Iako je tek stigao iz zračne luke, veliki jazz pijanist s velikim je uživanjem, opušteno i vedro, popričao s našim reporterom
Priču o svom prvom susretu s glazbom Michel Camilo bez svake je sumnje već mnogo puta ispričao. Ali, o njegovu odnosu s glazbom i prema glazbi puno govori baš ta spremnost da je opet ispriča s onakvim oduševljenjem i radošću prisjećanja s kakvima zaljubljeni ljudi vole pripovijedati o prvom susretu s ljubavlju svog života.
Glavno da se svira
Kao da nije stigao ravno iz zračne luke, u baru Westina, ne obraćajući ni najmanju pažnju na investitorsku vrevu oko nas, slavni se jazz pijanist s velikim uživanjem, opušteno i vedro, još jednom vratio u djetinjstvo, u Santo Domingo na Božić potkraj 1950-ih, kada su mu bile četiri godine.
Od roditelja je na dar dobio harmoniku. Nije ju tražio. Ali, glazba se u velikoj obitelji Camilo podrazumijevala, a talent je smjesta otkriven. Već do božićne večere mali su prstići zasvirali "Tiha noć, sveta noć". Slijedio je susret s djedovim klavirom, pa glazbena škola, da bi naučio note i zapisivao melodije koje su navirale.
U pravom duhu Kariba glazba se nije dijelila na klasičnu ili popularnu, glavno je da se svira, pjeva i pleše. Za Michelove roditelje samo jedno nije dolazilo u obzir: profesionalno bavljenje glazbom, čak ni onda kada je sa 14 godina već svirao klavir u Simfonijskom orkestru Santo Dominga. To je bio hobi, a u "stvarnom životu" studirala se medicina.
Studirao dopisno
Ali, u dječakov je život tada preko mora, na valovima radija, i brodovima koji su donosili američke glazbenike, doplovio jazz i potpuno ga zaokupio. Još premlad da bi mimo očeve volje otišao u SAD, teoriju jazza studirao je – dopisno. A prvi stvarni posjet New Yorku otpuhnuo je roditeljski autoritet. Medicini je ipak dao još jednu šansu. Godinu je dana pokušao živjeti bez glazbe. Nije išlo.
Marljivo je studirao na Juilliardu i Mannes School of Music i ubrzo ušao u Blue Note kroz vrata za izvođače. Tamo ga je jednom došao čuti i slavni dirigent Leonard Slatkin na čiju je narudžbu prije desetak godina nastao i Klavirski koncert koji će Camilo sutra svirati na prvom koncertu Zvjezdanog ciklusa Zagrebačke filharmonije. Svirat će i Gershwinovu "Rapsodiju u plavom", a pod ravnanjem Ernesta Martineza Izquierda, orkestar će latino-simfonijsku večer upotpuniti i glazbom Artura Marqueza i Alberta Ginastere. Za razliku od solističkog recitala, kakav je u srijedu, u sklopu Jesenskog festivala jazza, održao u maloj dvorani Lisinskog, sviranje s orkestrom je kao da sjedite na vjetru silnih emocija i tonova koje vam šalje svaki od glazbenika, kaže Camilo. Vjetrovita večer u Lisinskom počinje u petak 19.30 sati.
