Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 3
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Iva Hraste Sočo

Potres nam je donio i nešto dobro, obnavljamo se i širimo po uzoru na milansku La Scalu

Foto: Jurica Galoić/Pixsell
1/2
30.01.2024.
u 08:00

Intendantica HNK Zagreb provela nas je gradilištem u Adžijinoj 7a na kojem nastaje druga scena toga kazališta, veličinom istovjetna onoj u matičnoj zgradi, ali koja će, kad publika u nju zakorači s početkom sezone 2025./26., biti i najmodernija i tehnološki najopremljenija kazališna scena u Zagrebu

Bio je to prvi pravi snježni dan u nekoliko posljednjih zagrebačkih zima. Čista bijela idila. Možda i najbolji trenutak za posjet najvažnijem kulturnom gradilištu u metropoli, onom u Adžijinoj 7 A, u dvorištu gdje se nalazi kompleks čuvaonica i radionica HNK Zagreb. Jako se promijenilo mjesto gdje sam zadnji put bila u studenome 2019. godine, kada su sve radionice bile u punom pogonu pripremajući novo uprizorenja baleta „Orašar“. Na svu sreću, promjene su to koje je donijela obnova, a ne samo potres. Cijeli taj kompleks oštećen je u potresu, ali ne u toj mjeri da se u njemu nije moglo nastaviti raditi. Obnova je ipak bila nužna, a s  njom je konačno pokrenuta i dugo žuđena ideja o izgradnji nove scene HNK Zagreb, scene koja je nasušno potrebna i Drami i Baletu i Operi, ali i publici koja spremno čeka nova kazališna uzbuđenja, ali i više gostovanja.   

Zbog svega toga posebno veseli faza u kojoj je Adžijina sada. Kako su radionice iseljene u minimalni prostor, zasjala je zgrada koja (ne samo ciglom) podsjeća na obnovu danas već legendarne Laube. U  prostoru se jasno vidi koliko je toga već napravljeno, da su zidovi dobili čelična ojačanja, da su postavljeni balkoni s kojih će publika moći vidjeti i kako nastaje taj dio kazališne čarolije. Kroz postojeću zgradu publika će ulaziti u novu koja će nastati u sklopu tog kompleksa, onu u kojoj će biti druga scena HNK Zagreb, iste veličine kao što je ona u matičnoj zgradi kazališta, s rupom za (manji) orkestar i gledalištem za 300 posjetitelja. Naravno, kada se izgradi i opremi, bit će to najmodernija i tehnološki najopremljenija kazališna scena u Zagrebu. Kroz gradilište nas je provela intendantica HNK Zagreb Iva Hraste Sočo, koja ne krije uzbuđenje s kojim čeka početak sezone 2025./2026.,  kada bi, prema planovima, publika trebala zakoračiti u novo zagrebačko kazalište i zbog čije izgradnje odbacuje nagađanja o tome kako je ona buduća ministrica kulture.    

Obišle smo veliko gradilište HNK Zagreb, mjesto na kojem konačno pomalo bajkovita priča o drugoj sceni postaje stvarnost. Koliko je ta scena važna?   

Rekla bih da je povijesno važna, posebno kada govorimo o repertoaru, jer tu će se moći razvijati i komornije forme u Drami, Baletu i Operi, ali gradit će se i orkestralna rupa, što znači da će tu biti moguće i glazbeno-scenske izvedbe. HNK Zagreb time će dobiti i veliki infrastrukturni poticaj, jer ovdje će se moći održavati probe i predstave, zbog čega je važno da sama scena bude iste veličine kao i ona u matičnoj zgradi.  

Baš kao što smo to naučili nedavno u Milanu kada je zagrebački Balet  gostovao na gala večeri „Roreto Bolle & Friends“...   

Tako je, oni su po principu iste scene izgradili novo kazalište u kojem su se igrale sve predstave za vrijeme obnove La Scale. To je zaista fenomenalan primjer jer je Milanu, kada se Scala vratila u svoj prostor, ostalo novo kazalište. A nama će se i selidbom dijela proba u Adžijinu otvoriti veliki terminski prostor za igranje naših uspješnih predstava. Sada imamo lijepi broj uspješnih predstava koje nastojimo igrati koliko možemo na pozornici koju dijele tri ansambla. Uz to, scenografije će se sklapati u Adžijinoj, tako da će se sve ono što treba napraviti prije generalnih proba ubuduće događati u Adžijinoj.   

Koliki će biti kapacitet gledališta?  

Računamo na 300 mjesta, mislimo da je to optimalna brojka. Osnovna ideja bila je scena iste veličine kao u glavnoj zgradi, uz nju orkestralna rupa kolika će biti moguća, naravno za manji broj glazbenika, recimo izvedbe Mozartovih opera, što je pedesetak ljudi. To znači da primjerice „Turandot“ nećemo raditi u Adžijinoj, ali  sve manje produkcije hoćemo. Isto je i s baletima, jer ovdje će biti idealna scena za sve produkcije koje se plešu uz matricu, što znači i za sve suvremene balete. Velike se mogućnosti otvaraju i u Drami, tako da je izgradnja ove druge scene velika sreća za sve nas.   

Pretpostavljam da to otvara i posve nove mogućnosti za gostovanja?   

Sigurno, jer preduvjet za češća gostovanja jest zapošljavanje dodatnih ljudi u Tehnici. Kada proradi scena u Adžijinoj, trebat će nam dvije ekipe, za matičnu zgradu i za novu scenu, a to znači da ćemo imati djelatnike u Tehnici koji mogu ići na gostovanja. Danas je to veliki problem. Naši ansambli mogli bi češće ići na gostovanja, ali netko ih treba pratiti. Imamo limitirani broj zaposlenih u odjelu Tehnike, što će se sada s novom scenom također riješiti. Podjednako je važno i to što će na dvije scene biti više termina i za domaća i strana gostovanja.   

Financije? Tko će platiti novu scenu? Europa ili hrvatski građani?   

Već smo iskoristili iz Fonda solidarnosti 10 milijuna eura, najveći dio išao je za Adžijinu, dio sredstava iskorišten je za obnovu vile u Mesićevoj i za  financiranje projektne dokumentacije za obnovu glavne zgrade kazališta. Nakon što smo iskoristili ta sredstva EU, u 2023. godini prešli smo na nacionalno financiranje, a za radove u 2024. od Vlade smo dobili 15 milijuna eura za novu scenu. Tijekom 2025. dovršit će se opremanje. To je zapravo svojevrstan kraj puta jer kroz dugi niz godina tražilo se rješenje za drugu scenu i način na koji će se olakšati život triju ansambala na jednoj pozornici. Zbog toga su nakon potresa Ministarstvo kulture odnosno Vlada donijeli odluku da se nova scena gradi ovdje na čestici HNK Zagreb, pa ispada da nas je taj nesretni potres zapravo usmjerio prema rješenju problema.   

Rekli ste da morate zapošljavati nove tehničare, ali pojasnimo malo ovu situaciju s plaćama u HNK Zagreb. Na nedavnoj konferenciji za novinare objavljeno je da se rješenje problema konačno pojavilo i kako će to omogućiti da se razriješi situacija u kojoj su plaće u HNK Zagreb manje od onih u gradskim kazalištima?   

U vezi s plaćama, ravnamo se prema državnim koeficijentima jer je suvlasništvo nad HNK Zagreb podijeljeno u odnosu 49 posto : 51 posto između grada Zagreba i Hrvatske.   

U prostoru u Adžijinoj jasno se vidi koliko je toga već napravljeno, zidovi su dobili čelična ojačanja, postavljeni su balkoni, a prostor s građevinarima dijele i glumci i ostali zaposlenici kazališta. Kad radovi budu kompletno završeni, bit će mjesta i za 300 posjetitelja
Foto: Jurica Galoić/PIXSELL

Ali vi jedini imate nacionalne prvake, dakle najveće i najzaslužnije umjetnike?  

Da, imamo ih u sve tri naše umjetničke grane. To je zapravo paradoks, jer ne samo da imamo nacionalne prvake nego imamo i repertoar koji je nemjerljiv po obimu kad se usporedi sa svim ostalim zagrebačkim kazalištima. Mi smo zapravo tri kazališta u jednom i zato se tražio način kako da dođemo do mogućnosti da dignemo plaće našim zaposlenicima. Ekstrahiranje umjetnika i tehnike HNK u Zagrebu iz Zakona o plaćama to će nam konačno omogućiti, ali tu će se gledati i naše specifičnosti u smislu uvjeta zapošljavanja, tako da to nije samo dodatno financiranje nego i prilagođavanje situaciji koja postoji u kazališnoj djelatnosti. Zahvalni smo Vladi što će umjetnicima i zaposlenicima HNK u Zagrebu omogućiti veća primanja, čime će se ispraviti dugogodišnja nepravda.   

Znači li to konkretno da će Balet, primjerice, imati sredstva da ponudi vrhunski ugovor nekoj velikoj baletnoj zvijezdi da sezonu ili dvije pleše u Zagrebu?  

Apsolutno. Računamo i na naš vlastiti prihod koji je jako dobar. Upravo smo dobili naznaku bilance za 2023. godinu, jer ovo je doba godine u kojem se podvlače crte, i znamo da smo oko 2 milijuna eura u plusu, što je jako dobro. Iz tih sredstava možemo financirati npr. gostovanje Nicolette Manni (primabalerina baleta La Scale koja je s partnerom, prvakom baleta Scale Timofejem Andrijashenkom prošli tjedan plesala u dvije izvedbe „Labuđeg jezera“, op. a.), možemo plaćati i neke nove, strane umjetnike, što naš proračun inače ne bi mogao trpjeti. A podjednako je važno što iz tih prihoda isplaćujemo stimulacije našim djelatnicima. To redovito radimo, naročito sada kada su oni još uvijek potplaćeni u odnosu na zaposlene u ostalim kazalištima.   

Što to konkretno znači? Tko dobiva stimulacije?   

Svi oni koji su radili više od onog što im je propisano ugovorom o radu. Nagrađujemo umjetničku izvrsnost, stimulaciju dobivaju svi koji dobiju nagrade, ali i tehnika koja radi enorman posao. Evo, i tu u Adžijinoj ljudi rade doslovno na gradilištu, u suživotu s radnicima koji grade drugu scenu. To zaista nisu optimalni uvjeti, ali oni i dalje proizvode vrhunske predstave.   

U idealnom scenariju, kada će umjetnici zakoračiti na drugu scenu HNK Zagreb? Kada će u novo gledalište HNK Zagreb uči publika?   

Kada je građevina u pitanju, svašta se može dogoditi i naši su planovi vezani uz idealan scenarij.   

 „Svašta“ – kao što smo vidjeli na primjeru Gavelle?  

Vjerujem da nam ne prijeti tako nešto, jer za sada sve ide jako dobrim tempom i vjerujem da će tako ići i dalje. Plan je da se tijekom 2024. završe radovi, jer uskoro kreće javna nabava za drugu scenu. To znači da bi početkom 2025. godine počelo scensko opremanje nove zgrade koje bi trebalo biti  gotovo do ljeta i tada bi sve trebalo biti spremno za otvorenje sezone 2025./2026., u rujnu 2025. godine. Rekla bih da je to optimalan, ali i realan plan.   

Koliko će za život kazališta biti značajno što će konačno imati i dvoranu s modernom tehnikom? Davno su mi vaši ljudi pričali kako, kada dođu strani gosti, njihovi tehničari pitaju gdje će priključiti svoje kompjutore pa im treba objasniti da HNK Zagreb još radi na ručne cugove.    

To je danak činjenici da je kazalište zadnji put obnavljano 1969. godine, ali i toga da ima tehniku iz 19. stoljeća. Mi smo još uvijek u tom nekom retro izdanju i to sam na svojim putovanjima i u sklopu Opere Europa vidjela samo još u Lisabonu. I tamo još rade na istoj ručnoj tehnici kao i mi, ali oni sada idu u obnovu. Na novoj sceni bit će najmodernija tehnika, već smo u kontaktu s našim i stranim stručnjacima i imamo ideju kako bi to trebalo izgledati, a tvrtka Waagner Biro angažirana je za projekt nove scenske tehnike za glavnu zgradu.   

Pretpostavljam da i veliko kazalište, kako ga još uvijek zovu stari Zagrepčani, ide u obnovu kada se otvori druga scena, ali me zanima što je s nabavom novih stolaca, koju smo već najavljivali...   

Početkom sljedeće sezone u ložama bi trebali biti novi stolci. Oformili smo komisiju, imali pozivni natječaj na koji smo pozvali tri dizajnera. Oni su poslali svoje ideje i uskoro ćemo imati sastanak na kojem će nam objasniti kako su oni zamislili nove stolce. Moramo slijediti konzervatorske upute, ali svi bismo željeli da imaju i neki dašak suvremenosti. Želimo da se tu dogodi sinergija povijesti kazališta i trenutka u kojem se postavljaju novi stolci.   

I tako smo došli do obnove samog HNK Zagreb, pretpostavljam da to ipak znači zatvaranje kazališta?   

Nisam sretna s tim rješenjem, ali to tek treba razraditi. Sada  je sva koncentracija na izgradnji druge scene. Pokušavamo stvoriti plan u kojem ćemo imati sukcesivnu obnovu, jer može se igrati iako je kazalište pod skelama. Nadam se da ćemo zatvoriti na nekoliko mjeseci, najviše na godinu dana, i da ćemo tada više ići na gostovanja i u Adžijinoj igrati sve što ćemo moći. U svakom slučaju, plan je da period u kojem u našoj zgradi neće biti umjetnosti i publike bude što kraći. Nitko to ne priželjkuje. Kazalište ćemo zatvoriti samo koliko će biti nužno.   

Ne obnavljaju se samo zgrade. Veliku "obnovu" na početku ove sezone prošao je i baletni ansambl?  

Tu se dogodila prava revolucija zahvaljujući promijenjenoj legislativi nakon donošenja novog Zakona o kazalištima. Bilo je jako lijepo vidjeti 1200 prijava iz cijelog svijeta na tu audiciju. To je 1200 umjetnika koji su zainteresirani doći u Zagreb, raditi naš repertoar. Balet je internacionalna profesija i baletni umjetnici pomno biraju gdje će plesati, a biraju prema repertoaru, naslovima, koreografima...   

Zapravo je svijet vrhunskog baleta jako mali i svi sve znaju?  

Itekako znaju. Zato smo i ponosni na tu audiciju i činjenicu da je na kraju selektirano 450 ljudi. Bio je to baš poseban događaj. Imali smo 16 slobodnih mjesta za nove plesače i uz to omogućili da se zaposli naših devet plesača koji su dugo radili na ugovor o djelu, kako bi i oni  stekli status uz koji mogu normalno živjeti.   

Dići kredit u banci?  

Da, i to. To su životna pitanja. Ali već se na  „Hamletu“  vidjela ta golema promjena u baletnom ansamblu, ta nova energija koju su u naš ionako sjajan ansambl unijeli mladi plesači. Oni dolaze iz profesije koja je beskrajno disciplinirana, oni žive za svoju umjetnost.      

I Opera sada traži nove ljude?  

Operni ansambl dobro je popunjen, ali, uz poneke zborske pjevače i orkestralne umjetnike, nedostaje nam bas. To je rijedak glas i zato smo odlučili naći ga na međunarodnoj audiciji. Tražimo mladog pjevača, basa, ponudili smo određeni repertoar i sada čekamo da nam se pjevači jave.   

Drama? Treba li i tu svježe krvi?  

Imamo i tu nove snage, od nedavno je s nama Živko Anočić, a i Drama će dobiti neke nove, mlade glumce. Uvijek ansamblu treba mladosti i ta nova energija koja oživljuje cijeli repertoar i cijelu scenu. Idealna je situacija u kojoj su u ansamblu zastupljene sve generacije. Mi smo krenuli od zatečenog stanja i idemo prema viziji u kojoj će u svakom ansamblu biti prisutne sve generacije umjetnika.   

Kako ste riješili prijepore oko odlaska u mirovinu? Jako se osjeti ako se tu dogode oštri rezovi, kada netko poput Dragana Despota ode u mirovinu?  

Ne bih željela da naši veliki glumci, koji ne mogu samo tako biti nadomješteni ni po svojem značaju ni po ulogama, samo odu. S Draganom Despotom imali smo poseban dogovor, a tako će biti i sada sa Sinišom Popovićem. On će ostati igrati u svim svojim predstavama, ali će se na njega misliti i za nove uloge. Isto tako i za Dragana Despota, ali i za Almu Pricu koja je dijelom kod nas, a dijelom na ADU.   

Zapravo mi je teško zamisliti HNK Zagreb bez Alme Price.  

Moram priznati i meni. Zato smo i sretni da smo našli to rješenje, jer osobno razumijem da svatko želi napraviti neki novi korak u svom životu, a Alma se želi, uz glumu, posvetiti i pedagogiji.   

HNK je zadnji put obnavljan 1969. godine, a tehnika mu je iz 19. stoljeća. Učinit ćemo sve da zbog obnove, kada do nje dođe, publika bude što manje zakinuta, poručuje intendantica
Foto: Jurica Galoić/PIXSELL

Iza nas je blagdanska sezona kada se više riječi potroši na redove ispred HNK Zagreb nego na predstave. Mogu li se nekako izbjeći ti redovi?   

I sada  smo kupnju tih blagdanskih ulaznica olakšali najviše što možemo. Naši pretplatnici imaju pravo prvokupa i njima za to ostavljamo nekoliko dana. To je znači ključ uspjeha: postanite pretplatnik HNK u Zagrebu. Uz to, balet "Orašar" je dio jedne pretplate, a nedavno smo bili na sastanku kod našeg glavnog sponzora, tvrtke Mplus koja se bavi digitalnom transformacijom kazališta, gdje smo se dotaknuli i te teme. No, mi moramo misliti na sve koji čine našu publiku kao i na činjenicu da se svi ne snalaze u digitalnoj kupnji ulaznica. Pravilo je da pola raspoloživih ulaznica ide na web-prodaju, a pola je dostupno na blagajni. No za sljedeću sezonu razmišljamo o personaliziranim ulaznicama i još više otvorenih blagajni, da ljudima olakšamo što je više moguće. No, dok ne proradi scena u Adžijinoj, jednostavno na rasporedu ne može biti više od 18 do 19 „Orašara“. Znamo da bismo ih prodali i 50, ali poanta je i u tome da moramo imati različiti repertoar, a u njemu i balet “Orašar“.   

Koliko je ipak intendantica sretna kada vidi red pred kazalištem?   

Veseli me interes za kazalištem, jer nije to samo „Orašar“. Imamo predstave koje su mjesecima unaprijed rasprodane. Da sada pogledate raspored, sve do ožujka ostalo je tu i tamo nešto karata. To me najviše veseli, jer mi smo tu zbog publike.   

Jedan dio mandata ste odradili, kako ocjenjujete suradnju s ravnateljima koje ste izabrali u svoj tim?   

Dobra je, zaista smo tim i ne bih rekla da postoje disonancije. Sve ide u dobrom smjeru. Naravno, uvijek postoje mogućnosti da se nešto popravi jer kazalištu nije imanentno i zadano da će nešto biti uspješno. Baš sam neki dan razgovarala s glumcem koji mi je rekao vrlo pametnu rečenicu: „Pogriješiti u kazalištu zapravo znači hrabrost.“ To je umjetnost: pokušaj, pogreška, uspjeh. A na nama je da radimo na tome da što više predstava bude uspješno.   

Zanima me kako se pronalazi omjer naslova koji moraju biti prisutni na repertoaru središnje nacionalne kazališne kuće, dakle djela koja se očekuju na najvažnijom kazališnoj sceni u državi, s prostorom za nešto novo, nove naslove, nova djela, nove umjetničke prakse? Čak i za eksperiment?   

Za taj eksperimentalni dio otvorili smo našu Tonsku dvoranu, gdje je  predstava „Zbilja“ odlično odjeknula i dokazala kako je dobro zaživio taj prostor. I u operi i u baletu radimo na tom omjeru naslova. Imali smo tako „Lennona“, novu suvremenu operu, u baletu „Večer tri baleta“. Rekla bih da je to stvar balansa, a uvijek se iznova dokazuje da naša publika voli i klasične balete, drame i opere.   

No, kada se pogleda repertoar svih kazališta u Hrvatskoj, dojam je da se često ide na posve ziheraška rješenja…   

Mislim da mi moramo imati i kanonske drame, opere i balete, ali moramo otvoriti i prostor za eksperiment i suvremenost, jer u konačnici je to prostor za teme s kojima živimo. Mi smo u 21. stoljeću i to se u repertoaru mora vidjeti.   

Je li došlo vrijeme da se vrate „Tri zime“ Tene Štivičić?   

Predstava je bila uspješna i dokazala da hrvatska djela dobro prolaze kod naše publike. To je u svakom slučaju zanimljiva ideja.  

I novom, izuzetno uspješnom – prema mišljenju publike i kritike – dramskom premijerom  „Nestajanja“ Tomislava Zajeca, dramom koja je nagrađena "Marinom Držićem", dokazali smo koliko su nam važna nova djela hrvatskih dramatičara.  

Je li se dogodilo da vam neki potpuno nepoznat mladi autor ponudi tekst?   

Nudi se zapravo jako mnogo tekstova, nude ih autori mlađe i srednje generacije. No, mi ne procjenjujemo umjetnička djela po dobi autora. Ako se dogodi neki jako dobar tekst mladog dramatičara – tim bolje.   

Vaša vrata su otvorena?   

I pretinac moje e-mail pošte.   

Nedavno ste ugostili intendante HNK koji su okupljeni u konzorciju K-HNK. Koliko vama osobno znači ta objedinjenost nacionalnih kazališta i ta suradnja?   

To je jako dobra platforma na kojoj radimo koprodukcije i dogovaramo gostovanja, koju dodatno financira Ministarstvo kulture i medija. Time publici omogućujemo da vidi sve naše najbolje produkcije jer naravno da mi jedni drugima nudimo ono najbolje što imamo. Važna je ta suradnja, a mi intendanti smo i inače u stalnom kontaktu, a ne samo kada se nađemo pred novinarima. To je važno i kako ne bi dolazilo do preklapanja naslova, jer mala smo zemlja i nije realno da imamo primjerice dvije „Carmen“ u dva mjeseca ili neki isti dramski naslov. Tako smo se koordinirali s Varaždinom za uprizorenja Shakespearea u ovoj sezoni, jer važno je da izbjegnemo situaciju u kojoj imamo iste naslove.   

Ostaje činjenica da neka gostovanja čekamo jako dugo, doslovno godinama. Možda i mogu shvatiti da balet „Ko to tamo peva“, kojeg je koreografirao Staša Zurovac, iz Beograda u Zagreb stigne nakon 18 godina, ali ne i zašto je potrebno nekoliko godina da iz Splita do Zagreba doputuje balet „Derviš i smrt“ u kojem naslovnu ulogu pleše nacionalni prvak zagrebačkog Baleta HNK? I onda još HNK Split s tim baletom gostuje u KD-u Vatroslava Lisinskog, u dvorani koja je stvorena za sve, ali ne i za balet.   

Lisinski doista nije sretna scena za balete, ali to je naša najveća dvorana i kada se želi da neku predstavu vidi što više ljudi, ona završi u Lisinskom. Takva su gostovanja ponekad i stvar osobnih dogovora, ali duga su čekanja opet rezultat toga što nama u HNK u Zagrebu nasušno nedostaju prostor i termini. Rekla bih da je to osnovni problem, jer zagrebački HNK želi i mora igrati vlastite predstave te unutar toga tražimo mjesto za gostovanja. Ali uvijek je dobro da publika vidi i predstave drugih kazališta.    

Znam da smo tek zakoračili u 2024. godinu, ali i da se planovi moraju raditi mnogo mjeseci unaprijed. Što smijemo otkriti od planova za novu sezonu, onu koja počinje u rujnu?  

Zaista je još prerano pa smijem otkriti tek nekoliko najvažnijih naslova. Ušli smo u godinu Marka Marulića, kojom se obilježava 500. obljetnica njegove smrti, a HNK u Zagrebu u tu se obljetnicu uključuje opernom premijerom. Radimo „Juditu“ Frane Paraća koja je do sada bila uprizorena u HNK Split. To je prva velika operna premijera za koju smo sigurni da će izazvati veliki interes naše publike. Imat ćemo ponovo Zagrebački operni festival, čije prvo izdanje prošle godine doživjelo pozitivne reakcije. Radit ćemo i velike koprodukcije s europskim kazalištima, primjerice „Werthera“ s kazalištem iz Genove. I to je otprilike sve što sada smijem reći. Još pregovaramo s nekim redateljima i sada bi bilo prerano otkriti njihova imena. No, mogu najaviti dva velika naslova u Drami, jedan domaći i jedan strani, kao i dva suvremena teksta. U Baletu će sljedeće sezone još ići naš, uvjetno rečeno, stari „Orašar“, a zatim pripremamo i novu produkciju tog naslova. Znamo da će to zainteresirati kako ljubitelje baleta tako i najširu publiku za koju je ta baletna bajka jedan od simbola božićnog vremena. Radit ćemo i Stravinskog i to u Večeri dva baleta u kojoj će Edward Clug koreografirati „Petrušku“, a Maša Kolar „Žar pticu“. Balet će raditi i jedan naslov iz klasične baletne literature. No sve planove ćemo definirati do kraja svibnja kako bismo u lipnju predstavili novu sezonu.    

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije