Ljeto je u gradu! No ima li kazališta? Već smo se desetljećima naviknuli da se ono preseli na obalu, a da nam u metropoli ostaju Histrioni sa svojim Ljetom na Opatovini, kao i Teatar Exit sa svojim Ljetnim noćima. Histrioni ove godine, sve do 5. rujna, igraju Škrabeovu “Francekovu tetu” u režiji Ivana Gorana Viteza, a glavna pozivnica za odlazak na ovu predstavu svakako je Dražen Čuček u naslovnoj ulozi (i bez brige, znam razliku između glavne i naslovne uloge, a Čuček tetu igra pod perikom i u potpeticama).
Exit je u Zagrebu do polovine kolovoza, na predivnoj krovnoj terasi Centra Ribnjak i u svom Studiju Exit u Gundulićevoj, a program je sastavljen od njihovih velikih hitova i pomno odabranih gostovanja. Baš takva je bila predstava “Gidionov čvor” Pozorišta mladih Sarajevo i MESS Festivala Sarajevo, nagrađivana, emocionalna i provokativna drama američke spisateljice Johnne Adams, u režiji Selme Alispahić, priča koja se podjednako tiče mladih, kao i njihovih roditelja i profesora.
Dubrovnik i Split ovog su ljeta (konačno!) udružili snage pa su tako dva naša najstarija ljetna festivala koprodukcijski odradila veliku predstavu. Dramski program Igara započeo je Držićem, već je premijerno izveden “Skup”, u režiji Paola Magellija, s Franom Maškovićem u naslovnoj ulozi, a ta će predstava svoju splitsku premijeru imati 23. srpnja, u dvorištu HNK Split. Nakon toga će, 29. srpnja, biti premijera središnjeg dramskog događaja ovog festivala, predstave “Herscht 07769”, koju prema romanu Lászla Krasznahorkaija, jednog od najznačajnijih suvremenih europskih autora, režira Ivica Buljan.
Igre će, uz odličan glazbeni program, promocije knjiga, izložbe i gostovanje mariborskog Baleta, u dramskom dijelu programa ugostiti i Studentski teatar Lero s “Sjećanjem na ljubičaste kiše” Davora Mojaša, a u kolovozu će publika hrliti na Vojnovićev “Ekvinocijo”, predstavu s Igara 2024. u režiji Krešimira Dolenčića. Sve ulaznice za pet izvedbi odavno su rasprodane, za što su glavni “krivci” Goran Višnjić i Zrinka Cvitešić u glavnim ulogama. Na program se vraćaju i lanjske Goldonijeve “Ribarske svađe”, također u Dolenčićevoj režiji, a od premijera slijede Shakespeareov “Richard III” u režiji Vite Taufera i s Filipom Vidovićem u naslovnoj ulozi, te na samom kraju festivala Ibsenova “Žena s mora”, u režiji Ivana Plazibata i s Ninom Violić u glavnoj ulozi. Kazališta, dakle, i te kako ima, a ne smije se zaboraviti ni na Kazalište Ulysses i njihovu 26. sezonu na Brijunima, a tu svakako treba naglasiti da je publici ovo zadnja prilika da vide Radu Šerbedžiju kao Shakespeareova kralja Leara u legendarnoj predstavi koja živi već 26 godina.
Ipak, možda i najuzbudljiviji kazališni ljetni događaj lociran je na posve neočekivanom mjestu – u Sisku. Tamo je u četvrtak, 16. srpnja, na otvaranju Sisačkog ljeta, izvedena predstava “Kad ne čuješ tu rijeku” nastala u koprodukciji Doma kulture Kristalna kocka vedrine, Gradskog kazališta Sisak i umjetniče organizacije Arterarij. To je kazališna posveta Banovini i njezinim ljudima koji su u novijoj povijesti dva puta ostali bez svojih domova, u Domovinskom ratu i nakon katastrofalnog potresa 2020. godine. Predstava je nastala prema tekstu Monike Herceg, Dorotee Šušak i Romana Nikolića, u režiji Romana Nikolića, te je na scenu u Sisku, a ona je na samoj riječnoj obali (uz Mihanovićevu ulicu kod kućnog broja 8 i 9) dovela tri izuzetne glumice: Anitu Matić Delić, Jelenu Miholjević i Ivu Visković Križan. Kroz sudbinu triju žena, koje ne odustaju ni okružene ruševinama, autori progovaraju ne samo o preživljavanju u tragičnim okolnostima nego i o hrabrosti, zajedništvu te prije svega nadi, što upravo ovu predstavu čini univerzalnom ne samo za našu zemlju i naše lude nego i mnogo, mnogo šire.
Otvori KEKS Pay
