Na 24. Dvigrad Festivalu, festivalu rane glazbe, u subotu 19. rujna nastupio je ansambl Profeti della Quinta, posvećen repertoaru 16. i ranog 17. stoljeća. Ansambl, koji čine Giovanna Baviera, canto i viola da gamba, Doron Schlefier, alto, Jacob Lawrence, tenor, te Elam Rotem, bas i čembalo, u svojim izvedbama nastoji današnjoj publici približiti glazbu toga razdoblja na živ i izražajan način, uz poštovanje povijesnih izvođačkih praksi.
Profeti della Quinta osnovao je basist i čembalist Elam Rotem, a ansambl djeluje u Baselu u Švicarskoj, gdje su njegovi članovi nastavili obrazovanje na području rane glazbe na Schola Cantorum Basiliensis. Godine 2011. osvojili su York Early Music Young Artists Competition, nakon čega su nastupali diljem Europe, Sjeverne Amerike, Izraela, Kine i Japana.
Gostovali su na uglednim festivalima i u prestižnim koncertnim dvoranama, među ostalim na Oude Muziek Festivalu u Utrechtu, Beethovenfestu u Bonnu i London Festival of Baroque Musicu, kao i u Metropolitan Museum of Artu u New Yorku te Shanghai Concert Hallu. U studenome 2017. ansambl je izveo i prvu izvedbu Monteverdijeve opere L’Orfeo u Izraelu.
Ansambl je snimio dva nosača zvuka posvećena glazbi Salamonea Rossija, koji su naišli na vrlo dobar prijem publike i kritike. Njegova diskografija obuhvaća i snimke posvećene glazbi Luzzasca Luzzaschija i Orlanda di Lassa, kao i Carlo G Manuscript, nagrađen prestižnim priznanjem Diapason d’Or, te zbirku odabranih madrigala Amor, Fortuna et Morte. Profeti della Quinta također su praizveli i snimili dva opsežna djela koja je za ansambl posebno skladao njegov osnivač Elam Rotem.
U središtu subotnjeg koncertnog programa bila je glazba Philippea Verdelota, jednog od najvažnijih skladatelja i začetnika talijanskog madrigala. Verdelot je rođen u Francuskoj u posljednjim desetljećima 15. stoljeća, dok okolnosti i točan datum njegove smrti nisu poznati; pojedini istraživači pretpostavljaju da je preminuo tijekom 1530-ih. Francusku je napustio još u mladosti, a najveći dio svoje karijere proveo je u Italiji.
Njegove prve tiskane zbirke, koje su možda objavljene i posthumno, pojavile su se 1533. i 1534. godine. Riječ je o dvjema knjigama madrigala za četiri glasa. Obje su zbirke doživjele brojna nova izdanja, a 1540. objavljen je zajednički svezak Di Verdelotto / tutti li madrigali del primo et del secondo libro a quatro voci. Ta je zbirka postala jednom od najpopularnijih glazbenih publikacija svoga vremena te je tijekom sljedećih dvadeset i pet godina pretiskana čak jedanaest puta. Upravo su djela iz te zbirke bila u središtu programa ansambla Profeti della Quinta.
Osim svojom iznimnom ljepotom, Verdelotovi su madrigali važni i zato što su postavili temelje ideji glazbenog oslikavanja teksta, odnosno word paintinga, ali i samome talijanskom madrigalu kao glazbenoj vrsti. Osnovna je zamisao madrigala pjesnički tekst „poslužiti“ na glazbenom tanjuru i tako dodatno naglasiti emocije sadržane u njemu. Najjednostavniji oblik takva „posluživanja“ jest iznijeti stih u harmoniji, odnosno povjeriti ga većem broju glasova koji ga pjevaju homofono.
Ta se jednostavna tehnika pojavljuje kroz čitave Verdelotove četveroglasne madrigale, premda njezino podrijetlo seže u ranije talijanske vokalne vrste poput frotole. Za razliku od frottola, čije su postavke često nalik pjesmi i u kojima različiti stihovi mogu biti otpjevani na istu glazbu, Verdelotovi su madrigali tzv. krozkomponirane skladbe, odnosno through-composed: svaki stih, odnosno svaki redak teksta, dobiva vlastitu i jedinstvenu glazbenu obradu. Na taj način glazba ne prati samo tekst, nego se neprestano mijenja zajedno s njegovim značenjem i emocionalnim sadržajem.
Samo tri godine nakon prvog izdanja Verdelotova je prva knjiga dobila novu, posebno zanimljivu verziju za solo glas uz pratnju lutnje: Intavolatura de li madrigali di Verdelotto da cantare et sonare nel lauto iz 1536. godine. Obrade je priredio Adrian Willaert, skladatelj koji je nastavio Verdelotovim tragom te i sam postao jedna od ključnih figura ranog madrigala.
Ljepota Verdelotove glazbe i intimnost takve postave privukle su brojne suvremene pjevače, koji su Willaertove obrade uvrštavali u svoje koncertne programe. Upravo zahvaljujući popularnosti tih intabulacija Verdelotova je glazba vjerojatno ostala poznata i današnjoj publici. Izvorne četveroglasne verzije njegovih madrigala, međutim, u suvremenoj su izvođačkoj praksi uglavnom zanemarene.
Programom na Dvigrad Festivalu ansambl ponovno je otkrio njihovu bogatu polifonu teksturu i predstavio Verdelotovu glazbu u njezinu izvornom zvučnom obliku. Uz njegove madrigale izvedena su i odabrana djela Jacquesa Arcadelta, njegova najpoznatijeg kolege, te Cipriana de Rorea. Njihove skladbe predstavljene su kroz različite povijesno utemeljene izvođačke prakse, otvarajući prostor različitim zvučnim perspektivama ranog talijanskog madrigala.
Otvori KEKS Pay
