Početkom 1960-ih Stan Lee ušao je u newyorški ured Marvelova izdavača Martina Goodmana kako bi mu predstavio ideju o novoj vrsti superjunaka. Umjesto da bude utjelovljenje mišićavog snagatora, junak kojeg je Lee zamislio bio je mršavi tinejdžer, a njegova bi priča o stjecanju nadnaravnih moći bila smještena u svakodnevno urbano okruženje. Naravno, morao bi se boriti sa superzlikovcima, ali bi se suočavao sa sumnjom u sebe, izlascima i drugim problemima s kojima se tinejdžer uobičajeno može susresti. Takav lik nije osobito nalikovao popularnim superjunacima koje je Lee već predstavio svijetu – ikonama poput Hulka i Fantastične četvorke – ali ovaj je momak imao vlastiti potencijal. Još nešto: on je također pauk. Ili barem u sebi nosi paukova svojstva. Goodmanova početna reakcija nije bila onakva kakvoj se Lee nadao.
Radeći s Goodmanom na izdanju "Amazing Adult Fantasy", bio je odlučan dovesti Spider-Mana na stranice stripa iako je trebalo vremena da pronađe idealno ime za lik – među ranim nazivima koji su završili u košu bili su "Mosquito Man" i "Insect Man". Uvjeren da ima dobru ideju, Lee je čvrsto ostao pri zamisli da njegov mladi junak treba biti netko s kim se čitatelji mogu poistovjetiti. Smatrao je kako bi takav lik mogao biti privlačan tinejdžerskoj publici koja je voljela stripove.
Nadahnuće koje je Lee najčešće spominjao proizašlo je iz trenutka rastresenosti: "Priznajem da sam ideju dobio promatrajući muhu na zidu dok sam tipkao. Ne mogu se sjetiti je li to doslovno bilo istina, ali mislio sam da će mojoj prezentaciji dati malo živosti." Goodmanu ta živost nije bila toliko zabavna. On ne samo da je tvrdio kako je tinejdžerski lik prikladniji za ulogu pomoćnika, nego nije bio oduševljen ni idejom o stvaranju superjunaka paučjeg podrijetla. Lee je čak u jednom intervjuu iz 2005. naveo da je Goodman na prijedlog odgovorio: "Stan, ne možeš junaku dati ime Spider-Man. Ljudi mrze pauke!" Ne pokolebavši se, nastavio je izlagati, inzistirajući da Spider-Man nije samo super junak nego i dječak s tinejdžerskim problemima. "Martin je rekao: 'Stan, zar ne shvaćaš što je superjunak? Oni nemaju takve probleme.' Dakle, bilo je jasno da nije bio potpuno oduševljen zamisli o Spider-Manu."
Lee, tadašnji glavni urednik Marvela, nije mogao odbaciti ideju o junaku koji se lijepi za zidove i stropove. Što se tiče sposobnosti, one su još bile u nastajanju i zahtijevale su nekoliko nacrta kako bi se došlo do Spider-Mana kakvog današnji čitatelji poznaju. I, Leejeva se upornost isplatila. Goodman je naposljetku popustio prijatelju i dao Leeju priliku da predstavi Spider-Mana kao probni lik u posljednjem broju stripa Amazing Adult Fantasy, koji je za posljednje izdanje preimenovan u Amazing Fantasy. Lee je zatim morao pronaći crtača koji će lik oživiti na stranici. Isprva je posao namjeravao povjeriti dugogodišnjem suradniku Jacku Kirbyju, čije je pero oblikovalo likove poput Thora i Hulka. Prema povjesničaru stripa Gregu Theakstonu, koji je s budućim crtačem Steveom Ditkom radio na djelu The Steve Ditko Reader, Kirby i njegov kreativni partner Joe Simon razvili su koncept sličan onome koji je Lee zamislio, usredotočen na dječaka siroče koji stječe supermoći zahvaljujući čarobnom prstenu. Kirby i Lee razmijenili su bilješke, a Kirby je počeo raditi na Leejevoj zamisli. Međutim, kada je predstavio prve crteže, Lee je smatrao da su još uvijek previše nalik superjunacima koje su prije stvarali.
Jednostavno to nije bio lik kakav je zamislio; bio je previše junački. Prema Leeju, dio Spider-Manove privlačnosti bio je upravo u tome što nije bio takav. Lee je očekivao mršavog dječaka koji se pretvara u mršavog dječaka s paukovim moćima. Kirby ga je pretvorio u Kapetana Ameriku s paučinom.
Tada se u priču uključio Steve Ditko, sukreator Spider-Mana. U eseju iz 2002. Ditko se prisjeća da je od Leeja dobio upute u kojima je opisao kako zamišlja Spider-Manov izgled, njegov opći vizualni stil i pojedinost o ugrizu radioaktivnog pauka. Ditko je zatim prepoznao još neke elemente koje je smatrao ključnima za lik. Poput pauka, morao bi imati moć prianjanja uza zidove i penjanja po njima. Morao bi moći ispaljivati mrežu iz zapešća. Ditko je prvotno zamišljao da junak upotrebljava pištolj koji ispaljuje paukovu mrežu.
Lee je s Ditkom radio i na tome da novi junak nema proporcije zrelih superheroja iz zlatnog doba stripa. Superjunaci su obično bili fizički isklesani simboli vrline, snažnih četvrtastih čeljusti koje sugeriraju odlučnost i nadmoć. Češće su djelovali mitski nego smrtno. Umjesto još jednog superheroja čiji je alter ego odgovoran odrastao muškarac s uglavnom nepromjenjivim osobnim životom i čvrstim moralnim kompasom, Peter Parker je bio ljudsko biće – mršavi klinac s problemima. Nikad ništa što namjerava činiti ne ispadne sto posto dobro; griješi, tjeskoban je i kao da se neprestano brine zbog svega. Nije ni sportaš ni popularan. Bio je klinac kojeg su zadirkivali u školskim hodnicima i koji je žurio dovršiti zadaću prije nego što bi teta May počela postavljati pitanja. Bio je životan, jedan od mladića iz mase.
Danas svi znaju priču o Spider-Manovu podrijetlu. Ljubitelji lika vjerojatno je mogu citirati poput evanđelja. Ipak, vrijedi je ukratko prepričati jer krije tajnu bezvremenske privlačnosti ovog stripovskog lika. Ugriz radioaktivnog pauka daruje Peteru Parkeru, štreberskom tinejdžeru iz Forest Hillsa u Queensu, izvanredne sposobnosti – snagu, nadljudsku okretnost, munjevite reflekse, sposobnost prianjanja uz zidove i povremeno britke dosjetke. No Petera ne određuju te novostečene moći, nego njihove posljedice. Smrt njegova ujaka Bena, do koje je doveo Peterov trenutak sebičnosti, postaje emocionalni temelj lika. Spider-Man je uživao u novoj snazi i bijegu od života u kojem su Petera Parkera zlostavljali vršnjaci. No kada je imao priliku zaustaviti provalnika, pogrešno je odlučio i nije se umiješao. Taj je provalnik, naravno, poslije ubio njegova ujaka Bena i usmjerio Spider-Mana na put pravde.
"I vitka, tiha prilika polako nestaje u sve gušćem mraku, napokon svjesna da u ovom svijetu uz veliku moć mora doći i – velika odgovornost!", rekao je pripovjedač u posljednjem kadru stripa Amazing Fantasy br. 15.
Pouka da "s velikom moći dolazi i velika odgovornost" nije tek uzrečica, nego moralno načelo koje Spider-Mana vodi kroz desetljeća pripovijedanja. Ono što ovu priču o podrijetlu čini tako trajnom jesu njezina jednostavnost i emocionalna težina. Nije riječ o spašavanju svijeta, nego o tome da iznevjerite nekoga koga volite i ostatak života pokušavate iskupiti tu pogrešku. Što bi moglo biti ljudskije od toga?
S velikom moći poistovjećivanja došla je i velika odgovornost. Tijekom proteklih šest i pol desetljeća Marvel je tu odgovornost ispunjavao držeći Petera Parkera i njegov mrežom naoružani alter ego u središtu popularne kulture, kako za dugogodišnje obožavatelje tako i za nove naraštaje. To ne znači da je Stan Lee išta od toga očekivao. Kada su ga još 1960-ih pitali o popularnosti lika, poznat je njegov odgovor: "Nikada nisam mislio da će Spider-Man postati svjetska ikona kakva je danas. Samo sam se nadao da će se stripovi prodavati i da ću zadržati posao."
Koliko je samo poetično to što je i priča o nastanku Spider-Mana zapravo priča o autsajderu? To je, naposljetku, srž Spider-Mana.
Kao proizvod mašte briljantnih Marvelovih autora Stana Leeja i Stevea Ditka 1962. godine, Spider-Man je uveo sasvim novu podvrstu stripovskih likova, rušeći predodžbu da superjunak može biti samo prototip mišićavog lika namrštena čela i izvanzemaljskog podrijetla. Lee i Ditko stvorili su nekoga tko je djelovao kao da bi i sam mogao čitati taj strip. Stvorili su superjunaka u kojem su se čitatelji mogli prepoznati, a stvaranje i uvođenje Spider-Mana u Marvelov svemir zauvijek će promijeniti putanju tog diva strip izdavaštva. "Kako se lik besprijekorno zdrav poput Supermana može natjecati s ovim živim simbolom suvremene dileme, neurotikom nad neuroticima, Spider-Manom, superantijunakom našeg vremena?"
Spider-Man je odmah postao hit među čitateljima, koji su razgrabili primjerke 15. broja stripa Amazing Fantasy. Taj je broj i danas toliko legendaran i tražen da je jedan primjerak svojedobno srušio rekord za najskuplji ikad kupljeni strip. Godine 2021. prodan je za gotovo 6 milijuna dolara, dok mu je izvorna cijena, kada se pojavio u prodaji više od 60 godina prije, bila 12 centi. Nije iznenađenje to što je najnovija kreacija Leeja i Ditkoa ubrzo dobila vlastitu seriju, The Amazing Spider-Man, koja je premijerno objavljena 1963. godine. Sa Spider-Manom na čelu Marvelove nove galerije junaka, prodaja Marvelovih stripova skočila je sa 7 milijuna primjeraka 1961. na 13 milijuna 1962., čime je počelo tzv. srebrno doba stripa – razdoblje koje je postalo poznato jednostavno kao Marvelovo doba. I premda su Ditko i Lee zajedno radili samo na prvih 38 brojeva prije nego što se Ditko 1966. razišao sa Spider-Manom, u tom je kratkom razdoblju pomogao osmisliti i predstaviti vrhunske zlikovce, među kojima su Doktor Octopus, Zeleni Goblin, Lizard i Sandman. The Amazing Spider-Man jedan je od najdugovječnijih stripovskih serijala: neprekinuto je izlazio od 1963. do 1998. godine. Serijal se otada nastavio, uz prilagodbe i promjene izvornog ritma izlaženja, s drugim crtačima, no i više od 60 godina nakon prvog pojavljivanja Petera Parkera Spider-Man ostaje jedan od temelja Marvelova svemira, dokazujući da katkad najnevjerojatnije priče mogu nastati iz junaka s kojima se najlakše poistovjetiti.
Zeleni Goblin (inačica dugogodišnjeg prijatelja Harryju Osbornu) izazvao je Spider-Mana na borbu na Mostu Georgea Washingtona i bacio dugogodišnju djevojku Petera Parkera, Gwen Stacy, s tornja. Njezina smrt, djelomično prouzročena Spider-Manovim pokušajem da je spasi, i dalje se smatra jednom od najvažnijih smrti u povijesti stripa. Do kraja sedamdesetih Peter Parker završio je studij.
Godine 1987. Spider-Man se oženio svojom djevojkom Mary Jane Watson na stvarnoj ceremoniji na stadionu Shea, koju je vodio Stan Lee.
Tijekom devedesetih i dvijetisućitih, dok su se stripovski naslovi o Spider-Manu množili poput brojnih inačica Zelenog Goblina, Spider-Man je kontroverzno kloniran, izgubio je pa ponovno pronašao tetu May i Mary Jane, otkrio da je Gwen Stacy, njegova prva djevojka, zapravo živa i majka djece Normana Osborna (u vrlo ismijanoj priči), javno mu je razotkriven tajni identitet, izgubio je sjećanje na to da je bio u braku, zamijenio tijelo s neprijateljem Doktorom Octopusom te u svoju priču primio cijelu vojsku drugih junaka s paukovim moćima, uključujući popularne likove poput Milesa Moralesa i Ghost-Spidera (inačice Gwen Stacy iz alternativnog svemira). Uobičajene stripovske stvari.
Spider-Manov skok na veliko platno 2002. bio je seizmički događaj u popularnoj kulturi, ne samo u Sjedinjenim Državama nego i diljem svijeta. Redatelj Sam Raimi napokon je doveo Petera i društvo u multiplekse filmom Spider-Man. Preko noći promijenio je pravila igre u svim hollywoodskim studijima. Filmovi o superjunacima postojali su i prije Raimijeva Spider-Mana, ali ovaj je djelovao drukčije. Zahvaljujući pametnom i dirljivom scenariju Davida Koeppa, vještog autora velikih spektakala, ovaj je kinohit savršeno spojio stripovski spektakl s ljudskom dramom. Izvanredno precizna izvedba Tobeya Maguirea u ulozi Petera Parkera dočarala je ranjivost, nespretnost i tihu junačnost tog lika. Dvije godine poslije, filmom Spider-Man 2 iz 2004., Raimi je podignuo ljestvicu i stvorio trenutačni klasik koji mnogi predani obožavatelji i danas smatraju jednim od najboljih filmova o superjunacima svih vremena.
Tijekom posljednjih šest desetljeća Spider-Man postao je zaštitno lice medijskog carstva vrijednog milijarde – samo su njegovi filmski nastupi do kolovoza 2022. diljem svijeta zaradili nekoliko milijardi dolara, a nadahnuo je više igračaka te glumio u više televizijskih emisija, videoigara, knjiga, audioknjiga i, naravno, stripova nego što ih ovdje možemo pobrojiti.
Otvori KEKS Pay
