrpim, brzo će". Nakon svega ja moram ležati mirno i trpititi šivanje na živo.
— Yoko 🤦 (@francesmute) October 12, 2018
Pola sata sam plakala od bolova, svaki ubod je bio beskonačno bolan. Sve je to nakon 24h nespavanja, cjelonoćnih trudova i stresnog poroda. "Smirite se jer ću fulati pa će Vas boliti još više".
— Yoko 🤦 (@francesmute) October 12, 2018
Nitko mi se nikada nije ispričao, nitko mi nije rekao kako se je zvala specjalizantica. U bolnici smo bili 10 dana jer je Leut pobrao bakteriju pa je u glavi imao kanilu kroz koju je svaki dan dobivao antibiotik. Neonatologija je poseban krug pakla i poseban thread.
— Yoko 🤦 (@francesmute) October 12, 2018
Porod. Najsretniji dan u životu novih roditelja. Znate šta je pronatalitena politika? Omogućavanje ljudskih poroda kako žena nakon poroda ne bi rekla "Nikad više". Muškarci, ne možete to razumjeti i ne morate, ali možete stati nama uz bok i boriti se za humanije uvjete.
— Yoko 🤦 (@francesmute) October 12, 2018
>> Pogledajte kako je Mostova zastupnica šokirala Sabor: Strugali su mi maternicu bez anestezije
A ima i ovakvih žena... ležim u sobi nakon poroda, a ono se najednom prolomi neko užasno urlikanje, svi smo se pogledavali što je. I onda nakon kratkog vremena voze u moju sobu frišku mamu, autoricu tih zvukova, koja psuje sve oko sebe, doktore, sestre, muža, i novorođeno dijete. Čitavo vrijeme kukanje, najveće doze lijekova protiv bolova, neprekidno govori, uglavnom o “teljenju” a rodila bez komplikacija. I toga ima , jadno osoblje.