Prva od tri bijenalske operne praizvedbe više se nego posrećila. Operni prvijenac iskusne skladateljice Sanje Drakulić “Kraljevi i konjušari” nastao po istoimenoj drami novopečenog libretista Mire Gavrana u izvedbi ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku djelo je koje neće biti tako lako zaboravljeno. Zasluge za to pripadaju ne samo autorima nego i spretnoj i duhovitoj režiji danas jednog od vodećih hrvatskih redatelja Roberta Raponje te dirigentskom trudu mladog Filipa Pavišića.
Povijesna priča o fiktivnom hrvatskom dvoru kralja Maruna iz 10. stoljeća, siromaštvu hrvatskog kraljevstva, spletkama kako političkim tako i seksualnim u rasponu od incesta do poligamije ima više nego izravne dodire s hrvatskom sadašnjošću. – Svi bi htjeli biti kraljevi, a u duši su konjušari – rečenica je koja tako dobro oslikava današnji trenutak Hrvatske. Miro Gavran ovom osječkom predstavom postao je iznimno angažirani pisac, dok je Sanja Drakulić zavrijedila pohvale za opsežnu, glazbeno razložnu operom koja na mahove ne bježi ni od drugih glazbenih vrsta, ali u svakom trenutku ima umjetničko opravdanje.
Skladateljica na sreću nije zaboravila ženske likove, pa su se u životnim ulogama istaknule dramatična Ljiljana Čokljat kao kraljica Jelena, tragična Barbara Othman kao princeza Katarina i erotična Danijela Pintarić kao Dora. Kralj Marun koji zbog istinoljubivosti i domoljublja izaziva totalnu tragediju (što li nam autori žele poručiti?) jest vokalno moćni, ali glumački rezervirani Damir Fatović, dok je Berislav Puškarić izvrsno odglumio zlog dvorskog savjetnika Grgura. Pohvale zaslužuju i Robert Adamček kao princ te razigrani Vlaho Ljutić u ulozi dvorske lude, kao i svi solisti odreda, jer Osijek ima pravu ansambl-predstavu. Iznimnu scenografiju i kostimografiju potpisuje Jasmina Pacek kojoj ne bi smjela pobjeći nagrada hrvatskog glumišta, a odličan je posao napravio i oblikovatelj svjetla, gost iz Ateljea 212 Rade Stamenković.
