"Sve bute to jemput našli, vi muzikolozi, vi lešinari!" Tako je Boris Papandopulo, prema svjedočenju njegove supruge Zdenke, kroz ironičnu šalu odgovorio jednoj hrvatskoj muzikologinji na pitanje gdje se sve nalaze autografi njegovih skladbi.
Muzikolog Davor Merkaš, ravnatelj Muzičkog informativnog centra Koncertne direkcije Zagreb, već godinama igra ulogu tog "lešinara" tražeći i nalazeći Papandopulove partiture rasute po privatnim ostavštinama, tavanima i podrumima te sređenim i nesređenim arhivima Hrvatske, Srbije, Njemačke, Austrije, Bosne i Hercegovine, Francuske, Makedonije, SAD-a te čak i Egipta.
Trag do Japana
Trenutačno "njuši" jedan trag koji možda vodi čak do Japana. Na vlastoručnom Papandopulovu popisu skladbi nalazi se 460 djela, od kojih je samo dvjestotinjak pohranjeno u arhivu Hrvatskoga glazbenog zavoda. Papandopulo je, kako objašnjava Merkaš, u svom stvaralačkom žaru jednostavno "zaboravljao" na skladbu čim bi je završio i predao u ruke onima za koje je napisana – glazbenicima. Merkaš je do sada pronašao rukopise 92 kompozicije, od kojih gotovo polovicu u inozemstvu, a za čak 172 djela još nema nikakvog traga gdje bi se mogla nalaziti. Podsjetimo, Boris Papandopulo umro je u zagrebačkoj bolnici Rebro 1991. godine, usred ratne jeseni kada je malo tko mario za odlazak jednog skladatelja.
Jedno takvo putovanje u potrazi za Papandopulom Merkaša i gospođu Papandopulo u svibnju 2009. godine najprije je odvelo u planine na tromeđi Njemačke s Austrijom i Švicarskom. Tamo su, u selu Weiler-Simmerberg, pronašli rukopis komorne skladbe Concertino in modo antico iz 1935. koju je 1947. u Darmstadtu izvodio pijanist Udo Dammert. Rukopis su pronašli u starom ormaru na tavanu kuće njegove unuke. Potom su nastavili put do Frankfurta gdje ih je slikar i scenograf Paul Struck, Papandopulov prijatelj i suradnik, dočekao s originalnim i jedinim rukopisom partiture fantastične opere Madame Buffault.
Naviknut na samoću
Skladana je od 24. prosinca 1971. do 26. ožujka 1972. u Kaštel Lukšiću odakle je maestro svojoj supruzi, koja je tada živjela u Frankfurtu, pisao pisma. U jednom piše: "Ja sam se već priviknuo na samoću i nije mi dosadno ni teško pri duši, jer me sasvim zaokuplja moj rad, momentalno na novoj partituri, za koju je naš dragi Struck napisao vrlo zgodan, pomalo luckasti libreto, baš onakav kakve su i njegove lude, ali interesantne slike... Blaženi mir, i nitko mi ne dolazi blizu, a ni ja ne idem nikamo, jako rijetko u Split jer tamo nemam nikakvog posla i neću da vidim one njuške u teatru..."
Sretan završetak ove, samo jedne od muzikološko-detektivskih priča o Papandopulu, dogodit će se 18. travnja 2015. godine u zagrebačkom HNK gdje će premijerom Madame Buffault biti otvoren 28. Zagrebački muzički biennale. Dirigent Mladen Tarbuk i redateljica Dora Ruždjak-Podolski već joj udahnjuju život na pokusima preko puta, na Muzičkoj akademiji. Studenti koji će djelo praizvesti marljivo rade, ali se i silno zabavljaju s nadasve duhovitim djelom velikog majstora.
>>Goran Končar: Papandopulo me spojio s jazzom
Veliki skladatelj , nikad dovoljno predstavljan i slavljen , okružen mnoštvom ljubomornih ljudi no na sreću i velikih kolega glazbenika koji su njegovo djelo znali prepoznati . Povijesne okolnosti nisu mu išle na ruku kao ni cijeloj toj umjetničkoj obitelji . Njemu je bilo svejedno izvode li se njegova djela u Kaštel Lukšiću ili u Bečkoj operi .Sjajno je imati takvog skladatelja i treba ga plasirati na pravi način ( ne iskoristiti !)