Prije točno stotinu godina u američkom modnom magazinu Vogue prvi put
pojavila se riječ grudnjak. Bilo je to doba kada se život žene počeo
radikalno mijenjati, a u Sjedinjenim Državama organizacije za
promoviranje prava žena oštro su se okrenule protiv
omraženog korzeta tvrdeći kako je opasan za zdravlje.
Tražile su svojevrsnu emancipaciju u rublju koje bi ženama omogućilo da
se slobodno kreću. Bilo je raznih, manje ili više
uspješnih, pokušaja konstruiranja rublja koje bi
učinkovito podržavalo grudi. Mlada Newyorčanka Mary Phelps Jacob kupila
je preprozirnu haljinu. A kada ju je odjenula iznad korzeta, sve skupa
nije izgledalo dobro. Iz ladice je uzela dvije svilene maramice,
sašila ih, provukla nekoliko traka i svoju rukotvorinu
odjenula ispod haljine.
Uskoro su sve njezine prijateljice željele nositi isto, a ubrzo joj je
netko za njezin proizvod dao dolar. Mary se udala za bogatog izdavača
koji je proslavio mnoge američke književnike, a svoj izum prodala je
kompaniji Warner Bros Corset za 1500 dolara. Nekoliko godina kasnije
vrijednost njezina patenta procijenjena je na 15 milijuna dolara, a
danas samo Amerikanke godišnje na grudnjake
potroše 15 milijardi dolara.
Prvi svjetski rat počeo je oslobađati žene korzeta, a u razdoblju
između dva rata taj komad ženskog rublja doživio je munjeviti razvoj.
Početkom 30-ih počela je i masovna proizvodnja grudnjaka, a proizvođači
su se natjecali u tome tko će napraviti bolji kroj, pronaći ugodniji i
atraktivniji materijal. Tako je samo 15 godina nakon članka u Vogueu
krojačica Ida Rosenthal uočila da žene imaju grudi različitih oblika (i
veličina). Ono što je uočila, i konkretno je primijenila, pa
je prema njezinoj zamisli tvrtka Maidenform prvi put proizvela
grudnjake različitih dubina košarica.
Drugi svjetski rat donio je špičaste, torpedo grudnjake.
Ispod pripijenih pulovera i uniformi ženske grudi u njima su se doimale
poput metaka ili torpeda.
Poratno razdoblje, kada je u Americi zavladao baby boom, donosi
zaobljenije grudnjake, više majčinske. Šezdesete
su ga pak pretvorile u omraženi objekt protiv kojeg su prosvjedovale
feministice, no već tijekom sedamdesetih dobri stari grudnjak pretvorio
se u modnu robu kojoj nije bilo premca.
Kako se približavala smjena milenija, grudnjak je postajao sve
luksuzniji i sve glamurozniji, a tvrtke su se natjecale u stvaranju
kolekcije u kojoj će svaka, baš svaka žena pronaći
nešto za sebe. Grudnjak je postao nešto
jedinstveno i individualno.
Danas u zapadnome svijetu 90 posto žena nosi grudnjak, neke zato
što misle da je nošenje grudnjaka dio
društvene i kulturne norme, a druge pak zato jer ga smatraju
nezaobilaznim modnim detaljem za svaku ženu koja zaista želi dobro
izgledati. Iako neki liječnici pobijaju tvrdnju da nošenje
grudnjaka pogoduje zdravlju i mladenačkom izgledu grudi, i dalje je
najpopularniji komad rublja. Potkošulja mu se tek malko
približila.
Moglo bi se reći da je grudnjak danas teško kupiti jer ih se
nudi toliko različitih da vam zastaje dah – čipkasti sa
žicama, bez šavova i naramenica ili onaj u kojemu grudi
izgledaju manja (ili veće), sportski ili onaj sa silikonskim gelom,
nevidljivi pamučni ili možda tek da nestašno proviruje ispod
odjeće i ozbiljnom poslovnom kostimiću daje ozračje misterija i
seksepila. Muku muče dame s malim grudima, ali i one s
raskošnim poprsjima. No, industrija misli i na jedne i na
druge, a statistike pokazuju da prosječna žena na Zapadu ima u svojem
ormaru pet-šest grudnjaka.
Jedne zime u trgovini Victoria’s Secret u Washingtonu
radoznalo sam proučavala novitet – grudnjak sa silikonskim
umecima. Prodavačica je upitala želim li ga probati, a ja sam
raskopčala kaput i rekla kako mislim da mi baš i ne treba.
“Ja mislim da vam ipak treba, jer one nikada ne mogu biti
prevelike”, kazala je.
Otvori KEKS Pay
