Mladog redatelja Mirana Kurspahića, osim po predstavama koje je režirao, javnost pamti kao mladog studenta koji je uz kolege Sašu Božića i Olivera Frljića javno zatražio reforme Akademije dramske umjetnosti. Božić i Frljić u međuvremenu su završili Akademiju, dok je Kurspahić u nekoliko navrata i s nekoliko projekata neuspješno pokušavao polagati ispite.
Nakon mnogo javnih istupa i prepucavanja s profesorima, u nedjelju je u Teatru &td premijerno izvedena nova Kurspahićeva predstava, koja je ujedno i ispit iz predmeta Suvremena i inovativna režija kod profesora Branka Brezovca. Zanimljivo, riječ je o djelu Heinera Müllera “Zadatak”, koji se bavi neuspješnim pokušajem revolucije. Radnja se događa u vrijeme Francuske revolucije, a Kurspahić je napravio interaktivnu predstavu čiju je radnju smjestio u ambijent ispodprosječnog bordela.
Čini se da imate puno dodirnih točaka s tim komadom?
- Neke od njih su i moja vlastita sudjelovanja u pobunama, ali to je daleko od revolucije. Osim toga, “Zadatak” je ujedno i moj ispit iz predmeta čije značenje još nitko osim profesora Brezovca nije uspio dokučiti.
Nametnut komad
- Moram reći da taj komad nije bio moj izbor, nego mi je nametnut. No, priznajem da mi se silno svidjela cijela ironija te priče, i to na samoj semantičkoj razini. Naime, ja sam u zadatak dobio komad koji se zove “Zadatak”, što mi je bilo zabavno i prije negoli sam ga pročitao.
A kad ste ga pročitali? Kako vam je legao?
- Pa, cijeli mi je taj ironijski potez mojih nadređenih na Akademiji bio jasniji. Tada mi se priča još više svidjela jer volim kad se međusobno “tučemo”. Odlučio sam zadatak delegirati na glumice kako bi ga one delegirale na publiku.
Zašto ste se odlučili baš za izvođačice?
- Htio sam situaciju gdje su one istovremeno domaćice, animatorice, izvođačice i manipulatorice koje koketiraju konstantno na vrlo šarmantan način i uvlače publiku u igru. One su tu i da provjeravaju izvršava li se zadatak. Naravno, mnogo je lakše kad imaš tri izvođačice jer su ljudi puno skloniji nježnom spolu i svašta mogu prodati ako su privlačne, zamamne i koketne.
Postoji li mogućnost da ne diplomirate, budući da ste već imali dosta okršaja sa svojim profesorima, a zadnje pamtimo i performance kojim ste u HNK prekinuli predstavu svojeg profesora Ozrena Prohića?
- Vrlo vjerojatno neću proći ni na ovom ispitu, i to znam već duže vrijeme, ali me to ne sprečava da radim predstave. Davno sam se prestao zamarati svojom akademskom sudbinom. Uskoro s predstavom “Žrtve zemljopisa 2” idem na festival suvremene kazališne umjetnosti Spielart u Münchenu, tako da to ide na njihovu dušu.
Prva verzija te predstave, napravljene s dramaturginjom Ronom Žulj, bila je nešto drugačija...
Bila je cenzurirana. To je bilo punokrvno pravo naše mentorice Nataše Rajković, koja nas i šalje u Njemačku. Ona je, naime, došla na jednu od proba i shvatila je da je tekst atakiran na nju.
Europskija verzija
Rekla nam je da to ne bi bila najbolja verzija onoga što bismo trebalo prezentirati u Europi kad već dobivamo tu priliku. Sad je nastala bolja, poboljšana i europskija verzija. Komad je na engleskom jeziku i cijela priča ide u pretencioznom tonu pokušaja da prezentiramo sebe i zemlju na najpretenciozniji način. Predstava je u produkciji Teatra &td, a i dio programa međunarodnog projekta Connections, započetog sredinom 2008. godine.
