Nakon borbe s teškom bolešću, preminuo je cijenjeni hrvatski filmski redatelj i autor Zdravko Mustać. Vijest o njegovoj smrti duboko je potresla kolege i prijatelje, a posebno emotivnim riječima od njega se oprostila ekipa Mediteran Film Festivala (MFF) u Širokom Brijegu, čiji je bio dugogodišnji selektor.
"Naš dugogodišnji selektor, čovjek koji je svojim filmskim znanjem, ukusom i autorskim senzibilitetom ostavio dubok trag u programu Mediteran Film Festivala. Vijest smo očekivali jer smo znali da se bori za život, ali ipak nam je stegla srce, pa i dok ovo pišemo teško prihvaćamo da smo ostali bez jedne od ikona našeg festivala i velikog prijatelja.
Mustać je natjecateljski program Mediteran Film Festivala kontinuirano birao od 2018. godine, kada je preuzeo mjesto selektora glavnog programa. Njegova povezanost sa širokobriješkim festivalom, međutim, seže mnogo dalje. Selektor je prvi put bio još 2004. godine, na petom izdanju tadašnjih Dana filma, a 2009. bio je i član festivalskog žirija.
Za Mediteran Film Festival Zdravko nije bio samo čovjek koji bi jednom godišnje poslao popis odabranih filmova. Bio je jedan od ljudi koji su godinama određivali njegov filmski karakter. Njegov kriterij bio je jednostavan samo naizgled: film je morao imati razlog zbog kojeg postoji. Tražio je autorski stav, drukčiji pogled, hrabrost u formi i priče koje ostaju nakon što se svjetla u kinu upale", napisali su iz Mediteran Film Festivala.
Zdravko Mustać rođen je 1961. godine u Zadru. Iako je studirao pravo, svoj pravi poziv pronašao je u filmu, pohađajući filmsku školu u legendarnom Kinoklubu Split. Svoju karijeru započeo je osamdesetih godina, a njegov impresivni opus obuhvaća više od četrdeset kratkih eksperimentalnih filmova, videa, TV dokumentaraca, glazbenih spotova i kratkih igranih filmova. Radovi su mu prikazivani i često nagrađivani na festivalima u zemlji i inozemstvu, od New Yorka i Moskve do Berlina i Kopenhagena.
Dobitnik je i tri nagrade Oktavijan, koje mu je Hrvatsko društvo filmskih kritičara dodijelilo na Danima hrvatskoga filma 1996., 1999. i 2001. godine.
Među brojnim filmovima koje je ostavio iza sebe ističu se kratki igrani filmovi "Nigredo" (2001), "Planktoni" (2005) i "Bastion" (2007). Svoj prvi dugometražni igrani film "Blizine" režirao je 2009. godine, a pet godina kasnije i drugi, "Vjetar puše kako hoće". Posebno mjesto u njegovom opusu zauzima dugometražni dokumentarac "Martinac" (2015), posvećen velikanu splitske avangarde Ivanu Martincu. Radio je i za televiziju, režirajući znanstveno-popularni serijal "Hrana kao lijek". Do samoga kraja ostao je posvećen filmu i svoj posljednji rad, "Otvor", koji je trenutno u postprodukciji, montirao je iz bolesničke postelje.
Oni koji su ga poznavali pamtit će ga ne samo kao iznimnog umjetnika, već i kao čovjeka posebnog duha. Kolege iz Širokog Brijega sjećaju ga se kao osobe koja je uvijek bila odjevena u crno, od glave do pete, zbog čega je "u mraku bio gotovo neprimjetan".
No, kažu, nije bio nimalo mračan, dapače. "Mislim da ćemo ga ipak najviše pamtiti po njegovu zaraznom smijehu koji je odzvanjao gradom poput zvona, nitko se nije znao tako nasmijati šali, pa čak i na svoj račun, ali je na takvu šalu znao uzvratiti još boljom".
Otvori KEKS Pay
