Taman na tridesetu godišnjicu albuma "Angel's Breath", koji su Milan Mladenović iz Ekatarine Velike i Mitar Subotić-Suba snimili u Brazilu 1994., objavljeno je prvo novo, a izuzetno zanimljivo čitanje tog legendarnog materijala. Zagrebačka postava Živa voda projektom "Angel's Breath de/re/konstrukt" (Menart), kao što i naziv kaže, "razbija" i ponovno sastavlja izvorne sastojke. Ideja producenta Vedrana Peternela uključila je i Darka Rundeka, a baš njih dvojica daju dodatno sidrenje zanimljivoj priči, jer prije tridesetak godina u Parizu su se družili s Milanom Mladenovićem kad se iz Brazila, nakon snimanja albuma "Angel's Breath", vraćao u Beograd, pa je upravo u Parizu snimio videospot za temu "Crv".
Kultni album Milana Mladenovića i Mitra Subotića-Sube vodio je slušatelje na duhovno putovanje protiv primitivizma, neposredno prije Mladenovićeve smrti. Nakon posljednjeg nastupa s Ekatarinom Velikom krajem kolovoza, završio je u bolnici i preminuo 5. studenoga 1994. Subotić je nastavio raditi u Brazilu, ali nekoliko je dana nakon izlaska solo albuma "São Paulo Confessions" krajem 1999. pronađen mrtav u svom tonskom studiju, koji je zahvatio požar.
Tridesetak godina kasnije Živa voda uživo je izvodila ovaj program u klubu Dva Osam, koji se sada pojavio na vinilu, sa šest tema od jedanaest, koliko sadrži original. Novi protagonisti su autentični poklonici improvizacije i avangardnog kuta gledanja na glazbu, pa uz Maju Rivić i Rundeka na vokalima sudjeluju Konrad Lovrenčić na basu, bubnjar Mario Petrinjak, Igor Pavlica na trubi i gitarist Jakša Perković te Peternel kao idejni pokretač cijele priče na "tretmanima zvuka" i sintesajzerima.
Iako su poznati po drukčijem izvođenju raznih materijala – primjerice, obradili su Boba Dylana na nedavnom otvorenju zagrebačke izložbe Voje Šindolića – Živa voda nikako nije vaš uobičajeni "tribute band". Jer, sve ono što tribute bandovi rade, a to je doslovno prepisivanje originala, kod njih je drukčije. Otvorena izvođačka perspektiva i sklonost kreativnoj interpretaciji izvornika za njih je zamalo obaveza pa se između originala i nadogradnje krije čitav spektar interpretacija koje slušatelju nude "zaobilazne strategije" kako bi ponovno otkrili original.
A ti originali u ovom slučaju su šest višeminutnih kompozicija koje u valovima stižu s vinila, ili sa streaminga, zaokružujući još jednu priču. Naime, nedavno objavljen vinilni box set Ekatarine Velike završava u 1993. godini, kad je grupa snimila posljednji album "Neko nas posmatra". Igrom slučaja, prvi idući, ujedno i zadnji autorski projekt Milana Mladenovića bio je baš album "Angel's Breath", pa i novo čitanje originala na "de/re/konstrukt" način zaokružuje priču o čovjeku koji je ostavio ogroman trag iza sebe.
Ljudi koji se time bave na novoj rekonstruiranoj verziji itekako dobro shvaćaju original i koriste ga kao predložak u svojoj drukčijoj interpretaciji. Glazbeno funkcioniraju poput dobro naštimanog sata u temama koje dozvoljavaju brojne zvučne i sviračke diverzije. Producent Vedran Peternel tonskim miksom i montažom zvuka sve je objedinio u koherentno djelo koje vas naprosto tjera ponovno poslušati i "pravi" "Angel's Breath". Gdje su razlike i koje su sličnosti?
Izvorni album je dulji i konkretniji, pogotovo u vokalima Milana Mladenovića, dok je nova verzija ambijentalnija i mirnija, mada su teme "Ogledalo" ili "Metak" zadržale izvornu sviračku energiju i formu. Dakako, čim čujete Rundeka, ugođaj Haustora nameće se sam od sebe, a i Haustor u osamdesetima, kao i Mladenović i Suba s "Angel's Breath" donekle su nastavljali viziju Briana Enoa, Davida Byrnea i Talking Headsa, pa se utjecaji i tumačenja isprepliću. U nekim dionicama poput početne poeme "Praia Do Ventu Eternu" i završne "Aplauzi" Maja Rivić govori ili pjeva rečenice i dionice tekstova kojih nema u originalu, dok u "Courage", u ljuljajućem ritmu s istaknutim puhačima, sjajno pjeva ono što Mladenović govori na originalu i uključuje dodatni tekst.
Kad izravno uspoređujete ove dvije albumske verzije, još jače osjeća se da je originalni "Angel's Breath" studijski rad i konstrukcija u tonskom studiju, dok je ovaj Žive vode rekonstrukcija uživo, pa time ujedno i živo tkivo koje se služi drukčijom taktikom i djeluje prirodnije, tj. baš kao "živa voda" koja teče i donosi svašta sa sobom. No neupitan je visoki izvođački potencijal koji sa strašću, znanjem i pogodnom kreativnom "žicom" kakvu posjeduje i original autentično kreće u obradu prilično zahtjevnog predloška.
"Angel's Breath" bio je ravnopravan proizvod dvojice autora, kao što je novi "Angel's Breath de/re/konstrukt" zajednički rezultat ekipe koja se odlično kreće među zahtjevnim temama. Šteta da nije obrađen i "Crv", koji je čak vukao na Šarla akrobatu. No zato su još više istaknute "slobodne forme" i mnogobrojni detalji koji se isprepliću sa svirkom, zanimljivim ambijentima i elektroničkim dodacima, a na vrhu svega su vokali sjajne Maje Rivić, s kojom nije lako pjevati, ali Darku Rundeku i to je pošlo za rukom.
