Teško je na prvi, pa i petnaesti pogled (riječ je o 15 fragmenata priče) reći što je “Radnička cesta”, novi projekt Montažstroja. Autor i redatelj Borut Šeparović o tome govori kao o nikad odigranoj kazališnoj predstavi koja je u koronavremenina put do publike pronašla u digitalnom obliku. No, to je istovremeno i mnogo više: zanimljiv miks umjetničkih izraza u kojima se isprepliću poetike kazališta, filma i TV serija.
Priča je naoko jednostavna: u koronakrizi dvojica radnika iz pogona za izradu elektroničkih komponenti za kineske 5G mobitele, odluče oteti i ubiti korporativnog savjetnika. Za njih je to politička poruka koja će u Hrvatsku vratiti ideju revolucionarnog nasilja koje je legitimni otpor radničke klase, a svemu svjedoči mladi noćni čuvar koji sanja o boljoj budućnosti, negdje izvan Hrvatske. Sve je snimljeno mobitelom, ali funkcionira odlično – i kao priča i kao mini TV serija – i može se na linku: https://radnickacesta.montazstroj.hr pogledati besplatno.
Šeparović je, uz dramaturginju Anu Prolić, zagrabio široko, mnogo je tu tema: od radničke klase danas, do nepostojeće borbe za prava radnika, sve do života pod pandemijom i teorija zavjere. Zapravo je bio odlično pogođen trenutak kada je predstava (nakon pokusnog emitiranja preko Telegrama) puštena u digitalni život, jer monolog jednog od likova nastao prošlo ljeto, kao da od riječi do riječi govori sve što smo čuli na prosvjedima protiv COVID potvrda. Ono najvrednije u ovom projektu je način na koji je Šeparović, zajedno s glumcima, sagradio sve svoje junake. Gledatelj svu četvoricu razumije i prihvaća: njihove živote, motivacije, nade, gubitke...
Glumačke su izvedbe odlične, u prvom redu kreacije mladog Bernarda Tomića i iskusnog Gorana Grgića koji je velikim glumačkim srcem i umijećem stao uz ovaj projekt nezavisne scene. Domagoj Janković i mladi Matej Đurđević zatvaraju četverokut likova koje morate vidjeti.
