U jeku dodjele Oscara i nominacije, ali ne i pobjede Nebojše Slijepčevića, odlučili smo se prisjetiti Dušana Vukotića, jedinog čovjeka koji je u Hrvatsku, tada još u sklopu Jugoslavije, donio Oscara davne 1962. godine, osvojivši ga kratkim animiranim filmom "Surogat".
Doduše, dobio je kasnije kipić, čak dva, i Branko Lustig, ali ne za naš film, već radeći u hollywoodskoj mašineriji, čime je dokazao da hrvatski filmaši mogu ravnopravno konkurirati u toj nepoštednoj industriji. Lustig, podsjetimo, prvog Oscara osvaja 1994. godine za "Schindlerovu listu", remek-djelo Stevena Spielberga o Holokaustu. Kao preživjeli logoraš Auschwitza i Bergen-Belsena, Lustig je u taj projekt evidentno unio osobno iskustvo, što je pridonijelo autentičnosti i emotivnoj snazi filma. Svoj pak drugi Oscar osvojio je 2001. za epski spektakl "Gladijator" redatelja Ridleyja Scotta. Lustig je tako postao jedini Hrvat s dva Oscara, ali i jedan od rijetkih producenata koji su osvojili ovu nagradu za dva tako različita filma.
povijesna priča
Osvajač jedinog hrvatskog Oscara Dušan Vukotić 1990-ih je postao nepoželjan
Dušan Vukotić Oscara donio u Hrvatsku 1962., osvojivši ga kratkim animiranim filmom "Surogat", nominiran je bio još jednom, s "Igrom", a posljednji film "Dobro došli na planet Zemlju" radi 1993. Umro je 1998.
Komentara 4
Nije bio Hrvat a pogotovo Extraklase
CI
I jasno, ispod ovog članka neće biti komentara...
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Iako otrcan, obrazac koji se još uvijek uporno pokušava proturiti. Vjerojatno će isto pisati i o Radi Šerbedžiji kad umre: u Hrvatskoj je bio nepoželjan, diskriminiran, zapostavljen..... a Hrvatska mu dala Brijune (i stvarno i simbolično). Slično je pisano i o Miri Furlan, Peri Kvrgiću pa čak i o Ivici Vidoviću i Mustafi Nadareviću. Svi oni na kraju su morali reći samo jedno: hvala Hrvatska.