Beskućnica je, a ima magisterij i priprema izložbu slika

Ženska zgodna, ali, što joj bi da se ošišala na nulericu? To ne piše. Dijagnosticiran ptsp? A nije bila pripadnik niti jedne vojske? Logično jeste da možeš biti poremećen uslijed ratnog stanja, a da nisi bio u vojsci. Što ćemo ako se to i u Hrvatskoj počne primjenjivati?

Njzina je greška kaj nije u Zagrebu jer bi Banditić to sredil u svojem stilu ali sa NAŠOM LOVOM.

Sto se beskucnika tice, ovdje u Londonu ih ima ali statisticki 3/4 su ljudi sa mentalnim poremecajima, narkomani ili oboje. Nezaposleni imaju pravo na socijalnu pomoc od nekih £50-60 (ne znam tocno) za hranu i placa im drzava stan. Akom tocno) za hranu i placa im drzava stan. Ako su dugo nezaposleni, dobiju stan od drzave u eriji u kojoj zive. Osim toga, postoje kursevi koji pomazu ljudima pri trazenju posla, pomoc sa pisanjem CV-a, interviewima za posao i sl. Bez obzira na socijalnu pomoc, grozno je biti nezaposlen. To je ne samo financijska ne sloboda vec i socijalna izolacija, samoca i stigma.

Francek Tahi ! pravo u \"sridu\"!!

Ako je magistrirala grafiku u čemu je problem? sa takvim obrazovanjem ima posla po raznim grafičkim studijima. U informatičkoj industriji nam fali preko 5000 ljudi a ona nema posla... ako ne može naći ovdje posao, pa sa takvim obrazovanjem može naći posao bilo gdje u svijetu ili EU.

Ma dajte najte.....to što beskućnici nemaju dokumente pa onda zbog toga ne mogu dobiti ni posao ni pomoć za to je samo ljudska glupost kriva.Kako se ne bi moglo izmisliti osobna iskaznica ( privremena ili neka već ) za takvevremena ili neka već ) za takve i onda im temeljem njih dati prava....prava naravno ali bome i obaveze. Ajmo dalje...osobno sam u poslijeratno doba često posjećivala Sarajevo pa znam što su sve oni ljudi prošli i to ne poričem ali grad je pun takvih ljudi koji uredno žive i rade , izvršavaju svoje obaveze . Znam djece i djece koja su odrasla i po četri godine nisu izlazila iz podruma pa su danas studenti i vrijedni članovi društva. Dobro nismo svi jednaki ok......ali ako si nikakav , bolestan i traljav pa gdje ćeš se bolje snaći nego u svojoj vlastitoj sredini ? Ali ne , ona zapucala u drugu državu i tamo će se kao snalaziti a ne može ni doma ništa sa sobom napraviti. A razočarala se u ljude ? Pa zašto ? Svatko mora najprije organizirati svoj život pa onda višak sposobnosti , imanja i vremena preusmjeriti na pomoć drugima ako može a ona ne može ni sebi ....?????? Usput zapelo mi za oko , danas nakon što sui djeca odrasla i sve je u životu obavljeno .... nikada u ormaru nije bilo kožne jakne.....

Pa di baš u Split? Nisu mogli potegnuti do Švedske, Norveške, Danske? I očekuju od naših zatvorenih sredina da ih dočekaju raširenih ruku. Magisterij nije dokaz i sposobnosti logičkog razmišljanja...

Živjeli mi s naših 7% visokoobrazovanih, šta će nam više. Živjeli mi s naših 3% magistara, šta će nam više i živjeli mi s naših 1% doktora znanosti, šta nam treba više.

Nemam komentara, samo poruku za Davorku: Hvala Vam sto ste pristali na razgovor za Vecernji i na taj nacin nam skrenuli paznju na problem beskucnika u Hrvatskoj. Mozda ce ovaj clanak potaknuti na razmisljanje i djelovanje one koji mogu predloziti promijenu zakona o socijalnoj skrbi gdje se, eto, ni ne spominje rijec beskucnik? Hvala Bogu, vidim da ste Vi u dobrim rukama, ne samo da su Vam u udruzi osigurali smjestaj i hranu vec Vam pomazu u realizaciji prodajne izlozbe u crkvi Gospe od zdravlja (simbolicno, zar ne)? Ne mogu ni zamisliti strahote kroz koje ste prosli u Sarajevu i ne usudim se ni pitati sto se desilo Vasoj familiji, prijateljima, ali Vam od srca zelim da nadjete utjehu u svom kreativnom radu, suprugu i svim dobrim ljudima koji dijele vasu sudbinu u Splitu.

smile :) prekrasan komentar! Something to smile about today :)

Pozdrav svima, a posebno \'\'beskućnicima\'\' -- \"toplo Vam bilo i imali i danas jelo\" !!!! Konkretan slučaj koji opisuje čalanak su dakako \'\'težak\'\', žao mi je da si gospođa i gospodin iako bez djece ne mogu zaraditi za život nini u BiH ni u HR nego moraju koristiti karitativne ustanove u HR i to vidim uspješno da bi koliko toliko pristojno živjeli ali --------- U Zagreb glavonom kolodvoru ili bilo kojem većem HŽ-ovom kolodvoru ili autobusnim kolodvorima koji su i noću otvoreni veliki broj \'\'beskućnika\'\' praktički borave --pogotovo zimi. Ti ljudi se najčešće i po nekoliko tjedana nisu imali mogućnost okupati ili promjenili odjeću, pa se neugodni \'\'mirisi\'\' prošire zatvorenim toplim prostorom do nesnošljivosti boravka u njima. Službenici često preuzimaju ogroman teret odgovornosti kada iz humanih razloga mimo pravila službe zbog hladnoće, snijega , kiše itd. dopuste istima boravak u čekaonicama, a oni svojim prisustvom \'\'potjeraju\'\' sve putnike koji su platili kartu van nan hladnoću koji dakako negoduju, žale se nadređenima itd. Dakako da je humanost na prvom mjestu, ali ----zašto o tome mora voditi brigu mali čovjek - službenik, a ne državne institucije ??? Kako da država Hrvatska ima novca da osigura topli smještaj, krevet, tri obroka dnevno, kupanje, televiziju, čak i sportske i druge slobodne aktivnosti ZATVORENICIMA (ubicama, lopovima, nasilnicima i gadovima svih vrsta), ----------- a u isto vrijeme NEMA novca ni za nužni i najčešće privremeni smještaj i bar jedan obrok dnevno za ove ljude koji si ga ne znaju ili ne mogu trenutno priuštiti,a pošteni su i nisu počinili zločin i kad dobiju \'\'novu priliku\'\' (posao ili smještaj u ustanovu) oni će otići i osloboditi mjesto za drugog nesretnika. Ovakvim načinom te ljude tjeramo u zločin, jer kada počine zločin onda su određeno vrijeme bez briga gdje će spavatri i šta će jesti jer su u zatvoru su na toplom, siti i napiti, i takvi se više ne vraćaju na \'\'slobodu\'\' jer im je u zatvoru puno bolje i zauvijek su izgubljeni za društvo.

što bona ne ostane u mostaru,imala si poso zar ti mrsko bilo ustat u 6 sati,sirotinja ti ovde u splitu koće kupit tvoju risariju...

...mirku iliću od trenutka od kada je emigrirao do trenutka kad je na naslovnici new york timesa objavljen njegov rad trebala godina dana rada...tako je to vani gdje se radi i cijeni znanje...imam još primjera naših emigranata koji ovdje nisu mogli napredovati pošto nisu politički odgovarali...govorim o periodu nakon što smo ratom oslobodili hrvatsku loše politike po nju.. ...ovdje su članstvo u partiji ili veza s nekim iz partije jedina šansa da dobiješ posao pošto se rad i znanje nikako više ne cijene...zato je gomila ljudi koje ja znam moralo emigrirati: nisu djeca političara, njihove dronfulje, pajde, kumovi, rođe i ostali, a nisu htjeli s partijom imati ikakve veze...zato su kažnjeni nezapošljavanjem....tržište rada ne postoji osim za statističke podatke... ...sramota da netko ima magisterij i ne radi...općenito je sramota da ljudi ne rade...sramota je da pri zapošljavanju jedini kriterij koji hara je podobnost i nepotizam...a ne stručnost, sposobnost i znanje... ...zato smo tu gdje jesmo jer smo strogom selekcijom izabirali najkvalitetnije ljude za stručne poslove...u rangu bolivije, meksika ili ugande...katastrofa...

Ovo su netacni podaci o njoj i ona nije za zaliti. Davorka Cavar je bila udata za mog brata Viktora Peharca i izasla je iz Sarajeva 1994.Bila je trudna I nasla je smjestaj u nekoj kuci u Splitu.To je bila organizacija koja je pruzala smjestaj trudnicama izbjeglicama.1995 Davorka je rodila sina Antonija i poslije 2 mjeseca napustila dijete i pobjegla u nepoznatom pravcu.Dijete je smjesteno u dom za nezbrinutu dijecu u Dubrovnik, a kasnije prebaceno u Medjugorje.Moj brat je ubijen 1997 u Sarajevu i nije mogao dobiti dijete jer je on bio Hrvatski drzavljanin a jos je bilo poslijeratno stanje . Ona je upisala 1995 Akademiju likovnih Umjetnosti- Siroki Brijeg Radila je u Mostaru u skoli I otpustena zbog alkohola –pila je a zavrsila je na psihijstriji.Kada je izasla dosla je u Split Nije mi jasno da ovakva osoba zasluzuje paznju I da se pise o njoj u novinama.Da li se ona ikada zapitala sta je sa njenim sinom koji sada ima oko 14 godina.Ljudi imaju zivotinju psa ili macku pa je ne odbacuju tako lako .

@Sarajevo. Istina oslobađa.

Priča je, naravno šokantna. Ali mi već od naslova - nešto u njoj čudno jest. Kako se jednoć \"Zemlja zaklela Raju da se sve tajne znaju\" - čini se da je u jednom svježem postu određena osoba napiala da poznajeje tu damu obrijane glave. I, ako je to istina, a čini se da jest - dama obrijane glave ne zaslužuje neko osobito sažaljenje. Nema posla? Ma nemojte! U meni susjednoj, omanjoj zgradi muku muče sa čistačicama. Traže novu. Dolazak tri puta tjedno, po nekoliko sati. Od 6 u jutro, pa negdje do 9. I eto posla. Vjerojatno nije neka plaća - a što bi očekivali za radno vrijeme od 9 sati tjedno? Jedan poznanik traži poštenu, vrijednu i okretnu konobaricu, pristojan kafić. Plaća sasvim solidna, uz prijavu. Nema incidenta, nema mobbinga, nema iskorištavanja ili napastovanja. Jedan drugi poznanik traži grafičkog dizajenera koji će moći napravit nešto bolje no što on sam radi (a koji nije grafički dizajner) . Dakle - situacija nije tako crna kao što se prikazuje. A magisterij? Magisterij je jedino mjerilo da je dotična dama obrijane glave magistrirala. Nije mjerilo točnosti, profesionalnosti, sklonosti radu, poštenja, redovitog dolaska na posao ... a to je ono što je društvo-poslodavac-bilo tko od nas spreman platiti i vrednovati. Da zaključim - navedenoj dami obrijane glave treba - ili stručna psihijatrijska pomoć (ako zbog vlasititih problema ne može funkcionirati) - ili je treba motivirati da se brine za sebe. A takva se motivacija obično ne pstiže sažaljenjem.