Pravi ispit za bilo koje kazalište nisu premijere, nego redovne predstave pred publikom koja se ne dolazi pokazati, nego kupuje karte, ne da se prevariti i iskreno pokazuje svoje dojmove. Zato je bilo osobito zadovoljstvo čuti na početku ovog tjedna u riječkom HNK Ivana pl. Zajca dug pljesak i ovacije koje su zaslužili svi izvođači Puccinijeve opere “La Boheme”, premijerno izvedene u listopadu.
Recept za oskudicu
Rijeka ima recept za operu u vremenima oskudice i po njemu je nastala i ova predstava. Scenografiju čini tek nekoliko rekvizita, igra svjetla i malo umjetnog snijega. Kostimi su manje-više svakodnevna odjeća. Ali zato redatelj kao što je Fabrizio Melano, nakon rada u Metropolitanu gdje ima na raspolaganju sva čuda tehnike, u Rijeci pokaže maštu i čisto kazališno umijeće. Anamarija Knego kao Mimi, Marija Kuhar Šoša kao Musetta, u boemskom kvartetu Aljaž Farasin, Robert Kolar, Dario Bercich i Luka Ortar, Sergej Kiseljev kao Benoit u prvom i kao Alcindoro u drugom činu i svi ostali sjajno glume svoje uloge. I ono najbitnije što operu čini potresnom i na goloj pozornici: glazba. Već od prvog dueta Mimi i Farasinova Rodolfa suzile su oči od emocija u lijepim i kontroliranim glasovima. U drugom činu odlično uvježban zbor, u trećem i četvrtom kulminacija drame. Suze su nam se već osušile dok smo došli do garderoba čestitati čovjeku osobito zaslužnom za sve te dojmove. Ali mladi dirigent Matija Fortuna pred nas je izašao još uvijek blijed i ošamućen, kao da je upravo sišao s hladne pariške mansarde u kojoj je upravo preminula Mimi.
– Naradio sam se i namučio. Svaki silazak u rupu orkestra je kao odlazak u rudnik. Ali sretan sam jer je bilo i trenutaka u kojima se dogodila glazba – rekao je mladi dirigent koji je 2013. završio postdiplomski studij dirigiranja u Beču, a posljednje dvije sezone redovito nastupa u Rijeci. Tamo je imao i operni debi u travnju 2016. s Verdijevim “Rigolettom”, dirigirao je i “Cheniera”, “Werthera”, “Šišmiša” i dobio svoju prvu premijeru, ali baletnu, s “Labuđim jezerom”. Skromna je izjava o “glazbenim trenucima” jer orkestar je s Fortunom bio temelj glazbene čarolije čitave večeri.
Očita je uzajamna ljubav između mladog dirigenta i pjevača, od koje profitira publika. Ali mladi dirigent uspijeva osvojiti i prekaljene glazbenike orkestra, koji su pod njegovim sugestivnim vodstvom te večeri ispjevali i dočarali sve što treba: mjesečinu i proljetno sunce iznad pariških krovova, humor i zanose, ljubavni vrtlog posljednjeg zagrljaja umiruće Mimi i Rodolfa, posljednji hropac i smrt.
Uči iz tuđeg iskustva
Mladi maestro zaslužio je dirigirati predstavom koju je kao asistent ionako pripremio za svog vršnjaka Villea Matvejeffa koji je dirigirao premijeru i prve reprize.
– Ja učim iz njegova iskustva, a i on uvažava moje ideje – kaže Fortuna zadovoljan suradnjom s finskim kolegom.
Matija Fortuna u Rijeci stječe dragocjeno iskustvo, a riječki HNK može biti sretan s tako vrijednim kopačem koji iz rudnika na pozornicu zna iznijeti dijamante. Nadamo se da će sličnu priliku uskoro dobiti i u Zagrebu.
