U romanu "Dius" objavljenom u nakladi Frakture u hrvatskom prijevodu Romane Peričinec, Stefan Hertmans pripovijeda o neobičnom prijateljstvu profesora Antona i njegova studenta Diusa. Anton umjetnost promišlja i tumači, dok je Dius doživljava i stvara intuitivno, gotovo tjelesno. Njihovo prijateljstvo postupno mijenja odnos učitelja i učenika: Anton počinje učiti od Diusa, a pripovijedajući njegov život, istodobno otkriva i vlastiti portret.
Hertmans je rekao da je 40 godina predavao na Akademiji likovnih umjetnosti te da je vidio mnogo studenata, kao i da se poučavanje umjetnosti i estetike razlikuje od drugih vrsta nastave. "Studenti pokušavaju nešto napraviti i donose vam vlastite probleme, a teorija im vrlo često ne pomaže. Pomaže im to da prolazite s njima kroz pokušaje i pogreške", kazao je Hertmans.
Rekao je da mnogi studenti često na prvoj godini misle kako su geniji, a na drugoj padnu u depresiju, a na trećoj godini počinju tražiti svoj izraz i tada dolaze k profesorima. "Neki od njih na četvrtoj godini, iako nikada nisu ni namjeravali postati ono što nazivamo velikim umjetnicima, naprave nešto što vas potpuno zapanji", kazao je te dodao da je upravo taj preokret želio prikazati u romanu.
Napomenuo je i da je prvi dio romana spor i meditativan, dok se nakon dvadesetogodišnje razdvojenosti Antona i Diusa radnja ubrzava i vodi prema katastrofalnom završetku. Kazao je da je takvu izmjenu sporih i brzih prizora preuzeo iz slikarstva i filma.
Flamansko-belgijski pisac Stefan Hertmans (1951.) autor je brojnih romana, priča, eseja i zbirki poezije te dobitnik uglednih književnih nagrada. Međunarodni uspjeh postigao je romanom "Slikar i rat", nadahnutim djedovim dnevnicima iz Prvoga svjetskog rata, koji je preveden na 24 jezika i nominiran za nagradu Man Booker 2017.
Roman "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća" nagrađivani je autofikcijski roman prvijenac zagrebačke likovne umjetnice i književnice Gabrijele Rukelj Krašković objavljen 2025. u nakladi OceanMore. Moderatorica Leila Topić je rekla da romanu Rukelj Krašković inventar postaje svojevrsna sintaksa. Marlesova kuhinja, Zepterovo posuđe, čipkasti zastori, religijske slike te plastično ili pravo cvijeće prestaju biti dekor i postaju materijalni svjedoci života koji je svoju nelagodu sakrio pod besprijekorno ulaštenom površinom, navela je.
Istaknula je da autorica piše kratko i precizno, raspoređujući rečenice kao predmete u prostoru i ostavljajući među njima bjeline u kojima čitatelj mora sam uspostaviti vezu. Kuća se pretvara u tekst, a tekst u napola otvorenu kuću, dodala je. Rukelj Krašković rekla je da je pisala za sebe i nekoliko njoj najbližih ljudi - prijatelje, supruga Denisa i druge bliske osobe. Zaključila je da se ipak pokazalo da ta priča može biti čitljiva i drugima i da joj je to drago i važno. Otkrila je i da piše novi roman.
Gabrijela Rukelj Krašković (1980. Zagreb) izlagala je na samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Bila je debitantica godine po izboru 31. Sa(n)jam knjige u Istri. 23,
Otvori KEKS Pay
Gabica je sjedila u prvoj klupi do ulaznih vrata PTŠ Zagreb.