Nakon niza izvrsnih predstava Gradsko kazalište lutaka Split dobilo je i Nagradu hrvatskog glumišta za predstavu “Miš u toću” Ivane Vuković u režiji Ivana Plazibata. Povod je to za razgovor s Marijom Tudor, ravnateljicom kazališta koje vole i mali i veliki.
Nominirani ste u dvije od ukupno tri kategorije predviđene za lutkarske i predstave za djecu, to je velika stvar?
Iznenadila nas je i razveselila nagrada, u velikoj konkurenciji čak 80 predstava. Pogotovo jer je predstava “Miš u toću” nastala u ludim okolnostima. Pripremali smo sasvim drugu, veliku ansambl-predstavu, a kad je nastupio lockdown i nismo znali hoće li se moći igrati u zgradi, smislili smo novu, s manje glumaca i jednostavniju po mobilnosti i scenografiji. Uz Anu Mariju Veselčić, koja je nominirana za najbolje glumačko ostvarenje, u njoj igraju Franjo Đaković i Milena Blažanović. Prepoznat je i sjajan tekst Ivane Vuković i uvijek inovativna režija Ivana Plazibata. Sretni smo što ga imamo u Splitu.
Zbog korone ste izvodili predstave koje je moglo gledati samo šesnaest osoba?
U normalnim okolnostima puno nastupamo, štedimo gdje možemo i nikad nismo poslovali s minusom. Zbog korone smo ostali bez 75 posto prihoda od ulaznica, što je oko 600 tisuća kuna u sezoni. Financira nas najvećim dijelom Grad od kojeg dobijemo oko 4 milijuna kuna za plaće 28 zaposlenika koji se ubijaju od posla, sveukupan program što podrazumijeva i Festival “Mali Marulić” te sve režije te opremu. Iznos koji dobijemo od Ministarstva kulture ovisi i o tome imamo li investicija. Iako smo jedino institucionalno kazalište za djecu u županiji, od Splitsko-dalmatinske županije dobili smo sredstva samo za projekt “Malena mjesta srca moga” koji smo dvaput prijavljivali na natječaj. Snalazimo se s onim što imamo, svaku kunu okrenemo dvaput. No upravo je ovo teško vrijeme pokazalo zašto GKL postoji: da bi zadovoljilo javnu potrebu u kulturi, osobito kad su u pitanju djeca na koju su se ove pandemijske okolnosti itekako odrazile. Zato smo investirali i u novu vanjsku pozornicu na Bačvicama, na kojoj su izvedbe uglavnom rasprodane i svaka od njih izniman je doživljaj.
Iznimno je važan i poznat vaš Festival hrvatske drame za djecu “Mali Marulić”.
To je veliki projekt, a nastao je zato što nije bilo dovoljno suvremenih tekstova za djecu. Iduće godine čeka nas petnaesto izdanje “Malog Marulića”, koji se prometnuo u festival od nacionalnog interesa i koji motivira pisce da stvaraju nove, suvremene tekstove za lutkarsko i dječje kazalište. Nama to puno znači jer u Split dolaze produkcije iz cijele Hrvatske. Nadamo se da će se i sljedeće godine održati u tradicionalnom terminu u travnju.
Što vam je najveći problem u radu?
Uvijek je negdje u zraku ili na snazi nekakva zabrana zapošljavanja. Kultura se nažalost tretira kao trošak, a kazalište ima specifične poslove što zahtijeva ljude koji to znaju raditi. Morali bismo pomladiti ansambl, ali i tehniku, jer većina više nije u snazi obavljati teške fizičke zadatke. Puno se mladih glumaca kod nas okušalo, neki su i nagrađivani, ali ne možemo raspisati natječaj za zapošljavanje bez suglasnosti Grada, a nju ne možemo dobiti ako u proračunu nisu odobrena sredstva. I tako se vrtimo u krug. Jako je teško biti ravnatelj kad niste član nijedne političke opcije.
Hoćete reći da sve ipak određuje politika?
Činjenica je da se politika uvijek pobrine za svoje ljude u sustavu. S druge strane, ja imam “slobodu”. Odrađujem drugi mandat i mislim da je osam godina prava mjera za ravnatelja i za kazalište. Moje iskustvo je dragocjeno, ali svjesna sam da je dobrodošla drukčija i nova energija. Kao nepolitička ravnateljica ne mogu osigurati ono što bi trebalo za još bolje funkcioniranje GKL-a. Već dvadeset godina plaćamo prostor u Solinu u kojem se održavaju lutkarske i scenografske radionice, tehnika radi na relaciji Split-Solin. Nešto se počelo pokretati, čak imamo i zaključak o davanju prostora, ali nikako da se ostvari primopredaja. GKL je ustanova Grada Splita, stoga mu je nužan prostor u gradu.
U subotu je premijera predstave “Slonić Dištonić” Siniše Novkovića, glumca GKM-a. Kakva je to priča?
Predstavu smo radili s namjerom da bude zabavna, lepršava i duhovita. A to pogotovo treba djeci, kojoj u ovim okolnostima nedostaje doživljaj živog kazališta, nesputanog smijeha i radosti. Nakon toga slijede malo teže teme. Branimir Rakić će kao svoj diplomski rad režirati predstavu “Regoč” prema djelu Ivane Brlić Mažuranić. Renata Carola Gatica priprema “Kaktus bajke” Sunčane Škrinjarić, a s njom će raditi Aliona Pavlović, jedna od najnagrađivanijih lutkarica u Hrvatskoj. A na jesen 2022. s Ivanom Vuković i Ivanom Plazibatom planiramo predstavu koja će se baviti temom siromaštva i socijalnih razlika među djecom. I tu se nadamo uspjesima, jer od 2014. do danas dobili smo 63 strukovne nagrade!
