Naslovnica Kultura Knjige

Nagrađena Facebook poezija sjajne Lidije Deduš

05. rujna 2019. u 10:09 1 komentara 267 prikaza
Foto: Nikola Kuprešanin

Jedina hrvatska i svjetska nagrada za književnost na društvenim mrežama Post Scriptum dodijeljena je četvrti put. Otišla je u ruke pjesnikinji Lidiji Deduš, koja je već 2017. bila finalistica za tu nagradu. Dodjela nagrade kao i predstavljanje knjige prošlogodišnjeg pobjednika Mladena Blaževića održat će se 26. rujna na KaLibar bestivalu u Varaždinu, gdje živi i ovogodišnja sretna dobitnica. 

Pjesnikinja Monika Herceg svjetski trend Pjesnici su čuđenje na netu: uspon Facebook poezije

Iako činjenica da književnih nagrada i natječaja zadnjih godina ima sve više, pokazuje da naše malo književno polje cvjeta, Post Scriptum, osim što je prva i jedina nagrada svoje vrste, među rijetkima je koje se dodjeljuju spisateljima i spisateljicama starijim od 35 godina.

- Počela sam pisati kasno, sa 36 godina. Po struci sam ekonomistica i ne dolazim iz književnih krugova. Za sada znam samo za dva natječaja koja se raspisuju i za starije od 35 i mislim da bi se po tom pitanju moglo nešto napraviti, da i oni dođu do izražaja - kaže Lidija Deduš i dodaje kako u ovim vremenima, pisci gotovo ovise o natječajima jer je do sredstava za objavu knjige teško doći. 

Dinko Kreho Premlad sam prihvatio ulogu dečka koji obećava, a ona me je umalo prožderala

Odvajanje od roditelja 

- Bilo bi možda lakše da Ministarstvo više ulaže, više vrednuje taj rad. Mislim da kod nas nitko ne zarađuje za kruh od pisanja, bar ne na način da izdaju neku zbirku i na tome zarade novac. Koliko vidim, zadnjih godina na sceni sve dosta stagnira i tu je ta problematika dodjelom potpora, pomanjkanjem novca ili možda entuzijazma...to će se još pokazati - priča nam Deduš, koja je nedavno objavila svoju prvu zbirku “Apatridi i ostale čudne ličnosti” nagrađenu prošle godine na natječaju kojeg raspisuje beogradski Treći trg.

Ta je zbirka, objašnjava nam, usko povezana s njenim vlastitim životnim putem. Ispričana iz perspektive osobe koja je preživjela rat i izbjeglištvo, sastoji se od četiri cjeline - prva se odnosi na ratno iskustvo, a druge se na pokušaj snalaženja u izbjegličkom i životu nakon proživljene ratne traume.

Korčula Chris Agee predstavlja svoju zbirku "Gotovo ništa / Next to nothing"

- Rodila sam se 1977. u Banja Luci, a živjela sam u Sarajevu. U Hrvatsku sam došla kada je počeo rat u Bosni, ‘92 u jesen, i tu krenula u školu. U mom životu tada se dogodio potpuni preokret. Moji roditelji su ostali u Sarajevu, a ja sam došla živjeti kod babe i dede na selo i osim što se dogodila ta promjena, odvajanje od roditelja, dogodila se i promjena sredine - do tada sam živjela u gradu - a na selu naravno vrijede neka druga pravila i život je posložen na drugačiji način i mislim da se zapravo nikada nisam uspjela prilagoditi. Uvijek kažem da je rat najvažniji događaj u mom životu. I mislim da je to što se dogodilo izvuklo ono ružno na površinu i to ružno je ono o čemu sam ja pisala - govori Deduš, čija se zbirka može shvatiti depresivno ili pesimistično, ali neki su u njoj, kaže, pronašli i elemente humora na koje je ona zapravo ciljala. 

Denis Ćosić Čudni su putevi Gospodnji pa ipak nisam otišao u sjemenište

Ne želi biti Teta Saveta 

U drugoj cjelini sam u naslovima pjesama postavljala pitanja kako i zašto nešto raditi, i ponekad naletim na komentar kako ispadam kao neka Teta Saveta i kao dajem savjete što bi trebalo raditi! To uopće nije bila poanta. Poanta je u tome da smo mi vrlo naglo prošli kroz tu tranziciju, raspad bivše države u jedan sasvim drugačiji sistem. Počeli smo živjeti životom na koji uopće nismo navikli i odjedanput se tu dogodio internet koji nas je obasipao brdom informacija u kojima se ne snalazimo i brdom rasprava na temu tko je ustaša tko je četnik... Moja poanta je bila - kako se snaći u tome svemu? - priča nam.

Božica Jelusic, hrvatska pjesnikinja i književnica Božica Jelušić Zbog mizoginije i muških floskula pjesnikinja 
ne može biti nacionalnom perjanicom Hrvata

Ipak, tvrdi, internet nas je na neki način i sve povezao, no iako smo virtualno umreženi, razvila su se prijateljstva i možemo lakše saznati za druge pisce do kojih inače možda ne bi došli, postoji drugi problem.

- Knjige još uvijek ne kolaju između država unutar regije i jako je teško doći do knjiga koje se štampaju u Beogradu, a njima je teško doći do naših. Buybook iz BiH surađuje s našim kućama, ali sve je to još uvijek dosta opskurno i oskudno. Nadam se samo da će se netko toga sjetiti, da krenemo u tom pravcu i malo se više povežemo i na toj razini - zaključuje.

 

 

24. 9. 2018.
NOĆNE MISLI

nikada misli ne žele toliko ući u čovjeka kao noću. 
otkuda stižu, gdje su bile? padaju na pamet iz svih
smjerova koji su noću, kao i noć, svugdje. misao 
prva: svi smjerovi noću postaju svi smjerovi. desno
postaje lijevo, dolje postaje gore i čovjek misli: 
ovako mora da je i u grobu. sa zatvorenim očima ili
s otvorenim očima, isto je. misao druga: svaka stvar,
izolirana i definirana samom sobom, pronalazi svoje
mjesto na mjestu koje je mjesto za tu stvar. noć je
u ormarima i ladicama. misli su u glavi. teške misli, 
lake misli, misli s predumišljajem. misao treća: ako 
se noću prođe kroz vrata, ući će se a) u istu tu noć, 
b) u sasvim drugu noć? četvrta misao: noćne misli
jedu čovjeka koji gubi svoj oblik i on je do jutra neki
sasvim drugi čovjek. tada se, pozdrav, zbogom, misli
vraćaju natrag odakle su došle i nikad i nigdje više misli, 
nikad nigdje više noći, nego noću.

 

RAZGLEDNICA IZ PRAŠNJAVE REPUBLIKE.
(tati)

kako liječnicima za pitanja glasova reći da sam dobro i da nisam sama?
ovdje sa mnom je glas koji govori: učini to. uselio mi se u kuću i tjera
me da jedem bombone. i ja jedem, i jedem, i jedem, i jedem, i puknem.
u sumrak mi pjeva pastoralu uz lutnju mladića sa slike na posuđu od 
porculana koje čuvamo u kredencu za posebne prilike. tumači mi kako 
se timari električna jegulja. ponekad samo sjedimo, i tako dalje, sve dok
nam ne ozebu bubrezi. u tišini kopnimo od propuha jer nam se pluća nisu
dovoljno razvila. i šutimo kao što se šuti iz slona. kao što se šuti o tome da
roditelji ponekad umru, i nikad ne saznaju da su i njihova djeca postala ljudi.

Digitalna komora
Digitalna komora
Poduzetnici, odsad ključne informacije doznajte klikom miša

A1 izdvaja za Vas

  • Katla:

    Svaka čast Lidijinoj poeziji, ima svoj jezik. Dvije priložene pjesme su svaka na svoj način stvarne i opipljive. Na kraju druge sam zasuzila (što možda nije mjerilo -ovdje neosporne - kvalitete, ali ipak nešto znači).