Sanja Iveković jedno je od najvećih imena naše suvremene umjetničke scene, mnogima najpoznatija po provokativnim performansima kojima je propitivala odnose moći te položaj žena u nekadašnjoj, ali i današnjoj državi, bilježeći društvene, političke i medijske mijene u svojim multimedijalnim radovima.
Uzbunila svjetsku javnost
Ova pionirka videoumjetnosti, kiparica, fotografkinja, aktivistica i feministica ujedno je jedna od rijetkih osoba iz ovog dijela Europe koja je imala i vlastitu retrospektivu u newyorškom muzeju MoMa 2011. i 2012. godine, a gotovo da nema važnijeg medija u svijetu koji se nije danima bavio njezinu monumentalnom instalacijom Lady Rosa of Luxembourg postavljenom u Luksemburgu 2001. godine.
Zbog širine njezina djelovanja, često se zaboravlja da je Sanja Iveković i vrhunska grafičarka i grafička urednica, na što nas podsjeća upravo otvorena izložba “Sanja Iveković Dvostruki život – dizajn, umjetnost, aktivizam” u galeriji Hrvatskoga dizajnerskog društva u Zagrebu. Prvi put na jednom mjestu javnosti je predstavljen njezin grafički dizajn prvenstveno u području oblikovanja knjiga i plakata, ali i vizualnih identiteta te televizijskih grafika, kao i nekoliko umjetničkih projekata u kojima upravo dizajn igra važnu ulogu.
Izložba obiluje sjajnim povijesnim kuriozitetima poput plakata za izložbu Marine Abramović u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu 1974. godine ili programskog plakata za Internacionalni festival studentskog kazališta 1973. godine koji je predstavljen kao namjerno nedovršeni rad.
Protiv nasilja nad ženama
Iznimno su zanimljivi i telopi koje je Sanja Iveković radila za Radioteleviziju Zagreb od 1973. do 1975. godine, a izložba nas podsjeća i na njezin grafički angažman u izdavaštvu, prikazom naslovnica književne edicije “Zora” koje su u nakladi Grafičkog zavoda Hrvatske izlazile osamdesetih. Među radovima nastalima u novoj državi važne su naslovnice feminističkog časopisa “Kruh i ruže” koji je izlazio u jeku ratnih devedesetih, kao i serija plakata “Sunčane naočale” nastalih u suradnji sa Ženskom kućom 2002. godine, podcrtavajući gotovo pola stoljeća angažmana Sanje Iveković protiv nasilja nad ženama.
