Nova domaća jazz formacija Peso Neto dobar je primjer “pregrupiranja” muzičara koje poznajete iz mnogih postava, a i prije su surađivali. Gitarist Pavle Miljenović, klavijaturist Hrvoje Galler i bubnjar Edi Cipal Grubišić ovaj put krenuli su drugim smjerom u osam kompozicija snimljenih u studiju Pavla Miholjevića, koproducenta albuma, a sve je “montirao” i uredio Antonino Šimić.
Naime, radi se o sessionima koji su “slobodnom voljom”, ali i enormnim talentom, vodili trojku u drukčijem smjeru. Primjećujete, nema bas gitarista jer je formacija trojke bila ta u kojoj su htjeli provjeriti kamo ih zajednički sessioni mogu odvesti. Najkraće, minimalizam postave bio je idealan za maksimaliziranje rezultata koji nudi sjajan, možda najzanimljiviji domaći jazz album godine i pravo harmonijsko i ritmičko bogatstvo snimljenog materijala. Još je bolje to što je do njega došlo spontanom svirkom koja ih je odvela na teren suvremenog jazza koji dobacuje daleko u međusobnim improvizacijama sjajnih glazbenika, a melankolični tonovi smjenjuju se s ritmičnim eskapadama kad se ispod njih probudi ritam Grubišićevih bubnjeva.
Kako trojica muzičara mogu iskoračiti iz comfort zone možete provjeriti na vinilnom izdanju sa sedam kompozicija ili preslušavanjem streaminga, gdje album “Peso Neto” (Menart) nudi i dodatnu skladbu “Thieves”, koja zbog minutaže nije uključena na vinil. Možda je detalj, ali ne manje važan, da je zamjena redoslijeda kompozicija na vinilu, na kojem prvu stranu zatvara “Is This Wrong”, a B stranu otvara “The Third Door”, koncepcijski i zvukom još bolja verzija od nešto drukčijeg rasporeda pjesama na streaming servisima.
No, suštinski to je samo još jedno poboljšanje ionako sjajnog materijala u kojemu se gitare Pavla Miljenovića, analogni sintesajzeri i električni klavir Fender Rhodes Hrvoja Gallera sudaraju s bubnjarskim dionicama Edija Grubišića i tvore tapiserije zvuka, nadahnute solo dionice i svirku kojom su otvorili i stvorili zanimljivo novo područje rada.
