Sjedila sam neki dan u društvu u kojem se pojavilo pitanje na koje nitko od nas nije znao odgovor. Prijatelj koji je sjedio kraj mene uzeo je mobitel i umjesto Googlea pitao – ChatGPT. Taj naoko beznačajan događaj podsjetio me kolikom su brzinom i gotovo neprimjetno veliki jezični modeli koje zovemo umjetnom inteligencijom postali svakodnevni dio naših života.
Još prošle godine čudili smo se kada smo čuli da jedna naša poznanica, zaposlena u državnoj bolnici, za protokole liječenja kada je umorna pita ChatGPT. Druga nam je pak povjerila da joj umjetna inteligencija redovito pomaže pisati projektne prijedloge i da je u tome uspješnija od nje same, jer fenomenalno barata generičkim rječnikom kakav vole eurobirokrati. Pisanje mailova i prijava za posao putem ChatGPT-a ili nekog od njegovih ekvivalenata već je postalo dio normalne prakse, a sve se češće govori i o tome kako će umjetna inteligencija zamijeniti struke poput novinarske.
ChatGPT uprosječuje i ono što je pametno i ono što je glupo u ljudskim disciplinama. Tako da predstavlja nekakvu normu kroz sve discipline. Nas laike koji nismo upućeni u mnoge discipline oduševi brzi i lagani uvid u stvari kojima se nikad nismo bavili. Ali ChatGPT zapravo vuće informacije iz dosadašnjeg ljudskog znanja, radova i iskustva te to diseminira. Ono što još nije spoznato ili otkriveno neće ni ChatGPT otkriti, ne radi se o takvoj vrsti tehnologije.