Ponekad je dovoljna i najobičnija svakodnevna pojava, poput kihanja, da nas potakne na duboko promišljanje o vlastitom životu i odnosu s roditeljima. Upravo to se dogodilo na hrvatskom Reddit kanalu, gdje je jedan korisnik postavio naizgled jednostavno pitanje: "Za što dugujete ispriku roditelju?". Njegova osobna ispovijest pokrenula je niz iskrenih i dirljivih odgovora koji su pokazali da mnogi od nas dijele slična kajanja i spoznaje koje dolaze s godinama.
"Ja npr. dugujem ispriku starom jer glasno kihne i to kao klinac nikad nisam razumio i smetalo me. Sada nakon četrdesete primjećujem da sam i ja krenuo kihati sve glasnije", napisao je autor objave. Njegova spoznaja odjeknula je među korisnicima. "Dugujem ispriku starom jer sam ga smatrao seljačinom jer mi je govorio da se ne hoda bos po pločicama jer ću se prehladit. Ispričavam se, bio si u pravu", nadovezao se drugi. Ti trenuci, u kojima shvatimo da postajemo vlastiti roditelji, poznati su mnogima i često označavaju prekretnicu u kojoj dječje nerazumijevanje prerasta u odraslu empatiju.
Rasprava se brzo razvila daleko izvan glasnog kihanja, a mnogi su korisnici istaknuli kako su tek s vlastitim osamostaljenjem shvatili težinu roditeljskih odricanja. Jedan od najpopularnijih komentara sažeo je osjećaj mnogih: "Mislio sam da je stari škrt dok nisam počeo zarađivati svoj novac. Sad shvaćam da je bio rastrošan naspram mene". Ta spoznaja o vrijednosti novca ponovila se u više navrata. "Nisam cijenio pare koje su mi davali. Sad kad radim, svaka kuna mi je bitna", dodao je drugi.
Slično je i s kućanskim poslovima. Dok smo mlađi, uredan dom i skuhan ručak često uzimamo zdravo za gotovo. "Trebao sam se više angažirati oko kućanskih poslova. Tek nakon što sam počeo samostalno živjeti sam shvatio koliko je mama rintala", priznao je treći korisnik, izražavajući žaljenje što roditeljski trud nije cijenio ranije.
Osim materijalnih i praktičnih spoznaja, rasprava je otkrila i dublje, emotivne dugove. Mnogi se kaju zbog ponašanja u mladosti. "Što sam bila teški pubertetlija i što sam ga jednom prilikom čak i odgurnula od sebe (stari je u pitanju). Ne mogu ti opisati koliko se loše osjećam zbog toga dan danas, a prošlo je 15 godina od tada", priznala je jedna korisnica. Drugi žale zbog neispunjenih roditeljskih želja. "Zato jer nisam završila fakultet, to joj je bila želja, da ima jedno dijete s diplomom. Stara je i slaba, a ja u narednih dvije godine planiram početi studij opet (sa 36 godina). Nadam se da će doživjeti i to vidjeti", napisala je druga.
Posebno su bolne spoznaje o propuštenom vremenu i uzimanju roditelja zdravo za gotovo. "Svojoj mami što sam nekad prevrtala očima na to što me zove na telefon par puta dnevno da me pita šta ima i jesam li dobro. Odselila sam se na drugi kraj svijeta i sad bi dala sve da me nazove barem jednom", stoji u jednom od komentara koji lome srce. Ta spoznaja često dolazi prekasno. "Žao mi je što za vrijeme srednje škole nisam proveo više vremena s mamom. Ubrzo se razbolila od neurodegenerativne bolesti i jednostavno sam ju izgubio", podijelio je drugi korisnik svoju bolnu uspomenu.
Ipak, nisu svi odgovori bili u tonu kajanja. Nekoliko korisnika istaknulo je kako smatraju da su roditelji ti koji duguju ispriku njima zbog teškog djetinjstva ili nametanja vlastitih želja. "Nemam im se za šta ispričati, oni su dužni meni i ostaloj svojoj djeci zbog zlostavljanja koje smo prošli s njima", napisao je jedan korisnik, a drugi dodao "Ni za što. Na silu su me poslali na studij umjesto da se nastavim baviti sportom (bio sam izvrstan sportaš). I naravno da padam na fakultetu, ispadam iz forme i na kraju sam ni tamo ni ovdje. Sve se donekle smirilo, radim od svoje 20. godine, tako da smo kvit. Ali živio bih bolji život da sam slušao svoje srce, a ne njih".
Psiholog otkriva pet suptilnih znakova koji otkrivaju da vaš partner ne bi bio dobar roditelj
Otvori KEKS Pay
