Ciklus Lisinski arioso završen je nastupom čuvene dramske sopranistice Marije Guljegine i tenora Jusifa Ejvazova koji polako ali sigurno osvaja velike svjetske operne pozornice. U lijepo ispunjenoj dvorani Lisinski atraktivni sopransko-tenorski par nastupio je uz pratnju orkestra HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke koji je zaslužio i boljeg dirigenta nego što je to talijanski maestro Marco Boemi. Boemi je imao iznimno puno problema u usklađivanju pjevača i orkestra, što je najviše došlo do izražaja u paradnoj ariji Manrica iz trećeg čina Verdijeva “Trubadura”, iako talijanskog dirigenta možemo pohvaliti za požrtvovne povremene pjevačke nastupe.
U sjeni slavne supruge
Iskusnoj sopranistici Mariji Guljegini, jednom od najvećih verdijanskih soprana današnjice, koja ovih dana pjeva Puccinijevu princezu Turandot na sceni Marijina teatra u Sankt Peterburgu, ipak je trebao cijeli prvi dio koncerta da se do kraja nametne zagrebačkoj publici. A publiku je očarala moćnom interpretacijom Lady Macbeth iz prvog čina Verdijeva “Macbetha” te izvedbom poznate Leonorine arije “Pace, pace, mio Dio” iz Verdijeve opere “Moć sudbine”. Guljegina je i danas iznimno snažan i rijetko voluminozan glas, čije je krajnje mogućnosti sopranistica pokazala kada je za bis otpjevala Puccinijevu ariju “O mio babbino caro”. Azerbajdžanski tenor Jusif Ejvazov, za kojeg nitko ne zaboravlja napomenuti da je suprug danas vodeće svjetske sopranističke zvijezde Anne Netrebko, u Zagreb je doputovao iz Londona gdje ju u Covent Gardenu debitirao kao Verdijev Macduff iz “Macbetha”. Zar treba napomenuti da je u ulozi Lady Macbeth nastupala Anna Netrebko? No s ponosom treba istaknuti da je u ulozi Macbetha u produkciji Covent Gardena pjevao srpski bariton Željko Lučić koji je isto nastupio u Siriščevićevu ciklusu Lisinski arioso.
Vjerojatno zahvaljujući i neposrednom iskustvu iz Londona, recitativ i arija iz četvrtog čina “Macbetha” bili su najbolji dio nastupa Jusifa Ejvazova u Lisinskom, uz završni duet Maddalene i Andree Chéniera.
Mudra politika riječkog HNK
Iako je publiku potpuno osvojio izvedbom Calafove arije “Nessun dorma” iz Puccinijeve opere “Turandot”, Ejvazov je pjevač koji premalo muzicira, a previše forsira premda je tu riječ o tenoru velikog potencijala. A suradnjom odličnog orkestra riječke Opere, koji smo nedavno slušali i u zagrebačkom HNK s Verdijevim “Otellom”, nastavlja se mudra politika riječkog nacionalnog kazališta koje svojim umjetnicima omogućuje suradnju s velikanima svjetske operne scene.
