Kad objavite 41. studijski album poput Neila Younga i za to uknjižite panegirike svjetske kritike, vjerojatno se radi o važnom ostvarenju. “Barn” je upravo to, izvrstan album autora koji je po 14. put snimio album s pratećom grupom Crazy Horse, a ako se odlučite za kupnju box seta, uz album ćete dobiti i pridruženi film koji je režirala Youngova najnovija supruga, glumica Daryl Hannah.
Možda je upravo ona uzrok nove Youngove autorske mladosti, premda, za velikana koji je s “Rust Never Sleeps” 1979. odao počast Johnnyju Rottenu i Sex Pistolsima, 1994. sa “Sleeps With Angels” Kurtu Cobainu, a 1995. snimio album “Mirror Ball” s Pearl Jam i išao s njima na turneju, teško je reći da se radi o čovjeku koji se još prije nije susreo s problemima pomlađivanja i pronalaženja novih razloga za pjesmu.
Uvodna “Song Of The Seasons” s pastoralnim akustičnim gitarama, usnom harmonikom i pravom harmonikom mogla bi vas zavarati kao početak albumske priče “Barn” jer ona spram bilo koga od Youngovih suvremenika može izazvati samo bolni osjećaj nemoći spram autora koji je i danas sposoban potpisati uvjerljive, emocionalno iskrene pjesme pune energije, strasti i nepatvorene emocionalnosti. Već iduća “Heading West” s tutnjavom pratećih Crazy Horse podsjeća više na Hendrixa i mlade Stonese od ičega što su sami snimili posljednjih 50 godina, a količina gitarskog feedbacka, buke i “probijanja ušiju” maksimalizirana u “Human Race” govori puno toga o mladenačkoj energiji i novoj inspiraciji Neila Younga koji se ironično obraća “dobrim starim danima”. “Canerican” - spoj Kanade i SAD-a - programatska je Youngova priča Kanađanina na stalnom radu u Americi.
Jedan od najaktivnijih veterana, Neil Young prema novim izdanjima čini se kao vječni mladić spram Rolling Stonesa koji nisu u stanju snimiti novi studijski album od 2005. Upravo su oni bili predložak po kojem je Young potkraj šezdesetih osnovao prateću grupu Crazy Horse, a na “Barn” se ponovno pokazuje da su upravo mladi Stonesi i, naravno, Hendrix, prototip po kojem Young i danas modelira svoju post-grunge matricu.
Daleko je ovo od izvrsnog . Ali čovjek, Kanađanin, ima 77 godina te je za tu dob uradak dobar. Gorko-slatke pjesme u tri akorda.