Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 193
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Povijesna panorama stripova i junaka

Mirko i Slavko – Nevjerojatna priča o stripu koji je zaludio Jugoslaviju

Foto: arhiva
1/2
16.10.2026.
u 08:55
Google icon Dodaj Večernji list među omiljene izvore na Googleu

Karakteri Mirka i Slavka bitno su se razlikovali. Dok je Mirko odlučan, odvažan, požrtvovan i poduzetan te po mnogočemu idealan socrealistički lik, Slavko je životniji: boji se, sumnja i propitkuje. Slavko je stoga stalno bio u sjeni Mirka, vođe i organizatora akcija

Mirko i Slavko vjerojatno je najpopularniji naslov stripa u bivšoj Jugoslaviji šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Bio je to strip o dvojici dječaka, partizanskim kuririma u Drugom svjetskom ratu, koji je izlazio u ediciji Nikad robom izdavačke kuće Dečje novine iz Gornjeg Milanovca. Glavni autor stripa bio je crtač Desimir Žižović Buin, uz brojne suradnike – tekstopisce i crtače. Strip je isprva izlazio u školskom listu Dečje novine, na pola stranice, te tada nitko nije mogao zamisliti koliki će uspjeh šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća postići ta socrealistička, relativno loše crtana i ispripovijedana serija.

Strip je koncipiran na jednostavnim zapletima i stereotipnim likovima, što je potpuno odgovaralo duhu tog vremena. Mirko i Slavko primljeni su s velikim oduševljenjem na tržištu i među čitateljima, a tom masovnom fenomenu, nikad prije ni poslije ponovljenom na području čitave bivše Jugoslavije, zasigurno je pridonijela i pretplatnička mreža lista Dečje novine u školama, koje su, nakon vojske, tada bile najmasovnije i najsigurnije tržište.

U prvoj polovini pedesetih godina prošlog stoljeća stripovi su zavladali novinskim tržištem u Jugoslaviji. Među obiljem stripova objavljivanih u brojnim tadašnjim novinama i časopisima nije bilo stripova s temama Drugoga svjetskog rata, odnosno narodnooslobodilačke borbe. Pokušaji iz 1945. brzo su ugašeni zbog nedostatka kvalitete i posebnog opreza podržavljenih novinskih izdavača i tiskara pa je trebalo čekati otprije odgođenu objavu djela Andrije Maurovića "Protiv smrti" 1954. u listu Omladina, koji je izdavala organizacija antifašističke omladine Jugoslavije, kako bi počeo novi tematski trend u izdavaštvu antifašističkih stripova. Promidžba Jugoslavenske narodne armije u svojim je glasilima optužila tadašnje izdavaštvo za "antipatriotizam" u pogledu sadržaja objavljivanih stripova te je preko svojih službenih glasila (list Narodna armija) uputila javni poziv za strip koji će se baviti temama vezanima uz narodnooslobodilačku borbu. Štoviše, Narodna armija, vojno glasilo, objavila je natječaj za stripove na temu antifašističke borbe u Jugoslaviji. Odaziv nije bio velik i tek je nekolicina slabijih autora ponudila stripove. Ipak, među njima je bio i jedan izvrstan autor. Miki Muster, koji je kao vojnik boravio u Beogradu, prema scenariju Darka Šaljića nacrtao je 1957. strip "Sinovi ognja" o ratnim doživljajima mladih heroja Boška Buhe i Save Sirogojna, dječaka i partizanskih kurira koji su poginuli u borbama tijekom rata. Ubrzo se u Dečjim novinama (u broju od 23. studenoga 1958.) pojavljuju Mirko i Slavko u stripu Nikad robom, koji će poslije postati "prvi komunistički blockbuster". Može se pretpostaviti da je jedan od uzora za taj strip bio upravo Musterov uradak.

Desimir Buin Žižović (1920. – 1996.), kolarski obrtnik, kamenorezac i samouki slikar te crtač priča o partizanima Mirku i Slavku, tvrdio je da su junaci spontano osmišljeni za priču pod naslovom "Nikad robom", kao "čeda negovanja revolucionarnih tradicija" u gornjomilanovačkoj Osnovnoj školi "Takovski partizanski bataljon", a osmislili su ih nastavnici predvođeni Srećkom Jovanovićem i Acom Lazarevićem te vrijedni pioniri, marljivi učenici iz literarne sekcije.

Foto: arhiva

Osnovna priča stripa Nikad robom govorila je o pekarskom šegrtu Mirku koji odlazi u partizane. Slavko se pojavljuje tek u četvrtoj epizodi, a dotad se Mirko družio s dječacima Zoranom i Boškom. Karakteri Mirka i Slavka bitno su se razlikovali. Dok je Mirko odlučan, odvažan, požrtvovan i poduzetan te po mnogočemu idealan socrealistički lik, Slavko je životniji: boji se, sumnja i propitkuje. Slavko je stoga stalno bio u sjeni Mirka, vođe i organizatora akcija. Buin je Mirku dao crte lica svojega sina Dragomira. To su znali svi koji su ikada vidjeli Buinova sina. No dugo se postavljalo pitanje: tko je Slavko? Odgovor glasi: Slavko je obličje dobio prema dječaku čiji je otac, vojna osoba na prekomandi u Gornjem Milanovcu, radio u skladištu Dečjih novina te prepakiravao stripove i novine. Slavko nosi lik tog dječaka, koji će poslije postati najbolji strijelac u povijesti jugoslavenskog nogometa – Slobodana Santrača.

Veliki uspon Dečjih novina počeo je upravo objavljivanjem partizanskog stripa u kojem su se isticali patriotizam, hrabrost, čovjekoljublje i druge vrline partizana, a sve suprotne osobine pripisivale su se četnicima, koji su uz Nijemce predstavljeni kao narodni neprijatelji. Prikazivani su kao ružni, zapušteni, bradati i kukavice, baš kao u partizanskim filmovima toga vremena.

Zapleti su bili jednostavni, likovi stereotipni, a o dijalogu se nije osobito vodilo računa. Kritika će poslije ocijeniti da je ovaj strip bio možda dobra ideja, ali da je temi trebalo pristupiti studioznije te da su junaci stripa do apsurda nepobjedivi, pa su poubijali više Nijemaca nego što ih je stupilo na područje bivše Jugoslavije. Zanimljivo je da, iako se ne zna broj Nijemaca koji su "poginuli" u borbi s dvojicom mladih partizana, Mirko i Slavko nikada nisu ubili nijednog četnika...

S druge strane, pogotovo imajući u vidu vrtoglavi komercijalni uspon ovog stripa, dvojica dječaka u očima mlađe publike možda su doživljavana kao superheroji obdareni natprirodnim moćima: sposobni u letu opaziti putanju puščanog zrna, na vrijeme na to upozoriti svojega prijatelja i suborca te omogućiti da se on, zahvaljujući svojoj nadnaravnoj brzini, skloni i spasi od smrtonosnog hica.

Još veći uzlet strip je doživio s edicijom Nikad robom, pokrenutom u svibnju 1963. godine. Bile su to bilježnice iz povijesti jugoslavenskih naroda čija je glavna tema bila borba protiv stranih neprijatelja. Prva je sadržavala novu epizodu Mirka i Slavka. U toj su ediciji mnogi crtači s područja bivše Jugoslavije radili na stripovima iz različitih razdoblja nacionalnih povijesti. Srednji vijek bio im je omiljena epoha, ali bilo je i drukčijih priča iz drugih razdoblja, uključujući Prvi svjetski rat.

Ipak, nakon nekoliko stotina svezaka, edicija Nikad robom postala je mjesto predstavljanja samo jednog stripa – Mirka i Slavka. Razlika u prodanoj nakladi epizoda s tim junacima i priča drugih autora bila je tolika da nije bilo dvojbe. Serijal Nikad robom preimenovan je u Mirko i Slavko, a strip o dječacima partizanima koji se bore protiv "naivnih i priglupih Nijemaca" dosezao je nakladu veću od 180 tisuća primjeraka po broju te se povećala i učestalost izlaženja. Epizode su se, umjesto samo jednom ili dvaput mjesečno, objavljivale tjedno. Prema nekim svjedočenjima, pojedini su brojevi dotiskivani i po nekoliko puta kada bi se prva naklada diljem pomamljene SFRJ rasprodala već u petak... A različitih svezaka s njima dvojicom bilo je barem između 400 i 500!

Tvorac i glavni crtač stripa, Desimir Žižović Buin, sve je teže uspijevao zadovoljiti zahtjeve masovne produkcije pa su mu, među ostalima, u pomoć priskočili Živorad Atanacković, Branko Plavšić, Nikola Mitrović Kokan i Ratomir Petrović. Prema Kokanovim riječima, pomoćni crtači obavljali su većinu posla – crtali su pozadinu i sve sporedne likove, dok je Buin u kadrove docrtavao samo likove Mirka i Slavka.

Nije zanimljiva samo priča o stripu nego je i Buinov život prožet anegdotama. Završio je samo četiri razreda škole, ali se isticao dovitljivošću te je bio sklon šali, ironiji i sarkazmu. Početkom Drugoga svjetskog rata Buin pristupa četničkom pokretu, ali ne prihvaća se puške, nego slika i crta. Tako je crtao i stripove "Mladi Ravnogorac" i "Ravnogorski borac", koji su postali popularni među vojnicima.

Foto: arhiva

Razvoj ratne situacije utječe na to da Buin napusti četnike, a u jesen 1944., u želji da pokaže svoju nadarenost, prijavljuje se u partizansku umjetničku koloniju. No saznalo se i za njegovu "neslavnu prošlost" pa ga upućuju na Srijemski front. Nosio je pismo s preporukom i potajno ga otvorio. Ispostavilo se da je u pismu bila preporuka za njegovo pogubljenje. Pisalo je: "Čim vam preda ovo pismo, strijeljajte ga!" Bilo mu je jasno da je okarakteriziran kao državni neprijatelj. Ipak, Buin je odlučio sudjelovati u borbama na Srijemskom frontu. Naravno, pismo nije predao zapovjedniku. Preživio je, ali nakon završetka rata dugo nije mogao naći posao zbog četničke prošlosti. Naposljetku se zaposlio u milanovačkoj "Titoplastici" kao dizajner. Bio je svestran: izrađivao je čestitke, rođendanske pozivnice i plakate za plesnjake, oslikavao nadgrobne spomenike te izrađivao murale i crteže po zidovima gostionica u kojima je bio čest gost. U jednoj od tih gostionica rodila se i ideja za strip o partizanima, koji je ponudio Dečjim novinama. Ostalo je povijest.

Likovi Mirka i Slavka planski su i sustavno korišteni na školskim bilježnicama, majicama, pernicama, torbama i zaštitnim omotima za knjige… Uz to, i djeci su nerijetko davana imena Mirko i Slavko.

Fenomen popularnosti ovog stripa nestao je na najnevjerojatniji način. Iako je bio ideološki krajnje podoban, u birokratskom udaru na strip početkom sedamdesetih, koji je proglašen neupitnim šundom, edicija Mirko i Slavko zbog oporezivanja je nepodnošljivo poskupjela. Potražnja i naklada smanjile su se, a likovi su opstali još samo u matičnom listu i ponekom izdanju Dečjih novina. Tako je bilo sve do 1976. godine, kada ih je, umjesto Nijemaca, vrijeme potpuno porazilo.

I same Dečje novine trajale su koliko i država u kojoj su nastale. Nije im bilo spasa. Inflacija i sankcije Srbiji devedesetih godina prošlog stoljeća zadale su izdavačima koji nisu imali državnu potporu udarac od kojega su se teško mogli oporaviti. Nasljednika nisu mogle imati zato što u novom vremenu izdavaštvo na stari način nije moglo opstati.

Jednostavnost i nepobjedivost glavnih junaka u stripu dovedene su do apsurda. Ljudi su se privatno šalili kako su Mirko i Slavko sami pobili više Nijemaca nego što ih je ikada prešlo jugoslavensku granicu, a čuveni dijalog "Mirko, pazi, metak!", nakon kojega se Mirko baca u zaklon i odgovara: "Hvala, Slavko! Spasio si mi život!", postao je opće mjesto u šalama na račun državnog socijalizma i izvor podsmijeha te se i danas upotrebljava u žargonu pri spominjanju ovog stripa.

Unatoč takvim kritikama, strip je bio i ostao draga uspomena većini onih koji su ga čitali i s uživanjem čekali sljedeći broj. To što su pobili više Nijemaca nego što ih je bilo samo je pridonijelo popularnosti stripa.

Ipak, vrhunac popularnosti Mirko i Slavko dosegli su snimanjem istoimenog filma redatelja Torija Jankovića. Film je premijerno prikazan 1973. godine i jedino je jugoslavensko kinematografsko ostvarenje snimljeno prema stripu.

Komentara 1

Avatar Cornelius
Cornelius
17:39 16.10.2026.

Neeeema dana a da ovi ne spomenu svoju krepanu ...slaviju! Fali vam? Pa krenite malo istočno, uz kartu u jednom smjeru.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije

Kupnja

Pretplata