Dok filmska Svećenikova djeca još po kinodvoranama ruše rekorde gledanosti, u Satiričkom kazalištu Kerempuh kraju se privode pripreme za kazališnu premijeru djela Mate Matišića u režiji Marija Kovača. U glavnoj je ulozi Željko Königsknecht koji unatoč velikom iskustvu (uskoro slavi 35 godina rada) pošteno priznaje da prije svake nove premijere ima tremu.
Nije gledao film
Usto nas je, naravno, i dignuo na štos pričom kako se nada da plakat za njihovu predstavu ipak neće biti zabranjen, a na tom je plakatu tek starinsko pleteno dječje odjelce.
– Namjerno nisam gledao film, kako me ne bi omeo, iako je koncepcija ove predstave posve različita. Redatelj Mario Kovač vratio se izvornom djelu Mate Matišića, igramo kako je Matišić napisao. Kada mi je Mario rekao da sam mu ja prvi izbor za don Fabijana, isprva sam se kolebao. Hvala Bogu, naigrao sam se glavnih uloga pa bih se \"provukao\" i s nekom manjom, ali kada smo postavili priču, svidjela mi se uloga tog čovjeka i nisam odolio. On zapravo radi ono što Crkva govori, zalaže se za natalitet, samo on odluči prijeći s riječi na djela ne razmišljajući o posljedicama jer je uvjeren da će Hrvati prvi izumrijeti i da će imati samo podzemnu dijasporu – kaže Željko Königsknecht.
Brzi dogovori
On je Svećenikovu djecu, čija je premijera u Kerempuhu zakazana za petak 15. ožujka, definirao kao: \"Komedija u prvom činu, drama u drugom i tragedija u trećem činu\". Objasnio nam je i da je dugo čekao suradnju s redateljem Marijem Kovačem i kako je tek sada došlo njihovo vrijeme:
– Ovo je teška, zahtjevna uloga, ali je upravo zbog Marija cijeli ansambl radio ležerno, bez tenzija... On radi kao da režira već tristo godina i vrlo smo se brzo sve dogovorili, posebno o ovim sada aktualnim temama – kaže i dodaje da vjeruje da drama neće povrijediti ničije osjećaje iako poteže mnoge sada užarene teme:
– I mi se sada počinjemo baviti crkvenim temama jer i Crkva se u zadnje vrijeme pretjerano bavi temama koje su, po meni, u sferi politike.
Gornji naslov me podsjetio na jednu gorku istinu : Hrvatski jezik je već umro !? Krečući se po našem Zagrebu i slušajući kako ljudi govore u poštama, bankama, općinama, po dućanima, u tramvaju, itd...... , čovjek pomisli da se nalazi u nekom BiH ili dalmatinskom mjestu ili gradu, žalosno kako je stari dobri zagrebački KAJ protjeran iz svoje tisućljetne prijestolnice, a Zagrebom haraju tzv osloboditelji sa BiH verzijom srpskorvackog jezika(njihov materinji), koji se probio i na nekad jezično čistu zagrebačku televiziju, sramota i žalosno, ali možda ipak ima boga......