Nije gospodin ni drug, nego je Miroslav Krleža

Samo da se osvrnem na par komentara. Netko dolje \"duhovito\" frazira pa Krležu naziva \"dipl. bravarom\" jer nema završen fakultet. Međutim, da zna barem osnovno o dobu u kojem je Krleža rođen znao bi da je za svoje vrijeme Krleža bio (iznadprosječno) obrazovana osoba, jer je imao završenu gimnaziju i nekoliko godina vojne akademije. Jednako ili više nego što su imali takvi beznačajni dipl. bravari kao što su, recimo Tin Ujević, A.B. Šimić, Ivana Brlić Mažuranić, Silvije Strahimir Kranjčević, Marija Jurić Zagorka, Antun Gustav Matoš, Janko Polić Kamov i još cijeli niz, ako se vas pita, očito beznačajnih piskarala. A još mi je jači komentar da se stručnjaci slažu da je Krleža više ne nego da. Koji stručnjaci? oni koji ga redovito stavljaju na repertoar kazališta u cijeloj državi (pa i regiji)? oni koji ga redovito uvrštavaju u lektiru i ispitnu literaturu na fakultetima? Ili možda oni koji ga prevode na sve velike svjetske jezike? Ili mu, kao npr. u Njemačkoj, objavljuju biografije i 30 godina nakon smrti?

Velik pisac, velikoga opusa, upečatljivi pacifist ( Galicija ), bio je bojažljiv ali počesto i divlji čovjek koji je često tražio onaj ponajjači mogući politički kišobran. U tom crvljivom kompromisu, sudbine Titovih robijaša po bezbroj yu-gulaga nisu ga ni najmanje dodirivale. Mimo tih „tema“ prolazila su njegova bezbrižna desetljeća u parku ( prevelike ) vile na Gvozdu… a izostanak vlastitog potomstva znao je ojačati krošnje njegova nedvojbenog egoizma. „Gdo plašča nezna z vetrom obarnuti… more kak sveča na vetru ftarnuti.“ Bojim se da ga je taj vlastiti stih sustigao… jer to je bio Krležin moto 70-tih kad je okrenuo leđa proljećarima ( vrativši se, po tko zna koji put, u zagrljaj Titu ). Naravno sve to vrijeme, veliki pisac i humanist „nije“ znao ni za Bleiburg, niti za Goli otok… a svog je Filipa radije smjestio u bordel. Za čovjeka posvećenog duhu i peru, Krleža iskazuje golem kapacitet bešćutnosti šutke gledajući i kako tisuće njegovih sugrađana gubi egzistenciju sedamdeset prve, i kako na desetke njegovih kolega završava u Titovim kazamatima.

cijeli tekst je na facebooku...

Ako su za znanstvenike posthumno, činjenice iz privatnoga života efemerne, za umjetnike pogotovo književnike - one to nikako nisu. Imao je zaista bisera i biserki oko sebe ( izuzetci potvrđuju pravilo ), koji su spremno hranili njegovu grandecu ( uživajućii u sjeni ) ali i trajnu odbojnost prema hrvatstvu. Osim vlastite galerije političkih fotografija ( u stvari presudnih sastavnica svoga života ) koji je trebao biti odiozan svakome slobodno-mislećemu čovjeku, a kamo li ne uglednome književniku, bilo je i neumjesnih i agresivnih Krležinih eskapada oko glumačkog talenta i redateljskog angažmana ali i dodjela uloga vlastitoj supruzi u vlastitim kazalištarijama. Analize njegovih dijela davno su napisane, ali ne bi ih bilo zgorega lišiti ideologije vremena i osoba u sinergiji kojih su mnoge i nastajale. Iste one ideologije kojoj je toliko hvalospjeva napisao veliki Miroslav Krleža: prvo buržuj-komunist i cijelo-životni konformist a tek zatim i oksimoronski Hrvat.

Hrabro odbacuje Staljina zbog masovnih egzekucija i vraća se Titu kod kojeg ne želi vidjeti istovrsne političke egzekucije, ratne zločine i pogrome! Možda je Krleža odbacio ideju Jugoslavije ( za što neki misle da ga generalno ekskulpira ) ali s njom očito intimno nije raskrstio. No, trebalo je imati obraza pa nakon eklatantno genocidne sovjetsko-hrvatske braće blizanaca ostati ljevičarom do kraja života! Nikakvi Titovi kazamati, niti zatočeništva kolege Gotovca ili, Veselice i Vice Vukova nisu Krležu uspjeli smekšati, jer ulog nad ulozima bio je vlastiti udoban život na Tuškancu?! Što se enciklopedijskoga rada tiče, tu je nanio neprocjenjivu štetu uvrstivši gomilu komunjarskog štiva ( današnje makulature ) u tuđi rad. Njegova enciklopedijskoga rada uostalom ne bi bilo da nije pokrao rad velikog i obespravljenog Mate Ujevića u koji je nažalost ugurao svoj ljevičarski, nekritički i ulizivački svjetonazor. Zanatski slično, njegovom logikom rukovođen, a i velik mu obožavatelj Visković je upravo tako nastavio uništavati supstancu hrvatske enciklopedistike do sramotnih komesarskih razina ( a sve krajem XX-og i u XXI-om stoljeću ) !

Unatoč tobože „preobračeničkim“ Zastavama koje je Krleža napisao samo nekoliko godina prije nego je pero zauvijek bacio u trnje, već se odavno okružio neznatnicima u kulturi. A Krleža je, između svega ostaloga ( i ) ono što su njegovi prijatelji. S kim si...

Treba lučiti djelo od autora.

\"Treba lučiti djelo od autora.\" Kako tko može. Kažem, to je velik pisac. Najbolje je ne znati, tada se lakše čita :)) A što ćemo razlučiti u Krležinoj enciklopediji? Znamo li što je Krleža a što M. Ujević?

Lako. Ja sam odrastao na 2. izdanju Opće enciklopedije, čitao sam ju dok se nije doslovce raspala. Kasnije sam nabavio Ujevićevu. Krležina je bitno bolja, i nosi njegov pečat esejizma u opisu. Stanovit broj ulagivačkih tekstova o jugorežimlijama i cijelom tom kompleksu ne mijenja ništa. Veći je problem ova Hrvatska enciklopedija sada, koja je loša- kao stripovsko izdanje opće iz 1970-ih, i po napuhanom nerazumljivom jeziku (vidjeti natuknicu o Tomislavu Ladanu), i u obradbi pojedinih tema (n.pr. bugarski, češki jezik itd.).

Glede Viskovića- kako uopće može doći do toga das on bude urednikom Hrvatske književne enciklopedije u kojoj nema natuknice HRVATSKI JEZIK ? Postoji čakavica, kajkavica, bit će i štokavica i standardni jezik- no to je skolastika. Gdje je hrvatski jezik ? Koji porabnik će tražiti n.pr. standardni jezik ? Posve neprimjereno, a ppod Hrvati-jezik, čak u doba SFRJ je bio napisan solidan članak. Ovdje se taj hrvatski izbjegava koliko god može. I to je ta Krležina ekipa, Visković koji nema hrvatskoga jezika u književnoj enciklopediji, Matvejević komu ne postoji hrvatski- nego valjda hrvatskosrpski- i Mandić koji je isto u srbohrvaštini do guše. I takvi likovi \"slave\" jednoga hrvatskoga pisca, i to u režiji države. Aferim !

Slažem se, tzv Hrvatska enciklopedija mizerno tretira i Domovinski rat, Akciju Maslenica i brojne druge. Visković kroz posao \"rješava\" svoje frustracije, a što ne da je neprofesionalno već je nedopustivo. Ne slažem se jedino da \"stanovit broj ulagivačkih tekstova o jugorežimlijama i cijelom tom kompleksu ne mijenja ništa\". Prostor je dobio velik broj ideološkog kadra baš kao i sama pogubna i uljudbeno odbačena komunistička ideologija. Krleža je to širio baš kao što Mandić širi potrebu za \"zbližavanjem s Beogradom\".

U tih nekoliko knjiga o jugokomunizmu ima malo, skoro ništa. Još se sjećam sjajnih članaka o ruskom jeziku, Faulkneru, Kantu, teoriji relativnosti, Newtonu, matošu, Držiću, Andriću, ... O Marxu, Brozu, Lenjinu i ostalima je očito tendenciozno, no to je vrlo malen dio.

Rasprava o Općoj i Jugoslavenskoj Krležinoj enciklopediji daleko bi nas odvela. Navodim s toga samo nekoliko bizarnosti iz prihvatljive Opće: - pojam: slikar Tartaglia – 9 redaka - pojam: Pilar – nema - pojam: Šufflay – nema - pojam: plaćaa – 71 redak - pojam: prelazni period – 40 redaka - dva pojma Prelog ( Milan i Vladimir ) zajedno – 21 redak - pojam: prostitucija – pola stranice - pojam: prva pomoć – gotovo cijela stranica - pojam: revolucija – 5,5 stranica, - pojam renesansa – 3 stranice U Jugoslavenskoj naravno ima pojmova Šufflay i Pilar, ali njegov ključni naslov „Južnoslavensko pitanje“ ( prvo izdanje 1918. ) - nije obrađen. I na kraju, ovo je tek letimičan pogled, što bi se sve pronašlo jednim temeljitim uvidom?