Ljubitelji stripa doživjeli su iznova šok u listopadu 1931. zatečeni pucnjevima strojnice u rukama nemilosrdnog ubojice i cviljenja automobilskih guma vozila koje je odjurilo s poprišta. Netko je morao dokazati da se kriminal ne isplati. Dick Tracy je bio ta osoba.
Godine 1931. Chester Gould stvara strip “Dick Tracy”, rutinski prenoseći na papir stil i sadržaj tada omiljenih gangsterskih filmova. U eri procvata gangsterizma u Americi i njegovih sukoba s FBI-em taj strip, s detektivom kao glavnim junakom, prvi u povijesti uzima nasilje kao osnovnu temu svojih priča. Prije toga je nasilje u stripu bilo predmet komičnih zapleta, a ne nasilja. Tracy je to promijenio uklanjajući zločince i ubojice s čvrstom pravedničkom odlučnošću. Posljedica je bila obilno prolivena krv.
Čitatelji su bili šokirani na početku. Capone i njegova vojska švercera bili su heroji konzumenata zabranjenog alkohola. Prohibicija, kriminal i podmitljivi policajci bili su svakodnevno na naslovnicama novina. Tracy je bio osoba drukčijeg kova, bio je nepotkupljiv. Na mito je odgovarao mecima.
Dick Tracy je bio više od samog policijskog stripa. Bio je prvi strip-junak koji se izravno referirao na dnevnu američku scenu. Drugi stripovi bili su komični ili fantastični, a Tracy je djelovao u ondašnjem stvarnom svijetu iz te 1931. Njegov tvrdi realizam stripu je donio trenutačnu popularnost među čitateljima. Realizam je, naravno, bio primarno u sadržaju, priči, a ne i u grafičkoj vizualizaciji. Crtež je bio strogo stiliziran slikovni rad, bliži karikaturalnom nego realističnom, ali utjelovio je jedan privlačan fatalizam kao nijedan drugi grafički uradak do tada.
Tvorac stripa Chester Gould danas uživa mjesto među najslavnijim strip-autorima u Americi. U dobi od 31 godinu predložio je svoj strip uredniku Chicago Tribuna kapetanu Josephu Patersonu, koji je u njemu prepoznao potencijal uspješnice, prihvatio strip i sve ostalo je povijest. Ubrzo nakon početka broj čitatelja i poklonika stripa narastao je na više od milijun: svi su čitali Tracyja, od beskućnika do predsjednika Roosevelta. Donosio je golemu zaradu distributeru/sindikatu i autoru. Pa tko je rekao da se zločin ne isplati?!
Kao crtač, Gould se nije posebno izdvajao od mnogih drugih manje vještih onovremenih autora. Crtež mu je i uz blago kritičnu ocjenu samo polurealističan. Crne linije koje obrubljuju lica, figure i objekte samo su mu sredstva za stvaranje privida realističnog. U prirodi nema crnih linija. Gould ih je još više naglasio/produbio, kao da probija plohu crtaćeg kartona. Tehnički je bio još neuvjerljiviji. Ako je i upoznao pojam perspektive, nije to pokazao u svom radu. Njegova snaga uzbudljive privlačnosti bila je u scenariju i njegovu sadržaju. Pri tome je stvorio cijelu jednu galeriju nemilosrdnih, čudnovatih, brutalnih zločinaca kojima se Dick Tracy morao suprotstaviti. Gouldove priče zapravo su moralni igrokazi koji govore o elementarnom sukobu dobra i zla s progonima, nasiljem, pucnjavom, policijskim sirenama, otiscima prstiju i ostalim arsenalom iz kriminalistike. Dajući naglasak točnosti i ispravnosti policijske procedure, Gould od Tracyja čini simbol puritanske etike.
Gotovo apstraktna dvodimenzionalnost stripa prikazuje inteligentan osvrt na brutalnu amoralnost zločina. Gould je pisao i crtao priče Dicka Tracyja u kontinuitetu nedjeljnih stranica u boji i dnevnih pasica. Ako ste jednu od njih propustili, niste gubili nit priče. To je bila uobičajena praksa nekih novina i izdavača, odnosno sindikata, od kojih je najpoznatiji upravo Chicago Tribune Syndicate. Drugi, kao King Features Syndicate ili United Feature Syndicate, imali su odvojene priče za šest tjednih pasica svakog dana i posebnu priču u nastavcima za nedjeljni zabavni dodatak.
Tjedna radnja Dicka Tracyja morala je napredovati, ali i nedjeljna nije bila puko prepričavanje sadržaja, već je lagano dodala pomak tijeku stripa na način da se ne naruši praćenje priče, ako bilo što preskočite. Nisu si sve obitelji mogle priuštiti sedam dana novina. Uz malo napora strip ste mogli pratiti čitajući samo pasice kroz tjedan ili samo nedjeljne nastavke. Ovakav tijek stripa, jedinstvenost priče kroz nedjeljne i dnevne nastavke predstavljat će tehnički problem pri objavi stripa u formi albuma ili magazina.
Dick Tracy nije objavljivan kod nas, ni u predratnom ni u poslijeratnom tisku ili magazinima. Razlog? Vjerojatno samo tehnički, teško je bilo presložiti šest dnevnih pasica i tri ili četiri pasice u nedjeljnoj stranici. U našim novinama prevladali su drugi detektivi i policajci (Rip Kirby, X-9, Kerry Drake, Paul Temple, Nero Wolf i drugi), istrebljivači kriminala s urbanih ulica razvijenih civilizacija čiji je prijenos u naše magazine bio tehnički lakši.
Otvori KEKS Pay
